Već nekoliko dana je glavna tema u medijima odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da napusti Siriju. Prema pisanju brojnih američkih listova je čelnik Bijele kuće odluku donio tijekom razgovora s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, koji je Trumpa uspio nagovoriti na povlačenje američkih vojnika iz Sirije, što je za The Washington Post “katastrofalan događaj”.
Prema turskom predsjedniku Erdoganu, on je tijekom telefonskog razgovora 14. prosinca ponovno zatražio da SAD prestanu davati oružje sirijskim Kurdima i podržavati ih, jer je Trump prethodno objavio pobjedu nad teroristima “Islamske države”.
“Znate li nešto? Sirija je tvoja. Odlazim”, odgovorio je Trump.
Prema pisanju američkog lista, ovaj je poziv izazvao “katastrofalne događaje čak i za standarde Trumpove hirovite vladavine u Washingtonu”. Odmah nakon ovog razgovora je američki ministar obrane James Mattis najavio je svoju ostavku, iako mu je predsjednik ranije dao nekoliko mjeseci za pripremu odluke o Siriji.
Nakon odluke o povlačenju američkih snaga iz Sirije su uslijedile kontradiktorne izjave, tvrdi The Washington Post. Mali dio političara je rekao da je Trump samo održao svoje predizborno obećanje. Međutim, većina članova Kongresa smatra da je to prava “katastrofa” i “kapitulacija na sirijskom teritoriju pred dvjema silama – Rusijom i Iranom”.
Prema pisanju lista, James Mattis i drugi savjetnici su pokušali odgovoriti Trumpa i prisiliti ga da se odrekne povlačenja trupa iz Sirije. Međutim, američki predsjednik je izjavio kako prisutnost tamo Ameriku košta “cijelo bogatstvo”. Pitao je zašto je to potrebno i što će SAD dobiti.
Za Jamesa Mattisa se kaže da je s Trumpom razgovarao 45 minuta o njihovim različitim pogledima na svijet i kako se ponašati sa saveznicima i partnerima. Čelnik Pentagona je rekao je da je Trump zaslužio ministra obrane čiji bi stavovi bili bliži njegovima. Nakon njihovog razgovora, zahvalili su jedan drugome i onda je sve bilo gotovo.
Ranije je CBS, navodeći svoje izvore, izjavio da je specijalni izaslanik Sjedinjenih Država za borbu protiv ISIL-a Brett McGurk također želio napustiti dužnost, jer se nije složio s povlačenjem američkih vojnika iz Sirije. To se na kraju i dogodilo.
Donald Trump je neposredno nakon razgovora s Erdoganom objavio pobjedu nad takozvanom Islamskom državom u Siriji i rekao da je to bio jedini razlog za prisutnost američke vojske u arapskoj zemlji. Glasnogovornica Bijele kuće, Sarah Sanders, izjavila je kako će SAD početi povlačiti postrojbe iz Sirije, ali to neće zaustaviti aktivnosti američke koalicije u borbi protiv međunarodnog terorizma.
Na teritoriju Sirije neće biti nijedne druge vojske, osim sirijske
Nakon najnovijih izvješća, čini se da se krajem tjedna u Washingtonu događao pravi triler, ali ništa manji se nije odvijao i još uvijek traje na Bliskom istoku.
Uvijek vrlo dobro upućen u bliskoistočne odnose i orijentalne političke spletke, novinar medijske kuće Al-Rai Elijah J. Magnier, piše o pregovorima između Sirijaca i Kurda u Damasku.
Nakon odluke predsjednika Trumpa da povuče američke postrojbe iz okupirane sjeveroistočne Sirije, Kurdi iz Hasake su protekla dva dana pokrenuli pregovore s vladom u Damasku o tome kako spasiti pokrajinu od moguće turske invazije. Sirijski general Ali Mamluk, specijalni savjetnik za sigurnost sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada, potvrdio je “kako on razgovara s kurdskim izaslanstvom kako bi se pronašao način da sirijska vojska rasporedi svoje snage duž granice s Turskom i tako zaustavi moguću tursku invaziju na sjeveroistočnu Siriju”.
Prema izvoru iz Damska, na početku razgovora je kurdsko izaslanstvo ponovilo svoju poznatu mantru i zatražilo od sirijske vojske da zaštiti sirijske granice od Turaka, dok bi u isto vrijeme Damask kurdskim YPG snagama trebao ostaviti da dalje prežive kao vojna organizacija u Hasaki.
