KAKO je to kad radiš i živiš svoj san zna mladi inovator i poduzetnik Mate Rimac koji je svoju ljubav prema elektronici i automobilima pretvorio u posao iz snova. Rimac Automobili petu godinu svog postojanja obilježavaju uz investiciju od 10 milijuna eura, a osim što su uspjeli ono što je u investitorima neprivlačnoj Hrvatskoj mnogima samo san, najavljuju i širenja kapaciteta, proizvodnje te nova zapošljavanja – sa sadašnjih 60 broj radnika u idućoj godini planiraju povećati na više od 150.
Sve je započelo inovativnim maturalnim radom – iGlove rukavicom koja zamjenjuje tipkovnicu i miša na računalima, nastavilo se zelenim BMW-om koji je obarao Guinnessove rekorde, a preraslo je u jedinstveni električni automobil kojeg žele ljubitelji automobila iz cijelog svijeta, ali dobit će ga tek rijetki – Concept One bit će proizveden u svega 8 primjeraka, od kojih je svaki jedinstven i unikatan jer je rađen prema posebnim željama klijenata.
Uz Concept One – električni automobil koji je svojim performansama zaludio ljubitelje sportskih automobila iz čitavog svijeta, tu je i najmoćniji električni bicikl na svijetu – Greyp, a pred Rimcem su i brojni drugi projekti za razne kompanije iz čitavog svijeta.
Index je prilikom posjeta sjedištu Rimčeve tvrtke u Svetoj Nedelji imao priliku pogledati neke od tajnih projekata na kojima se radi i koji su u razvoju, a o njima vam zasad možemo reći samo to da će iz Rimac Automobila izaći još mnoge inovacije koje će promijeniti prometnu sliku svijeta kakvu danas gledamo.
iGlove rukavica skupljala je zlatne medalje diljem svijeta
“Ovo su bili moji počeci 2006.-2007. godine, čisto kao maturalni rad. Bio sam tehničar za mehatroniku tu u Samoboru u strukovnoj školi”, priča nam Rimac vadeći iz vitrine u salonu ponosno izloženu iGlove rukavicu. “Imao sam tu ideju da napravim rukavicu koja mijenja tipkovnicu i miš za razne uređaje. Tad sam mislio da će televizije i razni drugi uređaji biti spojeni na internet i zahtijevat će interakciju koja neće moći biti zadovoljena sa daljinskim”.
Profesor ga je s tim izumom slao na natjecanja diljem svijeta i na iznenađenje mnogih, budući da je bio prosječan učenik, redom je osvajao prva mjesta. “To je bilo nevjerojatno za mene, jer konkurencija je bila svjetska – Amerikanci, Nijemci, Japanci… i gdje god sam došao sam se manje-više vratio sa zlatnom medaljom. Tad sam vidio da imam neku `žicu` za elektrotehniku i inovatorstvo, a počeo sam raditi i na biznis strani”, priča Rimac i podsjeća kako je na prvoj godini fakulteta sudjelovao na studentskom natjecanju Business Plan Contest – i također pobijedio.
Zeleni BMW je uz elektroničke preinake postao nepobjediv
“S nekim prvim novcima koje sam zaradio sam kupio staru BMW `Kockicu`, koja je bila četiri godine starija od mene, jer sam volio aute. A kako sam volio i tehnologiju – elektrotehniku, htio sam spojiti te dvije strasti, i onda sam iz te stare BMW `Kockice` krenuo raditi električni trkaći auto”, započeo je Rimac priču o zelenom BMW-u koji je ušao u legendu.
“Bio sam prvi koji se uspješno električnim autom natjecao protiv benzinskih na utrkama, unutar iste kategorije, jer nije bilo posebne kategorije za električne automobile. Nakon svake utrke bi ga poboljšavao i bio bi sve brži, bolji i pouzdaniji – i počeli su stizati rezultati. 2010. sam počeo pobjeđivati s tim autom, a godinu dana kasnije sam skinuo pet svjetskih, Guinnessovih rekorda za ubrzanje električnih automobila. I od tud je krenulo – tad sam osnovao tvrtku, krenuo zapošljavati ljude i profesionalno iz nule raditi auto za tržište. Do tad je to bio hobi, a tad sa, se od toga odlučio napraviti posao”.
Kraljevska obitelj iz Abu Dhabija vidjela 3D modele i odmah poručila: Želimo taj auto!
“Kako sam radio taj BMW, na početku sam krenuo s kupljenim, postojećim komponentama. I već na prvoj trci su se te komponente pokazale neadekvatnima i onda sam krenuo raditi vlastite baterijske sustave i elektroniku. Sve što sam zamijenio nečime što sam sam napravio u odnosu na kupljene komponente je bilo bolje. Nakon nekog vremena u autu više nije bilo ničega što je kupljeno, nego sve iz kućne radinosti”, priča Rimac.
“Smatrao sam kako je potencijal kojeg ta tehnologija ima puno veći od onog što iskorištava tehnologija koja se nalazi na tržištu. Zato sam se odlučio tu cijelu tehnologiju dići na jednu višu razinu, kroz te utrke, i nakon nekog vremena smo imali cijeli paket tehnologija za napraviti cijeli auto i od tog starog BMW-a je ostala samo ljuska”, navodi.
Tad su se on i dizajner Adriano Mudri odlučili zajedničkim snagama stvoriti posve novi automobil. Adriano je radio dizajn, Mate tehnološku stranu, a počeci Concept Onea krenuli su u Rimčevoj garaži.
“Zbog tih uspjeha koje sam imao po utrkama je to bilo interesantno medijima jer je to bilo jedinstveno – da jedan električni stari BMW pokori na stazama benzinske aute sa nekoliko stotina, čak i preko tisuću konja. Na temelju toga mi se javio jedan naš čovjek, Hrvat, koji je radio za jednu kraljevsku obitelj na Bliskom Istoku. Njegov zadatak je bio da za njih traži interesantne projekte u koje oni mogu investirati”, priča Rimac.
