Published On: Thu, Nov 15th, 2012

VISOKOMORALNI BUBIMIR: Žele me prikazati kao moralnu nakazu

Živko Budimir, visokomoralna osoba izrazitih demokratskih dostignuća, odbojkaš, vojnik, političar, pravaš, predsjednik, čovjek, Hrvat i katolik, koji se suprotstavio volji vlastitog naroda, naroda nekog tamo hrvatskog koji je glup narod, i ne kuži koja je faca Živko, zadojen dakle narod, šugav i neobrazovan, uz to i nemoralan narod,narod koji nije tako dobar i moralan kao Budimir, Živko Budimir, taj hrabri vojnik svoje partije, koja je zapravo sam on, koji je svjestan krize u državi i činjenice da Lijepoj Našoj Federaciji prijeti raspad preuzeo na sebe teško breme predsjednika iste gostujući u emisiji Treća strana, sa Svetozarom Pudarićem, federalnom verzijom Vlajkija,  još je jednom apelirao na SDP i Pudarića da pokušaju naći dogovor sa SDA te da ne idu u rekonstrukciju Vlade.

 

Visokomoralni Budimir smatra kako je bitno da Platforma opstane, te da HSP zadrži pozicije u Vladi. Molio je Budimir tako Pudarića, iz svoje moralne janjičarske pozicije gotovo sat vremena, da bi tijekom emisije zaključio kako “neki mediji njega Živka Budimira, nastoje prikazati kao moralnu nakazu. Što je poprilično netočna kvalifikacija.

Puno je medija Budimira nazivalo svakakvim imenima , no rijetko koji ga je nazvao nakazom, pogotovo ne moralnom nakazom. Budimira se s pravom proziva kao politički, i demokratski gledano kao potpuno amoralnu osobu. Je li nakaza ili nije nek utvrde stilisti koji ga pudraju prije čvenka s Pudarićima.

Elem, zanimljivo je kako je  u razgovoru s “visokomoralnim” Živkom, federalni Vlajki, spomenuti Svetozar kazao je kako je SDP dobio bitku u priči oko rekonstrukcije Federacije budući da su HDZ-i pristali na ono što su odbili dvije godine prije 4+1, politizirajući tako dodatno cijeli slučaj rekonstrukcije. tvrdeći da niti jedna stranka nema pravo na ekskluzivitiet predstavljanja jednog naroda.

Malo je čudno kako netko , tko je toliko dugo po političkim funkcijama, poput  Svetozara, ne razumije prostu logiku demokracije, pa tupi o nekakvim stranačkim ekskluzivitetima koje nitko nikada nije ni spominjao, budući da se ekskluzivitet ne dobija po imenu stranke nego po ostvarenim rezultatima, osim naravno kad je u pitanju Pudarićeva fotelja. U koju se može i bez legaliteta, legitimiteta a uz samoproglašeni eksluzivitet predstavljanja Srba u FBIH.

On, Svetozar Pudarić, i njegova stranka u Federaciji koja je igrala sa srpskim glasovima istu igru kao Vlajkijeva sa hrvatskim glasovima u Srpskoj,  ima dakle pravo, ekskluzivnog predstavljanja Srba u ovom entitetu. SDP je naime putem makinacija sa srpskim Domom naroda, i Pudarićem, Srbima u Federaciji, mimo njihove volje nametnula političke predstavnike i ministre koji nisu plod njihove volje. Što opet logici i moralu SDP-a koji je u FBIH proizveo na desetke Vlajkija , od Pudarića, Budimira do velikog Željka, nije smetalo da pljuckaju po tom nesretnom nusproduktu razjedinjene hrvatske politike u RS-u.

Ispada tako da SDP, stranka koja je osvojila svega par postotaka srpskih i hrvatskih glasova u FBIH, stranka koja dakle majorizira, ima pravo na ekskluzivitet predstavljanja Srba u FBIH te eklsuzivitet tumačenja eksluziviteta kod Hrvata, i uzimanja mjere istima dok je bošnjačka kvota zaštićena ko reis Cerić u Teheranu.

Ista je stvar sa HDZ-ima. Nisu fakin Hadezeji ti koji su se proglasili eksluzivnima i  sami si uzieli pravo ekskluzivnog predstavljanja hrvatskog naroda. Hrvatski narod u BIH, onaj jedan od tri konstitutivna,  je taj koji prema Ustavu prenosi legitimitet predstavljanja na političare i stranke, pa tako i ekskluzivitet predstavljanja ukoliko natpolovičnom većinom izabere jednu stranku. To bi Pudarić, pa čak i kao kvazipravnik, konačno morao znati.

