Postojeći izborni sistem, ne samo da odgovara Bakiru Izetbegoviću, i velikim strankama iz Sarajeva, kao neustavan sistem koji omogućuje povremeno nametanje predsjednika Hrvatima, nego je taj sistem nepravedan i prema Bošnjacima.
Kako?
Uzmimo npr da se kod Bošnjaka pojave 4 kandidata. Za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva. I da kandidat neke velike stranke , primjerice (SDA) osvoji 35% bošnjačkih glasova. Ostala 3 osvoje ostatak od 65% glasova.
Da li taj predsjednik, ima bošnjački legitimitet? Je li on ujedno predstavlja volju bošnjačkog naroda? Ne.
Jaka stranka, poput SDA u postojećem sustavu, može nametnuti člana predsjedništva, teoretski i sa 20% bošnjačkih glasova, ukoliko se pojavi dovoljno velik broj kandidata te usput prebaciti 50% glasova nekome tko juriša na hrvatsko mjesto. Te tako osporiti volju hrvatskog naroda.
Izborni sistem je takav, da Bošnjacima omogućava maksimalan pluralizam, plus mogućnost manipulacije hrvatskom voljom, dok Hrvatima prijeti konstantnim odricanjem od pluralizma i konstantnom frustriranošću vlastitim pravom u vlastitoj zemlji.
Umjesto da danas gledamo utrku 5 kandidata za bošnjačkog i 5 za hrvatskog člana predsjedništva, te da se otvori drugi krug glasovanja za dva najbolje plasirana, kandidata, ukoliko nitko ne osvoji 50% glasova, mi ćemo i ovaj put gledati kako bošnjačkim članom predsjedništva postaje netko tko nema 50% bošnjačkih glasova, te se usput nadati da nam naši susjedi neće po treći put nametnuti člana Predsjedništva.
Ono što frapira jeste i činjenica da bošnjački političari uopće do sada nisu govorili o ovome fenomenu. Nelegitimnom bošnjačkom članu Predsjedništva. A on je nelegitiman sve ove godine.
U oba svoja mandata Čović je bio legitiman. Jer je imao većinsku potporu svog naroda.
No je li Bakir Izetbegović imao većinsku potporu Bošnjaka? Ako se saberu svi glasovi koji su bili protiv njega čini se da nije.
Legitimni bošnjački član Predsjedništva bio je samo Željko Komšić, nakon svoje prve pobjede. Imao je preko 50% bošnjačkih glasova. Problem je što je prema neustavnom zakonu sjeo u hrvatsku fotelju iako su izbori pokazali da je on predstavnik Bošnjaka ne Hrvata.
Proicirajmo trenutni poredak. Uzmimo da Kandidat 1 osvoji 150.000 glasova i bude najbolje plasiran. Svi ostali kandidati za bošnjačkog člana Predsjedništva osvoje ukupno 450.000. To bi značilo da debela manjina u Bošnjaka bira predstavnika Bošnjaka.
Otkud znamo da glasači za Kandidata 2, u drugom krugu ne bi glasovali za Kandidata 3 protiv Kandidata 1?
Kako je moguće da niti jedna stranka u Sarajevu ne traži uvođenje drugog kruga glasovanja za bošnjačkog člana predsjedništva? Ili barem preferencijalno glasovanje?
Zaključak je da je od puste rasprave u Sarajevu, hoćemo li, ili nećemo li, Hrvatima nametnuti člana Predsjedništva, Sarajevo ojačalo HDZ i Čovića, te su usput sebi oduzeli šansu za prirodne smjene na političkom vrhu.
Prema nekakvom pravednom modelu, tko to jamči primjerice SDA ili SDP kandidatu, kao kandidatima “velikih” stranaka da će uvijek davati predsjednike? Upravo bi pravedno rješenje i hrvatskog pitanja omogućilo i poptunim solistima, individualcima, da kod Bošnjaka u drugom krugu postanu predsjednici države. U takvom modelu i Željko Komšić imao bi šanse postati ono što oduvijek želi. Bošnjački član predsjedništva.
No tu istu šansu imali bi i Senad Šepić, i Radončić i svi ostali.
Ovako , ovaj sistem naprosto pogoduje da ultranacionalističke stranke ne samo da zadržavaju gotovo nasljedno pravo biranja člana Predsjedništva, nego kvare budućnost BIH upornim guranjem Hrvata od ideje zajedničke države.
Oni potom idu bliže Dodiku i stvar se vrti u krug.