Published On: Čet, velj 6th, 2020

SAVEZ ETNIČKI OČIŠĆENIH KANTONA UPRAVLJA MEDIJIMA: Cenzura je u BIH postala kao u Turskoj. Erdogan može biti zadovoljan…

Evo Orhan Pamuk, njega ne voli Erdogan, pa je logično da Komšićev SDA Kanton istog cenzurira,  ali zašto je Milan Kučan cenzuriran u Sarajevu?

Radi se o uglednom političaru lijeve provinijencije kojem ne možeš  tek tako prijetiti silovanjem i nabijanjem na kolac kao što to DeeFflije, sramoteći Sarajevo, onomad zaprijetiše Kolindi i Čoviću.

Naime niti jedan sarajevski javni TV ili radio medij, točnije “federalni” mediji , kao i oni privatni, koji su kao slobodni,  nisu objavili niti jedan jedini detalj iz Kučanove izjave u kojoj tvrdi da je BIH bure baruta, zbog islamizma koji jača te da je ogroman izvor nestabilnosti za BIH taj, što u njoj nije formiran hrvatski entitet.

Nije baš da je izjava plaha i nezanimljiva.

Prema tome jasno je da se radi o Cenzuri Duboke Komšić-SDA države.

Slagali se ili ne s ovom Kučanovom tezom ona je izrečena i zavrjeđuje polemiku u javnom prostoru. No nje nema.

Kao što je nije bilo niti u slučaju kaznenog djela počinjenog u Komšićevom uredu u aferi Zubotehničarka. Iste polemike nije bilo ni onomad kad je Komšić mijenjao naciju  svom podaniku Arifhodžiću, te istog, protupravno poslao u Rim. A kamo li da je bilo koji sarajevski medij objavio da se radi o ratnom Miloševićevom diplomati. Toliko mrtvih po Sarajevu a niti jedan medij nije smio napisati da je Komšić uhljebio Miloševićev kadar.

Već ranije Sarajevo je Europi poslalo poruku da se radi o nedemokratskoj sredini.

Slučaj Orhana Pamuka pokušali su skriti. I donekle su uspjeli.

BIH zbog Sarajeva postaje društvo cenzure. Cenzure koja nije zabranjena samo Ustavom nego nizom zakona kojih se moraju pridržavati i direktori BHRT-a i FTV-a.

Klix nećemo komentirati. Taj portal koji se smatra prvim u državi prometnuo se u prvog cenzora u zemlji. Zemlji koja to odavno nije. Koja je postala troprostor. Prostor u kojem unija etnički očišćenih kantona više i ne želi čuti što se to piše i govori u drugim kantonima. Crtajući tako sami, svoj vlastiti entitet. Bujrum im bilo.

Federalna TV je formalno u vlasništvu Parlamenta FBIH. U Parlamntu FBIH sjede i Hrvati. Hrvati u Parlamentu FBIH još nisu pokrenuli tužbe protiv cenzure. koju provodi Zvonimir Jukić, Kukićev kadar niti su još uvijek spremili ustavnu tužbu protiv ove TV kuće, budući da prema Ustavu FBIH ona smije biti u vlasništvu samo kantona, ne Federacije. Stoga bi njen menadžment morao biti biran ili u kantonima ili u Domu naroda, koji se bora iz kantona.

Nije ovaj tekst kritika Sarajevu, jer Sarajeva i ne zanima kritika koja dolazi van onih kantona koji nisu pod bošnjačkom većinom. Iako se trse građanskom retorikom, za njih je građanstvo samo ono koje dolazi od Bošnjaka. Srbi i Hrvati i njihovo nezadovoljstvo javnim medijima nisu građanske kritike. To neprijatelji države ževkaju. “I treba da ževkaju”.

Živimo u sustavu u kojem se želi reći da su Bošnjaci ti koji u ovoj zemlji imaju prava, pa tako i prava da se žale, dok zimije, raja, kršćani, imaju pravo tek da se ljute. Zadnji koji je to mislio i tvrdio u BIH bio je osmanski upravitelj u BIH.

Njega su građani ove zemlje potjerali. Oni građani kojima je taj rasizam dojadio.

HDZBIH ulazi u ozbiljne pregovore s Izbornim zakonom. Ako im slučaj Kučan, slučaj Pamuk i slučaj Mlinarević, nisu otvorili oči u kojoj cenzuri žive, kako je vođenje politike bez medija uzaludan posao, te da se danas niti jedna politička bitka ne može dobiti, u srazu s onim nacionalizmom koji nadzire sve medije, dok ti ne nadzireš ništa, ako im nije jasno da ti možeš imati svu ustavnu pravicu u svojim rukama, al da bitku dobija onaj tko nadzire medije, što im je onda jasno?

Mediji oblikuju masu, masa se potom agitira na kulturu linča, linč potom diže ambasadore i tužitelje, i mediji su u stanju usred pravne bitke potpuno okrenuti vodu na posve drugi smjer. Uzmimo samo presudu Ljubić ili presudu Sejdić Finci. I jedna i druga presuda idu ka rješenju hrvatskog pitanja, točnije povratu bošnjačkog pitanja u ustavne okvire, budući da hrvatsko pitanje prema Daytonu ne postoji.

BIH je postala , zbog razmaženog i uvijek gladnog Sarajeva, osim društva propadanja, društvo cenzure, društo ambasadorokracije, društvo u kojem strane diplomate šute o cenzuri i štite korupciju.

BIH je zbog Sarajeva i vječnog udovoljavanja istome, naprosto propali projekt.

Kada ćemo shvatiti da smo BIH mi a ne Sarajevo i kada će naši lideri, kao i srpski povući više tu ručnu?

Izgleda nikada. Jer s ovako šutljivim političarima, koji ne razumiju gotovo ništa iz teorije politike i politologije, teško da ćemo izboriti išta.

Narod čija je politička elita, elita koja je inače plaćena da govori, šutljivija od naroda, i nema neke sjajne političke budućnosti.

Za promjene trebalo bi nešto odvažnosti, nešto tužbi, nešto čupanja kose, nešto blokade parlamenta i nešto javnih istupa.

A tog mi nemamo. Odvažni su otišli. Doba je šutnje umirovljenika. Koji su toliko ostali ležati na narodnim plećima da nisu ni primjetili da su u međuvremenu ostarili.

I zato se Kučan nije ni dogodio.

Zato se slučaj Mlinarević nije dogodio. I zato je zabrana Orhana Pamuka nešto što se nije desilo.

Ali se desila zabrana u Čitluku. Koje se i nije desila pošto se šokovita “književnica” sama šokovito odjavila.

Ali jeste, ako svi ti mediji kažu da jeste.

Koji mediji? Oni koji kažu da Kučan “nije”.

I naravno da Kučan “nije”.  Sve dok “naši” ne otvore temu nadzora događaja u BIH putem nadzora medija, koje svi plaćamo, sve dok ne shvatimo da ne može politička manjina upravljati većinom u BIH, i cenzurirati kako joj što prohtije, sve dok “naši” koje plaćamo ne shvate da se trebaju maknuti ako ne misle raditi svoj posao, mi nikud nećemo.

Osim možda u Njemačku.

Nek idu oni , Grubeše i Grubešice u Njemačku.

Gazde u pogonima ne traže da govorite.

Za manuelni rad, možete se prijaviti gore.

Skinite se s nas. I mašite rukicama…

MAPE TRAUMA U BIH: Mržnja prema Hrvatima u BIH je umjetna, hibridna i medijski pomnno inducirana