Concept One tad je već bio prilično razrađen u 3D modelima pa su Rimac i Mudri sastavili jednu brošuru koja je predstavljena kraljevskoj obitelji u Abu Dhabiju. “Nakon nekoliko dana su nas zvali i rekli da žele kupiti auto. Mi smo rekli: Ok, super, jako nam je drago da vas to toliko interesira, ali mi smo dva dečka koji poslije faksa i poslije posla u garaži rade na projektu, trebat će nam jako dugo da vam isporučimo auto, gdje smo mi od toga još… Zapravo u tom trenutku još nismo točno ni znali što nam sve treba za realizirati taj projekt. Drugi dan su me zvali i pitali: Pa koliko novca ti treba za to? E onda sam shvatio da je to `serious business`, da više nije zezancija, i krenuo sam se profesionalizirati – osnovao tvrtku i krenuo zapošljavati ljude za koje sam znao da mogu doprinositi projektu”, priča Rimac.
“Meni nikad nije bio cilj napraviti električnu varijantu nekog postojećeg auta, meni je bio cilj napraviti sportski auto 21. stoljeća”
“Cilj je bio predstaviti auto u Frankfurtu 2011., najvećem sajmu automobila na svijetu. Radili smo dan i noć na razvoju i proizvodnji prototipa. Da bi došli do toga, morali smo ne samo razviti auto nego cijeli `know-how`, kako to napraviti, jer nitko od nas, osim našeg dizajnera Adriana, nije prije radio u auto industriji, tako da smo morali usvojiti sve procese, tehnologije, materijale, kako se to radi… a sve to na potpuno drugačiji način nego što to rade drugi jer smo mala tvrtka, što znači da dobavljači koji su uobičajeni za auto industriju nisu zainteresirani za radit s nama ili traže prevelike novce. To je bila jedna od prvih stvari koje sam naučio kad sam krenuo raditi svoj projekt – da ne možemo raditi na način na koji rade drugi, jer auto industrija je sastavljena od ogromnih tvrtki koje su većinom starije od stoljeća. Nove tvrtke i male tvrtke u auto industriji nisu uobičajene, čak ih gotovo i nema, ne postoje skoro. Zato smo morali sami sebe obučiti kako to raditi i sami sve razvijati i proizvoditi, u što većoj mjeri”, kaže Rimac.
“Razlog zašto smo sve to radili je to što ja smatram da je pogonska tehnologija električnog auta bolja za pogon svih oblika vozila, ne samo nekih ružnih gradskih automobila kakve smo imali prije 10-ak godina. Prije 10-ak godina kad bi netko spomenuo električni auto, mislio bi nešto ružno, malo, sporo, neiskoristivo… Htjeli smo to promijeniti. Smatram da izum Nikole Tesle, izmjenični elektromotor, ima puno veći potencijal, pogotovo za sportske automobile. Tu su nebrojene prednosti koje ima: odaziv na gas – on nema vrijeme za reakciju, on odmah krene u odnosu na neki benzinski motor koji bez obzira koliko konja imao, uvijek ima neko određeno vrijeme da se pokrene; benzinski motor mora imati kvačilo i mjenjač, mi to ne moramo imati; elektromotor može puno preciznije reagirati na upute koje mu dajemo – možemo u milisekundu odrediti točno što će elektromotor raditi i to nam omogućuje da napravimo auto koji je poseban po svojim tehnološkim karakteristikama u odnosu na druge. Mi smo to iskoristili na taj način da imamo četiri motora u autu, po jedan za svaki kotač, i s tom arhitekturom pogonskog sustava imamo mogućnost kontrole svakog kotača stotine puta u sekundi, u oba smjera. To je nešto što ni jedan drugi auto ne može, pogotovo auto sa klasičnim pogonom, i to nam daje određene prednosti. Smatramo da je to bolje od bilo čega što je postojalo, a ne samo električna varijanta sportskog automobila”, priča Rimac.
“Meni nikad nije bio cilj napraviti električnu varijantu nekog postojećeg auta, meni je bio cilj napraviti sportski auto 21. stoljeća. I to je ono što mi pokušavamo – želimo biti proizvođač koji će obilježiti ovo stoljeće novom generacijom sportskih automobila. Želimo biti najbolji u tome, tehnološki lideri, jednog dana možda i tržišni. Sad nam je tehnologija u fokusu, mi smo mala tvrtka i ne možemo proizvesti veliku količinu automobila, ali na tom putu smo već toliko toga stvorili, toliko toga naučili, da smo tu tehnologiju primijenili na toliko različitih stvari”, kaže Rimac.
Ono što javnost vidi da izlazi iz tvorničkih pogona – Concept One, naime, nije jedino na čemu tvrtka radi. Dok je kamera bila ugašena, zbog tajnosti projekata, pokazali su nam kakve se tehnologije razvijaju i otkrili za koje sve kompanije Rimac Automobili rade, odnosno kakve automobile proizvode za druge tvrtke. “Mi kao jedna relativno nova tvrtka, koja je prije četiri-pet godina krenula u mojoj garaži, danas radi za neka od najvećih imena u automobilskoj industriji. Već smo isporučili aute u nekoliko jako, jako velikih tvrtki i razvijamo tehnologije budućnosti, koje su razvijene prvenstveno za sportski auto, ali se mogu primijeniti na bezbroj drugih načina, kao recimo na električnim motociklima, biciklima, u električnim kolicima… što smo već pokazali s nekoliko projekata. Spektar tehnologija koje smo tu razvili je puno širi od samih sportskih automobila, ali nam je to ostao glavni fokus i želimo se tu jako proširiti. Trenutno imamo Concept One model kojeg proizvodimo za kupce koji su na četiri kontinenta – od Amerike do Kine, a istovremeno radimo na razvoju novih modela koji će se proizvoditi u puno većim količinama”, naveo je Rimac.
Prvi “pravi” nasljednik Concept Onea stiže 2016.
