Published On: Čet, velj 25th, 2021

Veleposlanica bezakonja

Nedavno je Martina Mlinarević u razgovoru za Deutsche Welle kazala kako se ne osjeća Hrvaticom.

“Mi smo rođeni u Ljubuškom, čitav život smo živjeli u Ljubuškom. Ja nikada u životu nisam čula da smo mi Hrvati. Mi smo živjeli u prekrasnom ambijentu u kojem je bilo miješano društvo mojih roditelja i dan danas je to tako. Tako smo odgajani da poštujemo sve i svakoga”, kaže Mlinarević za DW.

“Ja se apsolutno osjećam kao Srbin u Trebinju, Hrvat u Tomislavgradu, Bošnjak u Konjicu… Smatram da imamo potpuno iste osobnosti jer pripadamo tom nekom zemljopisnom okruženju kamena, sunca, vode. I mislim da nas to puno više veže nego ovo drugo”, dodala je.

 

Martina Mlinarević ima pravo pričati što god želi. Misliti. Osjećati. Raditi. Planirati. Vidjeti. Ima pravo različito gledati na stvari od bilo koga drugog.

Ako ona sebe ne osjeća Hrvaticom nego samo i isključivo Hercegovkom – to je okej. Ako ona sebe ne osjeća pripadnicom hrvatskog naroda – to je okej. Ne mora ni osjećati.

Što se toga tiče, može se izjasniti Marsovkom, Čehinjom, Bošnjakinjom, Amerikankom… Svejedno je. To je njeno pravo.

Također, Martina nije manje dobra osoba jer se ne smatra Hrvaticom. Kao što netko tko se osjeća Hrvatom nije dobra osoba samo zbog tog.

Nacionalno izjašnjavanje je stvar svakog pojedinca. Kao i religijski ili regionalni ili bilo koji osjećaji pripadnosti.

Biti pobornik abortusa, kao i biti pobornik zabrane abortusa potpuno je legitimno, kao što je legitimno i promovirati bratstvo i jedinstvo među narodima ili suverenizam.

Ili legalizaciju trave. Prostitucije. Sve je to legitimno. Sve je to politika. Kao što kaže Frank Underwood u House of cards – “If you dont like how the table is set, turn over the table”. Tako je i sa stavovima. Mogu se mijenjati. Martina Mlinarević se nekada izjašnjavala Hrvaticom i kritizirala Komšića, danas je veleposlanica zahvaljujući upravo njegovom imenovanju. I to se može razumjeti, bez obzira na ranije stavove.

Sve ono što spada u Martinin identitet je potpuno nevažno. Sve ono što čini njenu osobnost nije javna stvar.

Što se njenog privatnog tiče, ima apsolutnu potporu da izjasni kako se osjeća u seksualnom, nacionalnom ili religijskom smislu.

Može, što se toga tiče, navijati za Borusiju Dortmund i voljeti alpsko skijanje, a ne mora. Nije relevantno.

Jedino što javnost u vezi te žene može i treba zanimati jest činjenica da ona nema fakultetsku diplomu, a obavlja posao za koji je ta diploma uvjet. Kamen temeljac. Nešto bez čega ne ide.

To nikako ne može biti “cosa nostra”, to je, itekako, “res publica”.

Vi koji to ne shvaćate, pokušajte shvatititi da ljude uglavnom ne zanima što Martina radi, priča ili govori.

Samo se vidi i primjećuje kako Martina nema diplomu, a ima posao za koji je diploma vrlo jasan uvjet. To je to.

Ništa više ili manje od tog. Ako ste joj spremni opravdavati tu “malu” grešku, onda ste vi obožavatelji, a ne objektivni promatrači naše stvarnosti.

I to je uredu, samo popustite malo i priznajte da ste obožavatelji.

Netko je, recimo, obožavatelj beogradske rock grupe Riblja Čorba.

Nikakvi argumenti koji idu u prilog tome da taj netko ne bi trebao biti njihov obožavatelj njega ne zanimaju. On je fan. Okej je nekoga obožavati.

Bio to član obitelji ili javna osoba poput Martine, ali je isto tako okej i priznati sebi i drugima da si obožavatelj i da te ne zanimaju argumenti.

Martina Mlinarević je izjavila nedavno u razgovoru za jedan medij kako se ona, rođena u Ljubuškom, ne osjeća Hrvaticom. Shvatite da je to uredu.

Nemate vi njoj pravo govoriti kako će se ona osjećati. Jedino što imate pravo i što ima smisla jest ono što je stvarni problem.

U njenom slučaju je problem to što ona obavlja posao bez potrebne stručne spreme iako je gotovo cijelu karijeru izgradila na kritici onih koji to čine.

Kada su lani mediji u Hercegovini to otkrili, Martina je na društvenim mrežama objavljivala zahvalnice koje je dobila od studentskog zbora – ali od diplome ni “d”. Iako su među prijavama predani papiri koji o diplomi govore drukčije.

Na upit mostarskog portala Bljesak.info, iz Ministarstva vanjskih poslova BiH su potvrdili da Martina Mlinarević nema diplomu.

”U Odsjeku za pravne, kadrovske i prevodilačke poslove Ministarstva, uvidom u dokumentaciju koju je imenovana veleposlanica dostavila, utvrđeno je da nedostaje fakultetska diploma koja je propisana Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji MIP i zatraženo je da je dostavi radi kompletiranja personalnog dosijea i otpočinjanja priprema u skladu s važećim propisima”, navodi se u odgovoru Ministarstva vanjskih poslova portalu Bljesak.info na upit o nepostojanju diplome za imenovanu veleposlanicu BiH u Češkoj Martinu Mlinarević.

Ostaje tako neosporna činjenica kako Martina Mlinarević nema diplomu koju bi trebala imati. Sve ostale zamjerke na račun njenog lika i djela tako postaju irelevantne.

Ivan Crnjac l dnevno.hr