Na današnji dan 1992. godine postavljeni su temelji takozvanog Cutiliervog plana koji je mogao spriječiti rat u BiH, krvoprolića i genocid koji se kasnije dogodio. Plan su potpisali i Bošnjaci i Srbi i Hrvati , najmanji BH narod, koji su prema njemu dobijali najmanje od svih ikada ponuđenih planova dakle potpisale su ga sve tri nacionalne strane, ali ga je lider SDA Alija Izetbegović ubrzo odbacio.
Međutim, ovaj potpuno suludi potez Alije Izetbegovića nikada unutar bošnjačkog establišmenta do dana današnjeg nije kritički promatran. Cutilierov plan naime ne nudi Srbima kompaktnu federalnu jedinicu, niti bi se ona po njemu zvala Republika Srpska, takva srpska federalna jedinica ne bi bila kao danas u dva kompaktna dijela nego daleko raspršenija i u daleko težem položaju za moguće otcjepljenje od BIH.
Da je pristao na Cutiliera u BiH bi danas bilo daleko manje tuge, zemlja bi bila bez ratnih rana i jama, tisuće pobijenih Bošnjaka, Srba i Hrvata bili bi živi a o broju raseljenih da i ne govorimo.
Bez obzira na to sve Izetbegovića se i danas u Sarajevu slavi kao “oca Bosne” iako je njegov fundamentalizam zapravo nešto zbog čega je zaslužio naziv oca “bošnjačkog pakla”. Skupa je cijena koju je bošnjački narod platio za Izetbegovićevu neodlučnost. Vođe i veliki ljudi su obično, odlučni ljudi.
Plan je predviđao stvaranje tri konstitutivne nacionale jedinice u koje bi ušle većinske općine sve tri strane. Muslimanskoj konstitutivnoj jedinici pripalo bi 50 općina, odnosno 44 posto teritorija. Srpska konstitutivnoj jedinici pripalo bi 37 općina, odnosno 44 posto teritorija / zbog veličine općina i vlasništva u katastru /, a hrvatskoj 20 općina ili 12 posto teritorija BiH. Prema tom planu, BiH bi se sastojala od tri konstitutivne jedinice i svaka od njih, kao i centralno tijelo BiH, zalagala bi se za zaštitu ljudskih prava i prava manjina. Skupština bi se sastojala od dva doma – doma građana i doma konstitutivnih jedinica.
Plan su nakon toga, 18. ožujka, potpisala sva tri nacionalna lidera – Alija Izetbegović, Radovan Karadžić i Mate Boban. Dakle nije bilo potpisa Tuđmana i Miloševića i sporazum je imao unutanrji legitimitet triju BH naroda.
Međutim, Izetbegović je već 28. ožujka, nakon razgovora s američkim veleposlanikom u Jugoslaviji Warrenom Cimermanom, odbacio plan. Zimmerman je tada obećao Izetbegoviću da će SAD priznati BiH ako odbaci Cutilierov plan.
Portugalski diplomat Jose Cutiliero optužio je u više navrata Izetbegovića da je izazvao rat i masovne žrtve odbacujući sporazum koji je prethodno potpisao.
Cutiliero je opisao Aliju izebegovića kao osobu koja jedno govori u javnosti, a drugo privatno.
“Alija Izetbegović bi jedno govorio nasamo, a drugo javno.
On je uvijek odstupao od onog što je već bio prihvatio”, rekao je Kutiljero.
Politički analitičari su poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. ocijenili da je to, u suštini, Cutilierov plan s određenim modifikacijama.
Kada se usporede karte koja je bila dodatak Cutilierovog plana i mapa koja je dio Daytonskog mirovnog sporazuma iz studenog 1995. vidi se da je, poslije tri i po godine ratovanja, rezultat skoro isti.
“Pitanje je bilo – možemo li imati unitarnu Bosnu ili Bosnu iz tri dijela. Moje uvjerenje je bilo da samo trodjelna Bosna može uspjeti, što je potvrdio i Daytonski sporazum”, ocijenio je Jose Cutiliero.