“Concept One koji se proizvodi za kupce nema nikakve veze s prvim autom koji je napravljen. On je potpuno redizajniran nekoliko puta. Šasiju smo jedno tri puta iz nule dizajnirali, isto kao i ovjes, pogonski sustav je sad u četvrtoj generaciji, baterijski sustav se isto radi u jednom novom obliku koji je četvrta-peta generacija. Mi stalno poboljšavamo i razvijamo. Auto mora izgledati izvana isto ili slično, a ispod kože je nešto sasvim novo. Naš razvojni tim stalno radi na razvoju i unapređenju tih sustava. No, isto tako radimo na posve novim modelima, već imamo u planu tri nova modela koja će doći u narednim godinama. Nadam se da će sljedeći posve novi model, nasljednik Concept Onea, doći 2016.”, najavio je Rimac.
Greyp – bicikl koji je svojom brzinom šokirao čak i europske policajce
“Jedan od naših inženjera, Zvonimir, prije je, dok je radio za druge tvrtke, poslije posla doma u garaži radio električni bicikli. I u tom svijetu entuzijasta električnih bicikala je bio dosta poznat jer je stvarno radio ekstremne stvari i luđačke, njegov bicikl je čak jedno vrijeme držao neslužbeni rekord za najbrži električni bicikl na svijetu. Probao sam taj bicikl na kojem je on radio i jako mi se sviđalo to kao koncept, ali sam smatrao da se može dovesti na jednu puno višu tehnološku razinu, pogotovo sa stvarima koje smo razvijali za auto. I onda smo počeli raditi bicikl kakav bi mi željeli – s najboljim od najboljeg što se tiče tehnološkog koncepta. Pogotovo zato što smo istraživanjem tržišta došli do toga da je električni bicikl jedno jako nerazvijeno tržište – postoji jako puno proizvođača koji nude bicikle koji su svi jako, jako slični jer koriste iste komponente, iste pogonske sustave… ali ne postoji definiran lider, ni tehnološki ni tržišni, i tu smo vidjeli priliku da napravimo nešto bolje”, ispričao je Rimac o nastanku Greyp električnog bicikla.
“Na tržištu nema ničeg sličnog. Ovo je zapravo najbolje iz dva svijeta – iz motocikla i bicikla. Vi njega možete pedalirati kao običan bicikl, možete ga voziti kao motocikl samo na gas, može biti i nešto između – pedalirate koliko želite, a uz pomoć električnog pogona dobijete dodatne performanse – brzinu, lakše svladavanje uzbrdice… Ima maksimalnu brzinu bez pedaliranja 70 kilometara na sat, preko 100 kilometara dometa. Putopisac Hrvoje Jurić je sjeo na jedan od naših bajkova tu u Svetoj Nedjelji i napravio 7.000 kilometara krug oko Europe. Jedino što mu se dogodilo putem je da je jednom probušio zadnju gumu, što je zakrpao negdje u Francuskoj, i da ga je policija zaustavila jer je cestom umjesto propisanih 40 vozio 70 kilometara na sat i dobio je neku kaznu za to od 30-40 eura. Sa biciklom”, kroz smijeh prepričava Rimac i dodaje kako su se čak i policajci začudili kad se to dogodilo.
“To je dosta jedinstven proizvod i skoro sve proizvodimo tu – šasiju, karbonski oklop, baterijski paket, kompletna elektronika i pogonski sustav… tako da sam dosta ponosan na ovaj proizvod. Radimo poseban brend od toga – Greyp Bikes, iako je vlasnička struktura ista, ja i moji investitori smo također vlasnici u tom projektu i ista inženjerska ekipa manje-više radi i na automobilima i biciklima, tako da iskustva koja stečemo u jednom projektu teku u oba smjera”, rekao je Rimac.
“Sad smo, recimo, u već u serijskoj proizvodnji ovoga – za nas je to jako puno, iako u nekim svjetskim razmjerima je jako mala brojka. Sljedeće godine planiramo napraviti 150 komada. Imamo veću potražnju nego što možemo proizvesti i to nam je zapravo najveći problem jer je proizvodnja bicikla jako kompleksna jer ima jako puno dijelova koje sami radimo i onda je proces od početka proizvodnje do dovršetka jako dug. Već ih imamo u Rusiji, Kini, Hong Kongu, Nizozemskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Americi, Kolumbiji, Švedskoj… Jako sam zadovoljan prodajom, već ih ima u cijelom svijetu i planiramo lansirati nove modele, zapravo već radimo na razvoju novih modela koji će biti cjenovno pristupačniji i proizvodit će se u većim količinama”, najavio je Rimac.
“Imamo projekte za električne autobuse, jahte, brodove, čak za letjelice, vlakove…”
Nakon električnog automobila i električnog bicikla koji su postali hit u cijelom svijetu, što je iduće? “Auto je tako velik zalogaj da je to posao za cijeli život, možda to ne izgleda tako nekome sa strane, ali to obično rade ogromne tvrtke i to su ogromni budžeti koji su iza toga i tisuće, tisuće ljudi radi na takvim projektima. Recimo Ford je uložio 6 milijardi dolara u razvoj novog modela, BMW je uložio 3 milijarde u razvoj i-serije električnih novih modela. Mi smo radili s promilima toga i s jako malo ljudi, koji su to svi prvi put radili i za nas je to ogroman zalogaj”, priča Rimac.
“Koliko ja znam, imamo najveći udio vlastito razvijenih i proizvedenih komponenti od bilo kojeg proizvođača na svijetu i zbog toga je taj proces jako složen i dug. I zato se baš ne bi previše granao u neke druge stvari, jer radim dan i noć da ove tu projekte koje smo pokrenuli dovedem na razinu koju hoću, a mislim da smo još relativno na početku puta, tako da ne bih očekivao da ćemo se širiti na neka druga područja koja nisu srodna ovome što radimo”, kaže Rimac.