Damask je taj prijedlog odbacio i umjesto toga predložio poseban status kurdskoj administraciji u Siriji, otvarajući put članovima YPG snaga da se pridruže sirijskoj vojsci u posebnom kurdsko-arapskom kontingentu.
“Neće biti druge vojske na sirijskom teritoriju, osim nacionalne arapske vojske”, prema tom izvoru Elijaha J. Magniera je to bio stav sirijske delegacije koja je vodila dijalog s Kurdima.
Što se tiče mogućnosti ulaska turskih vojnika u Manbij i njihovog masovnog raspoređivanja na granici, izvor je potvrdio da je Rusija poručila predsjedniku Erdoganu da neće dopustiti da pređe granicu pokrajine i da će se, ako SAD povuku svoje trupe s okupiranog teritorija, tamo odmah rasporediti sirijska vojska.
Jasno je da Erdogan, okupljajući svoje snage i sirijske saveznike poput brigada Sultan Murat, Noureddin Al-Zenki, Jaish Al-Islam i druge, ima širok prostor za manevar. Ako SAD ne odu, Turska će zauzeti Manbij. Inače, čini se da se turski predsjednik slaže s odlukom Rusije, ne želeći kvariti čvrste veze i strateške odnose koje je s Iranom i Rusijom izgradio prošle godine. Turski predsjednik složio se s Rusijom da pričeka nekoliko mjeseci prije nego pokrene kampanju protiv Kurda i nije imao prigovor na dolazak sirijske vojske u Hasaku, pod uvjetom da se Kurdi razoružaju, piše Elijah J. Magnier.
Kurde su u Hasaki neko vrijeme branile američke snage, ne više od 4000 do 5000 ljudi na području od oko 5000 četvornih kilometara. Amerikanci su im pružali zaštitu od napada ISIL-a, arapskih plemena i saveznika sirijske vlade. Sada se čini da su Kurdi spremni dopustiti lokalnom kontingentu sirijske vojske da “zauzme” Hasaku, a da njihovi militanti postanu “odani podanici” Damaska.
Možda su konačno naučili lekciju da američki establišment nije pouzdan partner. Do nedavno su Kurdi bili spremni osloniti se na bilo koju stranu zemlju, uključujući Izrael, koja bi pokazala spremnost da prizna njihovu neovisnost, čak samo riječima, samo da ne ostanu vjerni Siriji, zemlji u kojoj su živjeli desetljećima i stoljećima. Ali Kurdi kažu kako nemaju prijatelja osim planina i nisu odani Siriji.
Usprkos tome, sirijska vojska će sigurno surađivati s Kurdima kako bi uništila ISIL na istoku zemlje s obje strane Eufrata. Nema sumnje da je Pentagon namjerno pomogao širenju takozvanog “kalifata” uz rijeku, samo kako bi se suprotstavio sirijskoj vojsci i njezinim saveznicima. Cilj je bio da ISIL stvori zaštitnu “tampon zonu” između američkih snaga i sirijske vojske. Osim toga, nazočnost ISIL-a duž istočne obale Eufrata je samo po sebi poziv na napad na bilo koji sirijski pokušaj otvaranja komercijalnog kopnenog puta između Sirije i Iraka preko Al-Bukamala.
Kurdi su danas slabiji nego ikada i mogu izgubiti privilegirani položaj kojeg su imali pod zaštitom Sjedinjenih Država. Ako se sve američke trupe povuku iz Sirije, oni će ili pasti u ruke Turske, a njihov poraz i enklavi Afrin je vrlo živo sjećanje, ili će morati prihvatiti uvjete koje je predložio Damask.
Američki establišment je ponovno potvrdio svoje zlatno pravilo u odnosima sa svojim partnerima – kada su u pitanju američki interesi, sva partnerstva i savezi postaju nevažni, podsjeća Magnier.
Što se tiče odlaska Bretta McGurka s dužnosti za borbu protiv ISIL-a u State Departmentu, ona je možda znakovitija od Mattisove.
McGurk je Obamin namještenik i nikako se ne slaže s Trumpovom odlukom. Ali je u tom smislu blizak Boltonovom kursu, koji je insistirao da se Kurdi mogu iskoristiti za vršenje pritiska na Iran u Iraku i Siriji. ISIL i Kurdi bi, svatko sa svoje strane, trebao vršiti pritisak na “šiitski koridor” i sprečavati Iran da proširi svoj utjecaj u Iraku i Siriji. Logično je da McGurk ima veze s izraelskim lobijem u Americi, koji je bio zainteresiran za aktivnije akcije američke vojske protiv Irana. Nakon Trumpove odluke se može reći da je nekoliko godina dosljedne strategije, unatoč svim neuspjesima, bačeno u vjetar.
