Ustavni sud BiH danas je razmatrao apelaciju Bošnjaka u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH o ugroženosti vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka HDZ-ovim prijedlogom Izbornog zakona i ustanovio da vitalni nacionalni interes nije povrijeđen i da je sve urađenu u skladu s procedurama te da postupak usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine treba provesti prema proceduri iz članka IV/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud je također donio i odluku da se dijelovi Izbornog zakona koji su proglašeni neustavnim od izlaska u Službenim novinama stavljaju van snage do donošenja pravosnažnog Izbornog zakona kroz legalnu parlamentarnu proceduru. To znači da za par dana BIH više neće imati pravosnažan Izborni zakon.
Bošnjački delegat u Domu naroda Halid Genjac ranije je izjavio da ako Ustavni sud BiH procjeni da se ne radi o povredi vitalnog nacionalnog interesa zakon se usvaja u Domu naroda BiH prostom većinom uz entitetsku većinu.
Ovom odlukom Ustavnog suda BiH, delegati bi uskoro ponovo mogli odlučivati o izmjenama Izbornog zakona.
Ovo znači da već sada, u ovom trenutku već zvone telefoni Valentinu Inzku, Jonathanu Mooreu, i najdražim ambasadama, te se traži način kako odluku najviše pravosudne instance u zemlji, kako su tepali Ustavnom sudu dok je ukidao 9. januar, proglasiti diletantskom i kako natjerati građane u BIH da se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo.
A dogodilo se to da je jedna europska zemlja ostala bez Izbornog zakona.
I da je najveći nacionalizam u zemlji konačno izgubio privilegiju igrati se glasovima Hrvata u Ze-Do, Tuzli, Goraždu itd.
Glasovima koji su njima stvarno troduplo vrijedili. Za njihovu majorizaciju. Tim Hrvatima baš i ne.
Sutra možete slušati kuknjavu o supremaciji manjine, možda čak i fašističke manjine nad većinom, no činjenica je da je ovo nakon dugo vremena, prva korektna odluka Ustavnog suda kad je u pitanju odnos prema ustavnim pravima Hrvata u BIH.
Odnosno da je jedna državna institucija, nakon gotovo dva desetljeća ustavnog brisanja gumicom, hrvatskih kolektivnih prava, stala na stranu i prava i istine.
Istine o jednom davnom ustavu koji se zvao Dayton. I koji nije u suštini niti bio toliko loš dok ga nisu pogazili čika Barry, čika Wolfghang i čika Inzko.