“Možda ćemo raditi neke manje derivacije tehnologije za druge proizvode – primjerice, baterija koja je razvijena za ovo upotrebljiva je za invalidska kolica, kao što smo već napravili za Rollyja iz Istre i dali mu domet koji je 20 puta veći nego što je imao i životni vijek baterije koji je 10 puta veći. Znači to nije poboljšanje od 20-30 posto, to je 1000 posto bolje. Tu gdje vidimo neku priliku na tržištu ćemo vjerojatno uskočiti mi kao tvrtka. Za druge tvrtke koje koje žele naše tehnologije radimo svašta – imamo projekte za električne autobuse, jahte, brodove, čak za letjelice, vlakove… To radimo za druge i našu tehnologiju primjenjujemo u drugim industrijama za kupce koji nam plate razvoj ili neko partnerstvo”, dodaje Rimac.
“Izgraditi automobilsku tvrtku koja je globalna i koja radi u jednoj zahtjevnoj industriji, s jednom potpuno novom tehnologijom, nešto što je najbolje na tržištu, je stvarno velik zalogaj i nije baš da imam vremena još za neke druge stvari”, naveo je Rimac.
“Često kažem da su naši dečki kao Superman – spase svijet, rade na takvim zanimljivim stvarima i takvim ogromnim projektima, a ne smiju reći za to”
“Možete ovdje, naravno, pogledati sve projekte na kojima radimo, ali ne smijete ih sve snimati. Većinu poslova koje smo do sad radili su bili za druge automobilske tvrtke – tu recimo možete vidjeti dva automobila koji se isporučuju ovaj tjedan drugim automobilskim tvrtkama, ali takve projekte mi nikad ne smijemo javno prikazati. Za neke projekte se zna jer kupci sami nešto objave – primjerice Qoros eBiqe koji se radio za jednu kinesku automobilsku tvrtku i predstavljen je prošle godine u Ženevi – oni su ga predstavili i rekli su da smo to mi radili. No, jako puno automobila koje smo radili je tajna i ugovorom smo spriječeni da to kažemo”, ispričao je za Index Rimac o tajnim projektima na kojima radi njegova tvrtka.
“Komadići tehnologije koja se razvija tu u Svetoj Nedjelji ili čak cijeli proizvod kao što je auto, nastaju ovdje, a da se ne zna za to. Ja često kažem da su naši dečki kao Superman – spase svijet, rade na takvim zanimljivim stvarima i takvim ogromnim projektima, a ne smiju reći za to, isto kao Superman koji spasi svijet, a ne smije nikome reći da je to on. To je jedan dio poslovanja kojeg ljudi kod nas ne razumiju. Vide samo auto, a ne razumiju da radimo neke totalno lude stvari za tvrtke za koje nikad ne bi mislili da radimo. Na ovoj Ženevi koja stiže ćemo isto tako predstaviti jedan auto kojeg smo radili za jednu drugu automobilsku tvrtku. To je jedan jako zanimljiv projekt i mislim da će puno ljudi biti iznenađeno što smo mi to radili, da smo došli do te razine, ali to je jedan manji projekt u odnosu na sve ono ostalo što radimo, ali u tom slučaju će se, za par mjeseci, smjeti znati da smo mi to radili”, kaže Rimac.
Pitali smo ga je li mu žao što neke velike projekte mora skrivati od javnosti? “Svi vole pokazati svoj rad. Mi smo radili takve lude stvari, u takvim rokovima i sa takvim budžetima, čisto da bi preživjeli, jer smo morali u to vrijeme prihvatiti svaki posao koji nam se nudio jer nismo imali drugog izbora, a onda na kraju vidiš negdje članak o tome i onda se napiše da je to rađeno u Njemačkoj, Americi ili ne znam gdje, a zapravo je rađeno ovdje i mi ne smijemo reći. Malo boli, ali i mi jako puno naučimo na tim projektima i to nam je na kraju krajeva omogućilo da tvrtka dođe do toga gdje je danas, tako da sam ja zadovoljan”, rekao je Rimac.
“Jednog dana će nas, nadam se, biti više od tisuću, ali još je dug put do toga”
Nakon ovogodišnje investicije od 10 milijuna eura, Rimac Automobili nastavljaju s rastom i zapošljavanjem. “Mi smo se jako širili već i ove godine – početkom godine nas je bilo 20-ak, sad nas je 60, i stalno zapošljavamo nove ljude. Natječaji su javni tako da se zainteresirani mogu prijaviti. Većinom je to mlada ekipa koja dođe s faksa. Planiramo daljnje širenje i mislim da ćemo sredinom iduće godine već biti preko 100 ljudi, možda krajem iduće godine preko 150. Smatram da postoji mogućnost neograničenog rasta, možda za dvije-tri godine budemo preko 200-300 ljudi, teško mi je to sad procijeniti, ali imamo velike planove. Sa nekih četiri-pet auta koje sad radimo godišnje, planiram da za nekoliko godina proizvodimo više od 100 auta godišnje. I dalje, mi nikad, to uvijek kažem, nećemo biti Toyota ili Volkswagen, mi ne želimo biti veliki proizvođač automobila jer je to nemoguće zbog puno razloga”, kaže Rimac.
Kao primjer navodi američki Fisker, kompaniju koja je osnovana sredinom 2007. godine i koja je kad su počeli razvijati svoj automobil od američke vlade dobila više od 500 milijuna dolara za početak i još su od privatnih investitora skupili preko milijardu dolara. Krenuli su proizvoditi luksuzni automobil koji i dalje nije bio velika serijska proizvodnja, outsourcali su sve – čak i samo sklapanje automobila, i ipak su propali uz milijardu dolara duga.