Kao što smo na početku naveli, The Washington Post je objavio još jedno curenje podataka iz Trumpove administracije, navodeći da je u telefonskom razgovoru s Erdoganom “prijatelj Recep” ponovno pitao kada će Sjedinjene Države ispuniti svoje obećanje i prestati opskrbljivati “kurdske teroriste”. Na to je dobio odgovor: “Odlazimo. Trebate Siriju – uzmite je”, a američki list piše da je i za Erdogana taj odgovor bio iznenađenje. Nakon napisa američkog lista, mnogi su skloni vjerovati da je ovo bilo kontrolirano curenje informacija, kako bi odluka o povlačenju pripisala Trumpovoj impulzivnosti i skrivanju tajni o razgovoru o ubijenom saudijsko-američkom novinaru Khashoggiju.
Zanimljivo je i da je čelnik pentagona u ostavci, James Mattis, prije odlaska iz ureda potrošio 45 minuta, koristeći podatke Pentagona, kako bi uvjerio Trumpa da je povlačenje trupa iz Sirije ozbiljna pogreška. Nakon što je Trump ignorirao argumente Mattisa, bivši general je napisao otvoreno pismo ostavke.
U tisku sklonom američkim demokratima se nastavlja histerija na temu izdaje Kurda i trgovine američkim strateškim interesima po želji Vladimira Putina.
Međutim, činjenica je da Trump do sada nije opozvao svoju odluku, iako neki izvori pokušavaju progurati vijesti kako je američka vojska sirijskim Kurdima upravo isporučila 150 kamiona oružja, te kako iz zraka baca pomoć i oružje islamističkoj skupini u Al-Tanfu.
Amerikanci se ne povlače, oni bježe
Kako god bilo, nakon svega ostaje gorak okus u ustima za stratege sirijskih i svih drugih ratova kontroliranog kaosa.
Trump je izjavio dvije stvari. Prvo, SAD su porazile ISIL, a to je bio jedini razlog zašto su američke trupe u Siriji, a onda je razmislio i pojasnio “kako će se povlačenje provesti u roku od stotinu dana”.
Tvrdnja da su “SAD pobijedile ISIL” je smiješna, možda smješnija od one da je i Francuska zemlja pobjednica u Drugom svjetskom ratu. Mogli su također izjaviti da su pobijedili u Vijetnamskom ratu.
Sjedinjene Države se nisu ni borile protiv takozvane Islamske države u Siriji. Ako su se u Iraku Amerikanci čak i pretvarali da se bore protiv terorizma, čak su tu i tamo nekoga bombardirali, u Siriji su jednostavno sprečavali sirijsku vojsku da očisti zemlju od terorista.
Što se Trumpa, ovdje mora biti većih interesa od podilaženja biračkom tijelu u Americi, od kojeg većina pojma nema ni gdje je Sirija. Naime, američki predsjednik je krajem ožujka i početkom travnja ove godine već najavio povlačenje američkih vojnika iz Sirije, ali se onda “predomislio”. Je li Erdogan imao jače argumente od drugih, to tek treba vidjeti.
Dakle, ostaje još da se vidi hoće li Amerikanci svoje trupe ovaj put povući prije početka proljeća, iako ostavka Mattisa i Bretta McGurka govore da je ovaj put Trump vrlo ozbiljan.
Ili je sve stvar obične računice i novca? Amerikanci u stvari bježe, jer nisu postigli niti jedan od svojih strateških ciljeva u regiji, počevši od planiranog svrgavanja Assada do stvaranja “neovisnog Kurdistana”. Iz Sirije odlaze na isti način kao iz Vijetnama, gdje su izgubili gotovo 60 tisuća ljudi, zastali, pogledali da nisu učinili ništa i onda se vratili kući.
Usput, također su izjavili da namjeravaju vidjeti povlačenje iranske vojske iz Sirije. Ali Iranci ostaju, a američki vojnici idu kući.
Čudno je samo iz razloga zato što povlačenje iz Sirije nije dio dugoročne strategije. Vodeći američki mediji su 14. prosinca pisali “kako američka vojska kontrolira trećinu Sirije i da će ostati u zemlji na neodređeno vrijeme”, a za manje od tjedan dana su SAD “spremne na potpuno povlačenje vojnika”. To sigurno nije dosljedna i mirna provedba dugoročnih strategija i više liči na paničnu odluku poraženog hegemona na rubu histerije.