Published On: Ned, stu 25th, 2018

AKO NAM URED MARINKOV MOŽE POJASNITI: Kome On čestita Dan državnosti BIH i zašto ima tu neobjašnjivu potrebu?

Usvajanjem Rezolucije na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić – Gradu izražena je odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, „koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata, stoji u priopćenju predsjednika FBIH u kojem se g. Čavara poziva na ZAVNOBIH, kao dokument ravnopravnosti i temelj državnosti BIH. No što je u BIH ostalo od ZAVNOBIH-a?

Današnja BIH je sve samo nije zemlja Hrvata s tenzijom da prestane biti i zemlja Srba. Dan koji je proglašen Danom državnosti proglašen je uz negiranje jednog od tri konstitutivna naroda. To znači da je sam čin u kojem se veliča ZAVNOBIH načinjen kontrarno slovu i duhu ZAVNOBIH-a.

Načelo ZAVNOBIH-a je potom pogaženo u cjelokupnoj postdaytonskoj političkoj zbilji BIH. U BIH se Hrvate preglasava, kriminalizira, sotonizira do bestijalnih granica. Srbe također. Jedna ideja je ispravna, jedna nacija je ispravna. Druge dvije su neprijatelji i smetaju.

Hrvatima  nameću  predsjednije, predstavnike i Vlade. Otima im se domovina i država. Srbima u FBIH nameće se sve. I predsjednik i svi predstavnici u Domu naroda.

Od potlačenih Hrvata u FBIH se traži da plaćaju harač, Sarajevo im kao u doba Turaka otima desetinu žetve, nameće im se poštivanje rasnog sistema, u kojem su jedni ravnopravni a drugi ravnopravniji, sistema u kojoj nije svaka krv ista, pa ni prolivena, sistema u kojem mrtvo hrvatsko dijete nema isti tretman pred pravosudnim organima ove zemlje kao druga djeca.

Nameću im se obveze  a prava im se gaze.

Takav politički okvir zove se Režim a ne Država.

Takav okvir u kojem hrvatski čovjek ima da služi državi dok ga ta ista država progoni i ne priznaje kao njen narod, narod koji ju je stvarao i baštinio kroz stoljeća zove se Nasilje. Zove se diktatura. To nije građansko društvo koje grade tri naroda. To je nasilje jednog nacionalizma koji smatra da je građansko društvo kada se dva identiteta povinuju trećem. Kada bi taj treći bio napredan i zavodljiviji od ostala dva, možda bi to i imalo smisla. Ovako nema.

Hrvat je branio BIH i njenu slobodu još od  puške u Gabeli,  u višestoljetnom otporu otomanskom okupatoru, dok su mu se drugi kleli na služanjstvo, potom austrougarskom, ma koliko god on blaži osvajač od turskog bio.

Hrvat u BIH je dao  22.000 mrtvih sinova u NOB-u  i 3000 mrtvih na Sutjeski, bez obzira na ogromnu snagu Trećeg Reicha, i niz nazi puppet državica u regionu, te  sramnu ulogu jednog dijela vlastitog naroda koji je pristupio nacistima.

Hrvat je prvi ustao u borbi za nezavisnost BIH 90-ih. Danas je čak i ta  borba i spašavanje pola milijuna Bošnjaka i oslobađanje BIhaća, Izačića, Ilijaša Sarajeva, Zapadne Bosne, Lipanjskih zora,  kolektivno gurnuta u krimen zločina i samo ratnog zločina,  trpajući 4 godine rata u 6 mjeseci rata s Bošnjacima, kao da ostalog ničeg nije bilo, niti zajedničkih vojnih akcija niti humanitarnih konvoja.

I naši ratni heroji, naši najbolji sinovi, koji mrtvi leže pod zemljom, čija imena žele da zaboravimo, prekriveni su medijskom koprenom, slikom zločinaca pod zemljom, kojih bi se mi , ako želimo suživot trebali stiditi. Svejedno je je li taj sin pao u obrani Sarajeva, Jajca, Kupresa, Ravnog ili u Lipanjskim zorana. Za ogavnu stoku koja tekbir viče i govori nam o građanstvu, oni su svi  zločinci.