“Izgraditi jednu automobilsku tvrtku je užasno zahtjevno. Mi smo to radili kroz organski rast, kroz inženjerske usluge i proizvodnju koju smo radili za druge tvrtke, i sad kroz ovu investiciju koju smo dobili ove godine. I na taj način želimo i dalje rasti, a najrealniji način da to postignemo je kroz proizvodnju sportskih automobila, gdje smo mi trenutno najbolji i to nam najbolje ide, i nema smisla da idemo u neke druge segmente. Mislim da bez obzira na to što ne radimo proizvod za domaće tržište niti za Jugoistočnu Europu, da budemo realni, i što nismo VW ili Toyota, možemo biti jedna jako utjecajna tvrtka i imamo potencijal poprilično važan za ovo gospodarstvo. Pogledajmo primjerice Ferrari, ne kažem da smo mi Ferrari ili se uspoređujemo s njima – to je jedna jako, jako mala firmica u automobilskoj industriji, jedna od najmanjih, ali vrijedi 15 milijardi dolara i zapošljava nekoliko tisuća ljudi direktno i indirektno. Mislim da za hrvatsko gospodarstvo jedna ovakva tvrtka može biti jako važna, ne samo zbog broja zaposlenih, nego i zbog znanja koje se stvori tu”, kaže Rimac i dodaje kako je iskustvo koje inženjeri stječu u njegovoj tvrtki neprocjenjivo i može se primijeniti na 100 drugih primjera, tvrtki, projekata…
“Osim toga, prikazujemo zemlju u nekom kontekstu u kojem se možda ne prikazuje baš svakodnevno – `high tech` proizvod koji je namijenjen najzahtjevnijim kupcima na tržištu. Ljudi koji kupuju najbolje i najkvalitetnije aute na svijetu, stave naš auto koji je tu u Svetoj Nedelji napravljen, pokraj tih auta u garaži i uspoređuju ih s njim. Mislim da sveukupno imamo jedan dosta pozitivan utjecaj, iako će to trajati još neko vrijeme jer smo tek na počecima. Jednog dana će nas, nadam se, biti više od tisuću, ali još je dug put do toga”, naveo je Rimac.
“Tražimo znanje, a ne diplome”
Kakve zaposlenike Rimac traži? “Mi nikad ne gledamo diplome, ja nisam pogledao ni jednu diplomu od nikog tko radi za nas, doslovno. Niti me zanima je li završio faks ili nije. Kod nas kao inženjeri rade ljudi, koji uopće nisu inženjeri jer su odustali od faksa ili su iz drugih struka. Meni je bitnije što je čovjek radio”, kaže Rimac i kao primjer navodi projekt Formula Student u kojem sudjeluju studenti hrvatskih strojarskih i tehničkih fakulteta i natječu sa studentima iz cijelog svijeta u razvijanju i izgradnji formule. “To je jedan konkretan projekt gdje nauče 100 puta više nego bi naučili na predavanjima i naravno da ću uvijek radije pogledati takvu osobu nego nekoga tko je radio samo tako tek toliko da bi prošao fakultet”, navodi Rimac.
Osvrnuo se i na problematiku hrvatskog obrazovnog sustava, u kojem imamo ljude s fakultetskim diplomama bez dana radnog iskustva i bez ikakvog realnog znanja o poslovima koje bi trebali raditi. “Je li nam obrazovni sustav dobro usmjeren? Mislim da nije jer sve te stvari koje su nama bitne i koje su nama ogroman plus u biranju zaposlenika su neke privatne inicijative tih studenata”, kaže Rimac i dodaje kako je većina inženjera i strojara u njegovu tvrtku došla baš iz Formula Student timova: “Ali to je jedan jako mali dio ljudi koji su zaljubljenici u to i koji su baš zato što to vole krenuli to raditi”.
“Jedan dečko je kod nas dobio posao jer je ušao tu i rekao: `E, gle, ovo je električni bicikl kojeg sam sam napravio`. I odmah sam mu dao posao i čovjek se preselio s cijelom obitelji. U tome smo mi specifični – mi tražimo znanje i na temelju znanja dobiješ posao koji je najadekvatniji za tebe, i na temelju ambicija. Uvijek smo gledali da damo ljudima da rade ono što vole, a ne ono što moraju. I u skladu s tim koliko tko pridonosi je i nagrađen, a ne u skladu sa svojom diplomom”, priča Rimac i kaže kako njegovoj tvrtki nedostaje ljudi koji su radili nešto konkretno: “Ne da su nužno radili na automobilima nego da su, primjerice, napravili svoj 3D printer, svoj mali CNC strojčić, da su doma sebi sklepali bicikl, da su od karbona pokušali napraviti dasku za surfanje… Ljudi koji imaju praktičnog iskustva, a ne samo teoretskog. To su ljudi koje mi tražimo”.
Dvorac Kerestinec kao plan za budućnost: “Zamislite da Amerikance odvedemo u dvorac koji je star kao njihova država, stariji od bilo čega izgrađenog u njihovoj zemlji, a u tom dvorcu se proizvodi njihov auto”
Kao jednu od ideja za daleku budućnost Rimac je nedavno spomenuo kupnju dvorca Kerestinec i njegovo pretvaranje u sjedište Rimac Automobila te proizvodne pogone. To je plan koji nije nimalo jednostavan za izvesti, budući da je riječ o spomeniku kulture prve kategorije pa će sve preinake dvorca biti pod budnim okom konzervatora.
“Uslikao sam dvorac i napisao `jednog dana` i odmah je to idućeg dana bilo u novinama: `Rimac kupuje Kerestinec`. To mi je fora kombinacija dvorca iz 16. stoljeća i tehnologije budućnosti. Imamo Amerikance koji dođu kod nas i zamislite da ih odvedemo u dvorac koji je star kao njihova država, stariji od bilo čega izgrađenog u njihovoj zemlji, a u tom dvorcu se proizvodi njihov auto. To je nešto što mi je `cool` i što bih jednom volio napraviti, ali realno je to prevelik zalogaj za nas”, naveo je Rimac.
“Radimo na proširenju u smislu prostora na druge načine. Trenutno se širimo u prostore koji su nekoliko puta veći od ovog gdje smo sad, eksplodiramo tu već od manjka prostora”, kaže Rimac i dodaje: “Jednog dana će možda i biti nešto poput dvorca Kerestinec, volio bih to, ali to su veliki zalogaji – užasno zahtjevna i dugotrajna obnova, konzervatorski zavod… tako da ćemo vidjeti za takve stvari”.