Ispada u suprotnom po Pudarićevoj računici sljedeće: SDP i SDA ili SBB po potrebi, su ti koji će određivati koja stranka ima eksluzivitet predstavljati Hrvate u BIH. SDP i SDA, ili po potrebi SBB, sa 50% i frtalj legitimiteta bošnjačkih glasova imaju ekskluzivitet predstavljati Bošnjake no stranke koje u hrvatskom narodu osvoje 85% hrvatskih glasova – nemaju.

Logika Svetozara Pudarić-Vlakija je dakle sljedeća: SDP ćemo proglasiti i  hrvatskom strankom pa bez obzira na broj hrvatskih glasova koji pripadne SDP-u uvijek možemo prisvojiti dio kolača hrvatskih pozicija.  Ova teza načelno bi bila točna kada bi SDP imao primjerice kontrolni paket hrvatskih glasova te sa nekim hrvatskim strankama predstavljao legitimni izraz volje hrvatskog naroda u BIH. No ako neke stranke koje predstavljaju Hrvate imaju više od 50% ili čak znatno više od 50%, npr preko 80% i ako imaju apsolutnu ili čak dvotrećinsku većinu u hrvatskom domu naroda, onda je jasno kao dan, kome u izvršnoj vlasti trebaju pripasti hrvatske pozicije.

Logika Svetozar Pudarić- Vlajkija oko priče o formiranju Vlade prije dvije godine i danas također je netočna: Prije dvije godine, Pudarićev SDP se ponašao kao sveta i pijana krava. Nije se rušio po studijima. Nije dijalogizirao nego docirao. Stav SDP-a prema HDZ-ima bio je uzmi ili ostavi. SDP je stranka pobjednica i mi krojimo Vladu bla bla.  SDP tada uvjetuje da jedno ministarstvo iz hrvatske kvote pripadne HSP-u ili NSRZB-u a ostala 4 HDZ-ima čime je direktno narušio osnovne principe demokracije. NSRZB i HSP su naime bile stranke gubitnice koje je hrvatski narod u FBIH, kao konstitutivan, poslao u oporbu, nakon 4 godine katastrofalne vlasti u hrvatskim kantonima. Igrajući se hrvatskim nacionalnim pitanjem u FBIH, SDP je napravio smrtni grijeh. Poništio je predstavničku demokraciju jednoom narodu upravo Pudarićevom tezom, kako će SDP , kao stranka koja moć crpi iz bošnjačkog korpusa, drugima u FBIH, Srbima i Hrvatima, određivati predstavnike i formirati Vladu kakvu želi.

Takvom retorikom SDP je izgurao oba HDZ-a iz procesa formiranja vlasti i u Vladu FBIH uveo ministra za vraćanje duga Hypo Banci Jerku Lijanovića, te halal pavelićaše.

Danas nakon dvije godine uzaludnog tumaranja za tajnom Zapadne Njemačke, Lagumdžija, Pudarićev duhovni babo,  ruši se usred studija FTV-a, dehidriran od suočavanja sa vlastitim sobom, dok Pudarić  okolo pojašnjava, kako je SDP-ovo reteriranje iz pozicije Velikog pobjednika u poziciju jednog od tri pobjednika u BIH zapravo pobjeda SDP-a nad HDZ pričom o eksluzivitetu predstavljanja. Što je ništa više nego fino upakirana laž. Na koju možem, od Hrvata nasjesti samo Živko Budimir. Budući da drugog izbora on danas i nema.

No SDP danas nije u poziciji kao prije dvije godine da može govoriti – uzmite ili ostavite, i da uvjetuje HDZ-ima koja će stranka sjediti na tom i tom hrvatskom ministarstvu. Pristup je potpuno drugačiji. Ide se u pregovore, pristaje se na činjenicu da Hrvatima pripada kako ustav nalaže 5 ministarstava, koje pune i biraju legitimni hrvatski predstavnici a ne SDP i iz te pozicije poštivanja izbornih rezultata i nacioanlnih kvota popunjavaju se daljnji kadrovi.

Snimka u kojoj posljednji bosanski janjičar, Živko Budimir, moli suvremene političke Otomane da ne dozvole povratak Hrvatima u vlast te da i dalje koriste njegove janjičarske usluge antologijska je. Svakako ju treba pogledati.