Vijest o smrti župnika i njegove domaćice raspalila je maštu bolesnog društva

Degutantni komentari čitatelja komentatora brojnih portala na prvu vijest o smrti župnika i njegove rođakinje u Potpićnu u Istri pokazali su da smo bolesno društvo. To što je vijest bila plasirana pod naslovom da su „u župnom stanu pronađeni mrtvi župnik i njegova domaćica“, bez ikakvih dodatnih podataka, raspalilo je u mnogima bolesnu maštu o njihovu odnosu dok su bili živi, što je bila samo prilika i izgovor mnogima za pljuvanje po Crkvi i njezinim svećenicima. Nitko se, u toj olakoj brzini kojom nas danas terorizira brzina internetskog širenja vijesti, nije zapitao kako su i zašto umrli sve dok nisu izašli podaci o njihovim godinama, kada se vidjelo da je njemu bilo 76 godina, a njoj 88, što je sužavalo prostor za iživljavanje bolesnih maštarija. A kada se na koncu pokazalo da je župnik, koji je inače bio krhka zdravlja, preminuo od posljedica srčanog udara, a da njegova bolesna rođakinja (koja mu je nekada bila i domaćica), a koja je bila prikovana uz invalidska kolica, umrla od dehidracije i iscrpljenosti (jer nije mogla sama ni pomoć pozvati jer je bila nepokretna, pa je očito skončala uz nepokretno tijelo svoga rođaka!), bolesne maštarije o župniku i njegovoj domaćici, prljavoj i pokvarenoj Crkvi rasplinule su se kao mjehur od sapunice. No, prekasno. Prekasno da se ne bi primijetilo da smo društvo koje je zaraženo bolešću mržnje, isključivosti, netolerancije i nepoštovanja drugih.
Tužna, pa i tragična smrt, to dvoje ljudi bila je prilika da se zagadi javni i medijski prostor svjetonazorskom mržnjom. Društvo, čiji mediji urlaju na sav glas u javnosti kada se neka mačka popne na drvo i ne zna sama s njega sići ili kada netko ostavi psiće u vreći pokraj puta, mirne savjesti gleda iživljavanje nad smrti dvoje ljudi samo zato što je jedno od njih svećenik, a drugo domaćica u župnom uredu. Svijet, koji se brine da kap ulja iz motora nekog automobila ne kapne na travnatu površinu i tako zagadi hektolitre pitke vode, nimalo se ne uznemirava kada „kap otrova“ u pljuvačkim internetskim komentarima protiv Crkve zagađuje brojne ljudske duše. Kako je to moguće?
Tužna smrt u župnom dvoru iz Potpićna stoga nas sve poziva liječiti ovu suvremenu boleštinu današnjeg društva, čije nas zlokobno lice, uime istine, nimalo ne smije prestrašiti.