“Nekad hobi postane noćna mora kad je posao”
Rimac je svoj hobi pretvorio u posao, a posao mu je ubrzo postao i cijeli život: “Najveći mi je problem što mi dan traje prekratko. Najviše volim kad sam tu, putovanja me ubiju i tako izgubim puno vremena i onda kad se vratim me zatrpa 100 stvari. Najefikasniji i najsretniji sam kad sam ovdje, onda sam do 11-12 u firmi, nekad se zna dogoditi i duže. Evo baš prije par tjedana sam bio do 11 ujutro drugi dan. Nemojte reći inspekciji rada”, kaže kroz smijeh Rimac i dodaje kako je previše toga što želi napraviti.
“Želimo relativno brzo doći do tih ambicioznih ciljeva koje imamo. I da mi dan traje duže, imao bih ga gdje potrošiti, tako da ja baš nemam slobodnog vremena, a kad ga imam padnem mrtav u krevet i spavam. Kad se ovako nešto radi, cijeli život se stopi u jedno, privatni i poslovni, hobi ne postoji. Bilo tko, tko radi neki poduzetnički projekt zna o čemu pričam”, kaže Rimac i dodaje kako, ako želiš imati uspješan projekt “moraš cijelog sebe dati u to”.
“Meni se stvarno dogodilo ono što je jako lijepo da sam hobi pretvorio u posao, ali nekad taj hobi postane noćna mora kad je posao. Sad mi je jako lijepo raditi, puno lakše nego prije, jer nemam brige kako platiti sljedeće plaće, najam, itd. Prije mi je užasan problem bio što se znalo često dogoditi da kasnimo s plaćanjem najma prostora 2-3 mjeseca pa nas prijete izbaciti van, pa nismo platili plin pa prijete da će ga isključiti, pa ne znam kako isplatiti plaće, pa kasnimo i sa drugim stvarima… To mi je razdoblje bilo najteže. Radio sam godinama i godinama i godinama, dan i noć, i rezultati financijski nisu dolazili i samo su bili ogromni problemi i sve me to stiskalo. Sad sam to napokon riješio ovim investicijama, što mi je omogućilo da se stvarno posvetim poslu. Sad ima jako puno posla, ali uživam u tome i to mi je super”, priča Rimac.
“U tim trenucima kad je bilo tako teško došlo mi je 100 puta `ne mogu više, zatvorit ću, ne mogu više da mi zvoni telefon i netko zove da moramo platiti, a mi nemamo 2 kune u džepu`. Bilo je svakakvih situacija – dođu kupci od kojih očekujemo veliki posao koji će nas spasiti, a nemamo novaca za odvesti ih na ručak. Doslovno je takvih situacija bilo i to mi je bio najteži dio, najdeprimirajući dio. Ali sad je situacija sasvim drugačija. Sad je vrijeme problem, sad opet imamo neke slatke brige da moramo odbijati neke poslove koji su jako `cool`, koje bi voljeli raditi. Sad je došlo vrijeme kad svi više možemo uživati u poslu, sa manje stresa raditi na jednu dugoročniju fazu, jer imamo osigurano postojanje firme za sljedećih nekoliko godina, što je luksuz kojeg nikad do sad nismo imali”, kaže Rimac.
“Nije dovoljno imati samo dobru ideju”
Rimac se mlad upustio u veliki poduzetnički pothvat pa smo ga pitali što savjetuje drugim mladim poduzetnicima i inovatorima? “Ja kad sam prolazio to s mojim prvim patentima, kao klinac, prošao sam cijeli ciklus inovatora, od srednje škole pa do tih natjecanja, pa do internacionalnih sajmova, pa pregovori s kupcima, pa licenciranje patenata… I ako bih jedan savjet mogao dati ljudima je to da je ideja ništa, nula, `nada`…”, kaže Rimac.
“Toliko često čujem: `Ovaj ima super ideje, taj je pametan, a nema mogućnosti pretvoriti svoje ideje, samo da ima mogućnosti napravio bi sve`. Ideja je 0,0001 posto bilo čega. Zamislite da netko ima ideju napraviti brži i jači auto od nas. Mi tu sad imamo 60 ljudi koji rade na tome, i već godinama radimo i polagano smo rasli. Sama ideja je tu bila ništa, ali provedba toga… Bilo tko tko želi napraviti visokotehnološki projekt, po meni mora biti svjestan da mora biti jako dobar u puno stvari, ne samo imati dobru ideju. Ideja mora biti dobra da bi se ostvarila, ali svi mogu imati dobru ideju. Provedba te ideje, razvoj tehnologije, poznavanje tržišta, poznavanje kupaca, financijski dio, napraviti dobru prezentaciju za investitore, znati lijepo mail napisati, znati prezentirati, pričanje… tu postoji milijun stvari koje taj poduzetnik, `founder`, mora znati, a ako ne zna mora naći nekoga tko to zna”, savjetuje Rimac.
“Ustrajnost je jako velik dio u svemu tome jer uspjeh ne dođe preko noći i mora se puno raditi, puno godina sve drugo žrtvovati na uštrb toga, i jednostavno biti ustrajan, školovati se u stvarima u kojima nije dobar ili biti svjestan u čemu nije i zaposliti nekog drugog, i paziti na svaki detalj. Znači, ne može se biti dobar u tehnologiji, a da se bude loš u financijama, jer onda će poduzeće brzo propasti, ili biti odličan u financijama i imati loš proizvod, onda ti ni svi novci svijeta ne pomažu. A može se i imati i loš proizvod, a sve ostalo dobro, pa možda prođe, jer isto tako moramo se sjetiti toga da jedinstveni proizvodi ili prvi na tržištu često nisu oni koji prevladaju kasnije. Čisti primjer, iPod nije prvi mp3 player na svijetu. Ili recimo, zamislite samo da kad je Daimler-Benz napravio prvi auto, da su rekli: `OK, mi više nećemo raditi ni jedan auto jer, eto, već postoji neki auto`. Tako da postoje varijacije između proizvoda i načina prezentacije koje mogu prevladati na tržištu bez obzira jesi li prvi, teći ili peti izašao na tržište. Ne mora to uvijek biti inovacija, ne mora to biti space shuttle, male neke stvari, mala poboljšanja, nekad puno znače”, navodi Rimac.
