Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija pokušava se spasiti od neizbježnog izbornog poraza, kojeg može zahvaliti isključivo vlastitoj hegemonističkoj politici- koja mu se sada vraća poput bumeranga.
Lažnim patriotizmom, Lagumdžija pokušava povratiti nepovratno izgubljeno povjerenje birača, napadajući, ne svoje stvarne konkurente iz bošnjačkog biračkog tijela, Izetbegovića, Radončića ili Komšića, već se obrušavajući na političkog lidera bh Hrvata Dragana Čovića.
Gurajući već tri i pol godine Federaciju BiH i BiH prema političkom, ekonomskom i socijalnom ponoru, sdp-ov lider sada plodove svoje destruktivne politike prebacuje na nacionalni teren- optužujući političkog lidera bh Hrvata – poručuje Bošnjacima- krivi su Hrvati.
No, Lagumdžijin “građanski nacionalizam”, ako je vjerovati istraživanjima javnog mjenja o rejtingu stranaka i političara, kod njegovih birača, izgleda “neće proći”. Lagumdžijine manipulacije, naime, izgovorene danas, razobliče se već sutra
Milan Šutalo l Hrvatski Medijski Servis
Lider SDP-a je, podsjetimo, Čovića optužio za ne postizanje dogovora o provedbi presude u predmetu Sejdić- Finci, iako je dvojac Čović- Ljubić predlagao niz modela koji su jamčili uklanjanje diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina, uz istovremeno omogućavanje Hrvatima da mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH.
No, kad god bi se, u pregovorima, došlo do rješenja, koje jamči realizaciju ova dva načela- Lagumdžija bi “povlačio ručnu”- strašeći Bošnjake. -To je treći entitet, nećemo prihvaćati etničku podjelu, nema novih karata, vrištao bi Zlatko, istovvremeno prozivajući Čovića kao “isključivog krivca za propast pregovora”.
Lagumdžijinih napada na Čovića “kao isključivog krivca” bilo je bezbroj. Prvog lipnja optužio ga je da je krivac za stavljanje BiH na “crnu listu” MONEYVAL-a, da bi se nekoliko dana kasnije ispostavilo kako su Lagumdžijine optužbe bile lažne.
Najnovije Lagumdžijino socijaldemokratsko busanje u “bosanska patriotska prsa” je reakcija na Čovićevu izjavu da je Mostar stolni hrvatski grad i da će u njemu biti smještene sve institucije hrvatskog naroda”.
Veli kako nije nimalo začuđen tom Čovićevom izjavom, koja je, kako je rekao “ponavljanje onoga što je Čović kazaoo u izbornoj noći 2010.godine. Lider SDP-a dodaje da je tada (2010.) Čović , što se tiče SDP BiH, zatvorio vrata suradnje.
“Trebalo je više od godinu dana da Dragan Čović odustane od toga i onda smo započeli suradnju. Zbog takvih izjava smo bili prisiljeni napraviti Platformu u kojoj nije bilo HDZ BiH. Čović je od toga bio odustao, ali vidim da se ponovo vraća na tu temu. Što se tiče SDP BiH to neće proći“, kaže Lagumdžija.
Lagumdžijina najnovija izjava zaparvo je samo nevješt pokušaj prikrivanja njegove radikalno hegemonističke politike, eufemistički nazvane “Platforma”, čiji je cilj pretvoriti Federaciju BiH u bošnjačku državicu, eliminiranjem Hrvata kao političkog faktora. Uvođenjem onih za koje Hrvati nisu glasali u federalnu izvršnu vlast, unatoč njihovoj ideološkoj oprečnosti SDP-u, Lagumdžija je pokazao svoje pravo političko lice- neprezajući da svoj projekat dekonstituiranja Hrvata i razvaljivanja tronacionalne BiH ostvari i pučem.
Nije, dakle, Lagumdžija, kako tvrdi, odlučio nakon godinu dana praviti državnu i federalnu vlast s dva HDZ-a, zato što je Čović tobož odustao od svog stava “o Mostaru kao stolnom hrvatskom gradu”, niti zato što je on odlučio priznat izbornu volju Hrvata, kao konstituenta BiH, već isključivo zato, što, nakon raskida sa SDA, nije imao drugog izbora.
Lagumdžijina prijetnja kako Čovićeva izjava “o Mostaru kao stolnom gradu u kojem će biti smještene sve hrvatske institucije”- “neće proći”- zapravo je pucanj u prazno, političkog davljenika.
Mostar je naime, već odavno stolni hrvatski grad. U Mostaru živi procentualno najveći broj bh Hrvata, više nego i u jednom drugom gradu u Bosni i Hercegovini.
Mostar je, činjenično; političko, sveučilišno, gospodarsko, kulturno, zdravstveno, sportsko, medijsko središte bh. Hrvata. U Mostaru se nalaze središnjice svih ili skoro svih hrvatskih političkih stranaka, U Mostaru se nalazi jedino Sveučilište u BiH na kojemu se nastava izvodi na hrvatskom jeziku, tu su i najavžnije kulturne institucije, poput Hrvatskog narodnog kazališta, Matice Hrvatske, i kulturne manifestacije, poput Mostarskog prolježa, Melodija Mostara,… U Mostaru je i vodeći hrvatski i bosanskohercegovački nogometni klub, Zrinjski, u Mostaru se nalaze i redakcije vodećih hrvatskih medija. To su, dakle, činjenice, koje kod Lagumdžije “ne prolaze”.
No, Mostar je i bošnjački i srpski i to mu uopće ne smeta da bude i stolni hrvatski grad. I Obrnuto. U Mostaru se, naime, nalaze važne institucije i organizacije hercegovačkih Bošnjaka-poput Univertiteta “Džemal Bijedić”, FK “Veleža”, RMC “Safet Mujić”, i da ne nabrajamo. I Srbi naravno imaju svoje institucije poput kulturnog društva “Prosvjeta” i drugih.
Mostar, dakle jeste i bit će stolni grad bh Hrvata, ali i regionalno središte hercegovačkih Bošnjaka i Srba. Takav Mostar već je davno porazio Lagumdžijin koncept u kojem “ne prolazi ništa” osim politike ne poštivanja i nepriznavanja BiH kako države triju suverenih nacija.
wpDiscuz