Rimokatolički vjernici danas proslavljaju blagdan Velike Gospe odnosno svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije.
To su vjernici koji poštuju Papu Franju, ne otimaju biskupe i ne prijete im, mole Vjerovanje, poštuju obred i kalendar Svete Stolice a za prvog Papu smatraju svetog Petra.
Cimska Crkva i vjernici okupljeni oko kulta Međugorja oni su nešto revolucionarniji u pristupu vjeri. Vole dobre zabave i druženje s mladima.
Prošlih tjedana slavili su Mladifest iliti Gospin rođendan po svome kalendaru koji Crkva Rimska ne priznaje; točnije datum za koji tvrde da im je Gospa, nakon što je sišla s neba nakon tisuća godina šutnje, u neku vrtlinu povrh Bijakovića kazala Vicki i Mirjani i Mariji, da je to datum kad je rođena.
Taj datum sukobljava se sa službenim datumom Svete Stolice a na koji Crkva u Rimu slavi rođendan majke Kristove iliti Malu Gospu.
Istovremeno crkva Cimska iliti međugorčanski kult, službeno, ne želeći da budu izbačeni iz sustava Rimske Crkve, pošto istoj žele da se nametnu, danas će proceduralno proslaviti Veliku Gospu prema rimokatoličkom kalendaru. A već sutra će tvrditi da je Gospa u Međugorju a ne na nebu.
Znači dragi Međugorčići, danas glavu gore!
U Međugorju sve može. Samo neka “plodovi” vjere rastu. A plodovi rastu. Kako ne bi rasli. Rastu cijelo vrijeme. Osim u Koroni. Kada je Gospa, koja je ipak sišla s neba, odlučila povući se u samoizolaciju. A i njeni kipići načinjeni od kineskog pleksigasa, prestali su žmirkati.
Tako se u Međugorju slave tri datuma:
- Mladifest, iliti Gospin rođendan po cimskom obredu, uvjeravanje naroda da je gospa sišla s neba u Bijakoviće – i da je tu 364 dana u godini ili barem svaki petak, te da ostavlja poruke, mailove, ali tajne vjere koje su povjerene nekom Ljubi, stanovitom fratru u Vitini, nešto ima zapisano i na nekom papiru koji nije s ovog svijeta a počela je Vicki diktirati i životopis, koji će uskoro tiskati ekskluzivno franjevačka tiskara.
- Uz to sve fratri u Međugorju ipak na 15.8. stanu pred narod i tvrde da je Gospa uzišla na nebo (i to samo taj dan u godini)
- Potom će kao i ostatak crkve Rimske proslaviti Gospin rođendan po rimskom obredu – Malu Gospu.
Pravi, fanatični vjernik crkve Cimske iliti međugorskog hotelskog klastera smatra da nema Velike Gospe jer Gospa nije uzašla niti uznesena na nebo nego je sišla u Bijakoviće.
Ili je pak, u najgorem slučaju, od Boga uznešena na nebo, samo kako bi jednog dana bila spuštena tamo gdje je sada. U Bijakovićima.
Možda je čak svo ono vrijeme Kristove patnje šutila i plakala da bi dočekala svoje vrijeme, i raspričala se sa svojim jaranicama iz Hecegovine.
A to je ovo vrijeme. I to su te jaranice. Vrijeme Bijakovića. Vrijeme dugogodišnjeg prijateljstva kakvo svijet ne pamti.
Rimokatilici će Malu Gospu i njen rođendan tek slaviti. I tako se ogriješiti o vjerovanje Crkve Međugorske. Koja je taj rođendan već proslavila.
Cimska crkva i hoteljerski klaster okupljen oko Bijakovića i dalje će nastaviti raditi dobar vjerski biznis. I treba im čestitati na tome. Ljudi samo rade svoj posao.
I svima dobro.
Samo eto, što Gospu nitko više i ne pita za mišljenje, kako joj je, gdje je, i jel joj malo neugodno koliko ju iskorištvaju.
A u konačnici, zar je ono i važno? Bitno da se janjci vrte.
U svakom slučaju sretan vam vaš veliki blagdan dragi Rimokatolici i Cimokatolici Hercegovine.
I ne psujte barem danas Jaganjca Božjeg.
Ta ako doista vjerujete da je Gospa u Bijakovićima, ili pak vjerujete da je na nebu, čut će vas.
A majke nisu nimalo milostive kada čuju da im netko proziva Sina.
I bilo bi doista vrijeme da stanete s tom psovkom, sebi navodno Najdražeg. Kao prvo ružno je i brukate nas. Kao drugo najveći ste kršćani na svijetu.
Svi imaju po jednu Gospu, samo vi imate dvije.
Ironiju na stranu no uvjereni smo da se Gospa ikada ukazala u Međugorju da bi njena prva poruka bila : “Ne znam otkud me tu, no ako želite da se ikada više spustim ovdje, za početak ćete prestati psovati”.
I do danas je mi više vidjeli ne bi….
Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere da je Blažena Djevica Marija po završetku svoga zemaljskog života dušom i tijelom uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom.
To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII., a službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.
Na blagdan Velike Gospe vjernici slave i hodočaste u mnogobrojna marijanska svetišta u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.
U Bosni i Hercegovini blagdan Velike Gospe posebno se slavi u Širokom Brijegu, Posušju, Komušini, Kreševu, Tolisi, Trebinju, Stupu, Uskoplju, Jajcu, Sanskom Mostu, Gracu, Nevesinju, Prisoju, Seonici, Dračevu, Šćitu.
A najposebnije u Međugorju. Zapravo je fenomelano slušati propovjedi fratrizana u Međugorju koji svo vrijeme u godini, suportno naredbi Pape, kojeg očito ne poštuju, tvrde da je Gospa tu negdje iza nekog kioska, kladionice ili grma, možda u nekom boljem SPA hotelu, dok je samo na ovaj dan na nebu.
Majku Božju, Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu, na početku Biblije – kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili – nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.
Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja, a nasuprot njemu je znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu u budućnost.