“Mi smo si uzeli jako velik zalogaj i jako težak zalogaj, tešku industriju, jer autoindustriju često spominju kao industriju koja ima najviše barijera za ulazak. Tu ne postoje nove tvrtke jer je jako teško napraviti taj prvi korak – izaći na tržište s automobilom. Razviti ga, proizvoditi ga, testirati ga, prilagoditi ga za različita tržišta… recimo za Europu morate razbiti nekoliko auta – napraviti crash testove da bi ga mogli prodavati. Isto tako u Americi, Kini, itd. Sve to je jedan proces od puno godina i puno novaca, prototipova, itd. i zato je barijera visoka. Neke druge industrije imaju niže barijere, pogotovo sad ovaj Start-Up svijet s aplikacijama. Mobilna tehnologija je tu otvorila vrata poduzetnicima koji mogu krenuti s puno manjim startnim kapitalom – s laptopom i dobrom idejom već mogu napraviti puno toga, ali i dalje mislim da je taj proces puno više nego što si ljudi zamišljaju”, kaže Rimac.
Rimac svojim iskustvom danas pomaže onima koji tek ulaze u poduzetnički svijet: “Ja kad sam krenuo ovo raditi tad nisam čuo za pojam Start-Upa, tad su nas svi zvali inovatorima, što je po meni potpuno krivi pristup. To bih zabranio tu riječ. Sad već postoji jedan ekosustav koji se stvorio oko tih Start-Upova – postoji Zagrebački inkubator poduzetništva, imamo mrežu inženjerstva u Hrvatskoj, imamo par Start-Upova koji su došli do određenog nivoa – imaju internacionalne investicije, već imaju proizvod na tržištu… I tu smo stvorili puno znanja, iskustava i kontakata, i naš zadatak je sad ljudima koji su sad tamo gdje sam ja bio prije pet godina, malo pomoći. Ja sam isto mentor u Zagrebačkom inkubatoru poduzetništva i mi koji smo taj put prošli možda sa nekoliko kratkih savjeta, sa nekoliko riječi, sa dva maila, možemo skratiti put tim ljudima koji rade na svojim projektima za nekoliko mjeseci ili godina”.
“Nije bilo lako ostati u Hrvatskoj, ali…”
Posljednjih se godina zbog krize, ali i zbog poreznih opterećenja, porezne represije i problema s birokracijom, velik broj poduzetnika odlučio preseliti svoje poslovanje iz Hrvatske u inozemstvo. Rimac nam je otkrio zašto je on, unatoč ponudama iz inozemstva, ipak odlučio ostati.
“Mi smo krenuli u Hrvatskoj i tvrtka nisu zidovi, beton, pločice i strop, nego ljudi koji su tu. Ja sam imao ultimatum od našeg investitora koji je trebao prvi uložiti da prebacimo cijelu tvrtku u Abu Dhabi da bi on uložio, nakon dvije godine pregovora i nakon što o tome uopće nije bilo riječi, i ja sam to odbio iz više razloga. Jedan razlog je da hoću nešto napraviti tu, da hoću da to ostane hrvatski proizvod, a možda je i sebični razlog bio da ne želim živjeti u pustinji. Mislim da je dovoljno teško to raditi u Hrvatskoj, još bi teže bilo u Abu Dhabiju, a da ne spominjem kakvu bih imao pravnu sigurnost za svoj udio u tvrtki ako je netko iz vladajuće obitelji dioničar moje tvrtke”, priča Rimac.
“Imali smo i ponude iz Francuske, Velike Britanije… krajem 2013. smo zamalo otišli u Njemačku. To je bilo prije nego što je prvi investitor ušao u tvrtku i bili smo u jako teškoj situaciji. Dobili smo ponudu od jedne savezne države na sjeveru Njemačke da preselimo tvrtku tamo i dobili bi pozamašna financijska sredstva za to. Već su nam bili našli i prostor i tvrtke s kojima bi surađivali jer imaju tamo već `clustere`. To sam ozbiljno bio razmatrao, već sam bio par puta tamo i u zadnjem trenutku je, zapravo, došla realizacija s prvim investitorom i to nas je spasilo da možemo ostati samostalni i raditi što želimo. Naravno, ni jedna zemlja neće dat novac za ništa. Njemačka je željela da ako daje novac za razvoj, da sve bude gore, ništa više u Hrvatskoj. To je bilo dosta teško…Ponavljam mi smo tu izgradili nešto što smo godinama gradili i nije to lako preseliti negdje drugdje, niti to želim. Ja ako ikako mogu bih ostavio to sve u Hrvatskoj. I do sad smo evo uspjeli. Nije bilo lako ostati u Hrvatskoj, ali…”, navodi Rimac.
Uspjeli nagovoriti investitore da ipak dođu u Hrvatsku
“Jedna od stvari koje smo napravili je da je kompletna investicija koja je došla ove godine, 10 milijuna eura, došla na hrvatski d.o.o. Koliko ja znam, mi smo jedini Start-Up koji je uspio privući stranu investiciju, a da nije morao osnovati tvrtku off shore, negdje na Britanskim Djevičanskim otocima ili u Americi ili u Velikoj Britaniji. Mi smo to uspjeli u potpunosti u Hrvatskoj. To je bio pravni posao u kojem smo zaklali dvije šume i hrpu papira, jer je dosta neobična transakcija za Hrvatsku. Trebalo je investitore nagovoriti na to jer su oni htjeli da sve to bude vani, ali evo, mi smo to uspjeli – u potpunosti smo hrvatska tvrtka, ja sam i dalje većinski vlasnik, strani investitori su manjinski vlasnici i trenutno radimo na nekretnini koja će biti puno veća od ovoga gdje smo danas, znači imamo neke dugoročne planove da tu ostanemo”, kaže Rimac.
