Na blogovima u Njemačkoj se širi pismo koje je izvorno objavljeno 2015. godine i poruka je Ericha Honeckera, posljednjeg glavnog tajnika Komunističke partije Istočne Njemačke i lidera Demokratske Republike Njemačke, iz zagrobnog života. Autor je Nijemac iz bivšeg DDR-a.
“Imali ste posao i stan. Imali ste dobre škole. Imali ste stabilnu valutu i zajamčenu mirovinu. Sigurno ste mogli hodati po Berlin Alexanderplatzu cijelu noć. Ali vam to nije bilo dovoljno.
Željeli ste više. Sanjali ste o luksuznim automobilima, jer “Wartburg” nije bio dovoljno elegantan za vas. Željeli ste banane, jer vam se nisu sviđale naše domaće jabuke. Željeli ste novčanik pun njemačkih maraka, jer marke Demokratske Republike Njemačke za vas nisu imale vrijednost. Sanjali ste o slobodi govora, iako vam u DDR-u nitko nije branio pričati. No, toliko o socijalizmu.
Žurilo vam se u Saveznu Republiku Njemačku. Sada tamo i pripadate.
Sve što vam je onda “zaboravila” reći zapadna televizija, ne govori vam ni danas. Tada na Zapadu nije bilo dozvoljeno otvoreno razgovarati o problemima koji imaju veze sa strancima. Tada su u Njemačkoj vladala dvostruka mjerila. Bila su ona samo za Nijemce i ona su bila propisana zakonima. No, bilo je i onih za strance, kojima je politika manipulirala kako bi ostvarila svoje ciljeve. Ali vi ste bili zadovoljni kada su vas prevarili. Zapadna propaganda nije bila crna kao naša, a bila je i lijepo upakirana.
Pogledajte sada vaše živote. Imate luksuzne automobile – na dug. Došli ste do blagostanja – na kredit. Vi ste postali robovi banaka. Da, “Wartburg” ste također morali platiti, ali ste ga kupovali u gotovini, kao ponosni i slobodni ljudi. Vaš novac u štedionici u DDR-u vam je donosio dobru kamatu, samo ste ga morali uštedjeti. Sada nemate ništa, čak ni njemačku marku. Život u DDR-u vam je bio zajamčen. Sada imate premalo za život… Ali i za smrt. Vaša djeca su u školama DDR-a mogla naučiti čitati i pisati u šest tjedana. Sada to ne znaju ni u trećem razredu osnovne škole.
Nikome nije palo na pamet da se nekoga boji. Čak ni u velikom gradu, u Berlinu, nitko nikoga nije ubio na Alexanderplatzu. Danas se u večernjim satima bojite pomoliti nos iz vlastite kuće u rodnom selu, gdje ulicama lutaju afganistanske “izbjeglice”. Naša policija, naša narodna armija je za vas uvijek bila “previše pruska”, previše kruta. Sada raspravljate o osnivanju narodnih milicija i da se sami čuvate vatrenim oružjem, budući da na pomoć države više i ne računate. U DDR-u je sve išlo po planu, a sada ne znate što će se dogoditi sutra. Nadam se da ste se barem najeli banana!? Uostalom, sloboda govora vam je i danas nedostižna.
Sjetite se kako ste plakali: “Otvorite granice!” Danas želite da se one zatvore. Ali, nemoguće je zatvoriti ono čega nema.
Htjeli ste uživati u Njemačkoj bez ograničenja.
Uživajte!”
Erich Honecker (1912. – 1994.)
Napomena: Ovaj propagandni tekst koji je napisao netko drugi pun je netočnosti. U DDR-u nije vladala sloboda govora. Ljudi su praćeni i privođeni zbog riječi. Vladao je režim. Blagostanje o kojem dotični govori nije postojalo. Postojao je strah, neimaština i režim.