BIH je danas karikaturlni neuspješni projekt propalih diplomata. Prostor  koji je trebao postati ozbiljna država no nije. Dokinuo ju je  Wolfghang Petritsch  dok je sotonske mise, najskuplje ikad plaćene mise,  nad njom mrtvom, držao Inzko. BIH je antidržava koja ne poštuje svoj hrvatski niti svoj srpski narod.  Hrvatski narod koji je “uspješno” prepolovljen nastoji do kraja marginalizirati i potisnuti. Sa Srbima se planira obračunati u drugom poluvremenu.

BIH je danas prostor u kojem Hrvati žive otvoreno nasilje države Bošnjakije. Uz svakodnevne prijetnje. Prijeti im se kršenjem ljudskih prava i ustavnih prava. Ljudska su im već oduzeta jer smisao izlaska Hrvata na izbore ne postoji. Potom se prijeti kršenjem Ustava i međunarodnog prava. Prijeti se obrednom odsijecanju glave međunarodnom pravu ako to pravo dosudi pravednost.

I  sve sa ciljem da se Hrvata dokrajči.

Hrvat danas živi u hologramu od države u kojoj ga “najveći mislioci” bismilah antifašizma i tekbir građanizma uvjeravaju kako je to kad Hrvatu drugi nameće i bira, dokaz koliko je taj drugi, zapravo dobar čovjek, i koliko je Hrvat, koji se ljuti na to, loš.

Govoriti o državnosti te i takve BIH i  čestitati dan državnosti nacionalistima koji žele da nas nema naprosto je ciničan potez pred licem vlastitog naroda. A Čavara osim Bošnjaka u Federaciji predstavlja i nas Hrvate. Prema nama ne bi smio biti ciničan. Mi ga za to ne plaćamo.

Jednom smo bili prevareni kad smo na poziv “braćo iziđite” naivno izišli i preglasali Srbe,  bio je to početak našeg pucanja samima sebi u nogu. Od tada nas iz mjeseca u mjesec, ti isti koji su nas pozvali braćom iz dana u dan potiru. Ako smo htjeli živjeti majorizaciju, bolje bi nam bilo da nas majorizira Beograd. Učenija je to sredina. Daleko šira od Sarajeva. Ako smo htjeli biti na rubu države bolje bi nam bilo da smo ostali na rubu takve zemlje nego zemlje kojom upravlja Erdogan.

Zašto, dakle  danas Čavara ima potrebu čestitati dan državnosti? Kome? Čemu? Gdje je država? Gdje je ta državnost po Marinku da ju čestitaš? U priopćenjima Valentina Inzka? U selektivnim optužnicama? U objektivnim medijima?

Gdje ti  je narod koji vjeruje u tu i takvu bismilah državu druže Marinko? Gdje ti je većina građana BIH koja vjeruje u taj i takav Erdoganistan?

Taj praznik, niti je usvojen u parlamentu BIH, niti su na njega pristanak dali Srbi. Ako Srbi poštuju naše narodno i ustavno pravo, svjesni da su oni idući na redu kada se pogazi nas, tko smo mi da i danas gazimo srpsku političku volju?

U duhu tog zajedništva nastavimo graditi demokratsku i naprednu BiH, buduću članicu Europske unije, u kojoj će svi imati jednaka prava i sigurnu budućnost, kaže Marinko.

 

Koji bolan Duh zajedništva “predsjedniče”?  Komšićev duh zadaha majorizacije?  Koju buduću članicu EU? On stvarno misli da će EU pustiti u svoje članstvo Erdoganovu puppet state u kojoj bivši pripadnici ISIL-a dobijaju 3 godine zatvora poluotvorenog tipa?

 

Umjesto paradnih čestitki, potrudimo se  spasiti što se spasiti da od Naše zemlje i države. Potrudimo se da novi rastući ustavni patriotizam, i nove integralne bosanskohercegovske patriotske snage konačno pobijede kukavičku iredentu i nacionalsocijalizam, fašizam  skriven iza termina “probosanske snage”.  Naša zemlja neće biti fašistička država.

Vratimo našoj domovini načela ZAVNOBIH-a i obrise suverene države. Neka ona ponovno bude i srpska i hrvatska a ne samo OHR-ova i bošnjačka pa će i njena državnost biti kudikamo jača.

Dosta je naša zemlja bila prćija za politički trening propalih Valentina i prćija u kojoj se igrao jedan samodostatni autarkični nacionalizam Zlatka Lagumdžije i ostalih  nešto manje radikalnih političkih opcija, poput  SDA.

Vratimo našoj zemlji državnost pa joj onda čestitajmo dan državnosti.

I prestanimo glumiti državnike tamo gdje mjesta za to nema.