“Naš posao je dovoljno jedinstven da nam lokacija nije pretjerano bitna. Vjerojatno bi nam bilo puno lakše i bili bi bliže tržištu da smo u Americi ili Njemačkoj, možda bi imali mrežu dobavljača itd. Nama je ok ovdje, ide nam dobro, trenutno imamo više narudžbi nego što možemo isporučivati, prikupili smo veliku investiciju od internacionalnih investitora, 100 posto izvozimo van, sretan sam što još uvijek možemo pronaći dobre zaposlenike… možda će nam to biti jedan od problema u budućnosti što će nam vjerojatno biti sve teže i teže naći kadar koji nam treba. U Hrvatskoj imamo jako puno nezaposlenih, ali ne taj kadar koji nam treba”, navodi Rimac i ističe kako čak ni kadrovi koji su adekvatni, primjerice inženjeri koji stižu s fakulteta, ne mogu odmah početi raditi na konkretnim projektima jer nisu imali iskustva s takvim stvarima: “Mi moramo prvo naučiti te ljude kako se to radi i to je recimo nešto što je malo teže, već moramo za neke stvari strance dovoditi”.
Administrativne probleme ne vidi kao razlog odlaska iz Hrvatske: “Tog ima svugdje. Ok, možda mi moramo imati jednu osobu samo za administraciju i komunikaciju s državnim tijelima i netko tko će ići po papire na Poreznu i tamo-amo, ali ako vam o tome ovisi hoće li vaš posao biti uspješan ili ne, ili hoćete li ga seliti izvan Hrvatske ili ne, mislim da bi trebali dobro razmisliti bavite li se pravim poslom i radite li taj posao dobro. Na tome hoćemo li mi morati ispunjavati neke birokratske papire nam ni ne pada, ni ne raste posao. To je nešto što je normalno i mora se prihvatiti. Ja sam sasvim zadovoljan s uvjetima u Hrvatskoj”.
“Mogu sutra ako želim pokupiti stvari i otići negdje drugdje, ali ne želim, želim da tu ostanemo”
“Neke stvari nas stavljaju u malo nepravedan položaj. Recimo, Amerika je stvorila fond od 8 milijardi dolara za poticanje razvoja vozila na alternativni pogon. 500 milijuna od toga je otišlo u Teslu, preko 500 milijuna u Fisker i neke druge tvrtke i to je bila samo jedna mjera kojom su oni poticali. Recimo, Kalifornija im je kao savezna država davala i dodatna sredstva. Mi smo do sad dobili 100.000 eura poticaja od Ministarstva gospodarstva i BICRO-a (Poslovno-inovacijska agencija Republike Hrvatske) i dobili smo jedan kredit od HBOR-a koji nam je prebrodio razdoblje dok nismo dobili investiciju, i garanciju od HAMAG-a. Ali sve su to zanemariva sredstva u odnosu na ono što su druge tvrtke koje pokušavaju raditi električne automobile vani dobile. Ne govorimo samo o Americi, recimo u Francuskoj isto postoji nekoliko projekata koji su dobili desetke milijuna eura”, priča Rimac.
“Ja ne očekujem to od naše države, samo kažem da smo u nepravednom položaju u odnosu na njih, iako imamo puno bolje rezultate od drugih tvrtki. Ne od Tesle, Tesla je stvarno napravila odličnu stvar i kapa dolje što se toga tiče, ali druge sve tvrtke koje su pokušale nisu baš daleko došle, recimo Fisker je ispalio dvije milijarde dolara, a na kraju su ipak zatvorili tvrtku. Mi smo iz vlastitih snaga i s našim investitorima došli do tu gdje jesmo, sa 100.000 eura državne pomoći i kreditom od HBOR-a, što je jako lijepo, ali zanemarivo usporedimo li s tim koliko su druge države investirale u svoje projekte. Bez obzira na to nisam ogorčen, niti mi je žao što smo u Hrvatskoj, mogu sutra ako želim pokupiti stvari i otići negdje drugdje, ali ne želim, želim da tu ostanemo, nama je ok, sretan sam sa svojom ekipom, sa poslom koji radimo, tako da planiram tu ostati”, dodao je.
“Uvijek me hrvatski novinari pitaju o poticajima, birokraciji, odlasku iz Hrvatske… ne znam zašto je to tako negativno. Mi kad privučemo tu investitore ili kupce, oni su oduševljeni, njima je `wow`, izvedemo ih van do Plitvica, Opatije… Jako se strancima sviđa tu, čak imamo i studente koji dođu volontirati tu kod nas i na praksu iz Nizozemske, Njemačke, itd. i svima je tu super. I nama je tu dobro, meni kao poduzetniku je stvarno ok, nemam neku državnu represiju… Volio bih tu vidjeti malo manje negativizma, a malo više pozitivnih priča jer stvarno ih ima”, navodi Rimac.
“Nismo tu samo mi, imate Farmeron u Osijeku – ekipu koja radi aplikacije za `data mining` farmi, pa Bellabeat iz Zagreba – oni su sad privukli 4,5 milijuna dolara investicije i pobijedili su prošle godine na Pioneers Festivalu koji je najveći Start-Up festival u Europi. Stvarno ima pozitivnih priča, znam par dečki koji su moje godište ili godinu-dvije stariji, koji su pokrenuli tvrtke isto tako iz ničega prije par godina i već imaju danas 50-60 mladih ljudi koji rade kod njih, imaju odlične plaće i rade sve za izvoz, itd. Mislim da imamo stalno taj neki negativni dojam, stalno te neke priče kako je nekom super u Kanadi, Australiji… mislim da je to pogrešno, jer se stvara pogrešan dojam”, kaže Rimac.
