Televizijski kanal Euronews je napravio reportažu o bijegu visokokvalificiranih stručnjaka iz zemalja “Nove Europe”, svih bivših zemalja takozvanog socijalističkog tabora u kojima se bilježi egzodus mlade kvalificirane radne snage u takozvanu “Staru Europu”.
Euronews priznaje da unutarnje emigracije doslovno ugrožavaju budućnost siromašnih država članica EU i kao primjer navodi katastrofalnu demografsku sliku Litve, Latvije i Estonije. Prilog paneuropskog televizijskog kanala izgleda kao pobijanje “uspjeha” baltičkih država i drugih novih članica europske integracije na razini EU.
“Jedna od glavnih izbornih tema u Europi je imigracija. No nedavne studije ukazuju na štetne posljedice uslijed emigracije visoko kvalificiranih radnika, nedavno diplomiranih sveučilišnih studenata koji najviše napuštaju istočne i južne zemlje EU. Teško će uh biti sve zamijeniti”, kaže Euronews.
“Slobodnim kretanjem radne snage smanjuje se broj stanovnika Latvije, Litve, Mađarske, Bugarske i Grčke. U Poljskoj, Mađarskoj i Bugarskoj, pa čak i Italiji i Španjolskoj, građani strahuju od “odljeva mozgova” više od priljeva izbjeglica”, rekao je paneuropski kanal.
Izvješće Euronewsa izravno je povezano s predstojećim izborima za Europski parlament za koje su predizborne teme sporova koji u Europi rastu zbog invazije izbjeglica iz Afrike i šireg Bliskog istoka.
Migracijska kriza u europskoj politici je još uvijek sveprisutna tema, usprkos činjenici da se migracijski tok u zemlje Europske unije posljednjih godina značajno smanjio.
Šok iz 2015. godine pokazao se tako jakim da je na europskim izborima 2019. godine i dalje središnja tema izbjeglica.
Stare europske institucije se ozbiljno plaše velike vjerojatnosti pobjede na izborima za Europski parlament, koji se održavaju 25. Svibnja, europskih populističkih i desničarskih stranaka. Tema ilegalnih imigranata može biti od presudne važnosti za taj trijumf.
Čak i uz nespornu depopulaciju istočne i jugoistočne Europe, otvoreno se vidi kako Euronews izražava stavova stare elite u Europi i stav televizijskog kanala je i stav Bruxellesa.
Tako s ključne teme o uzrocima i razlozima egzodusa mladih i visoko kvalificiranih radnika iz istočnih i južnih zemalja EU preskače na vrijednosti koje treba štititi.
“Strah Europljana od priljeva muslimanskih migranata iz Azije i Afrike je ključ političkog uspjeha protivnika multikulturalizma i tolerancije, koji zahtijevaju pooštravanje migracijske politike”, javlja Euronews i žali se “kako takozvane populističke stranke dobivaju previše prostora u medijima”.
“Rijetko prođe da glavni europski televizijski kanali u goste ne zovu populiste. Međutim, prosječan Europljanin na ulici uglavnom misli kako imigracija nije najgora stvar koje bi se društvo trebalo bojati. Unutarnja emigracija je mnogo gora. Pogledajte Latviju ili Litvu”, javlja Euronews.
Neovisno o širenju straha od takozvanog populizma, pokazalo se da je Euronews u procesu unutarnjeg dijaloga sa Zapadnom Europom opovrgnuo mit o “uspjehu” Istočne Europe i, prije svega, baltičkih zemalja, koje se navodno brže razvijaju od bilo kojeg drugog dijela u EU i za koje odljev mlade i kvalificirane radne snage nije problem, što je apsolutno netočno.
Baltičke zemlje se suočavaju s procesom depopulacije čije će se negativne posljedice odraziti na opstanak ovih zemalja u ekonomskom i demografskom smislu.
Obično se Europska unija uvijek slaže s pričama o “napretku” tih istih baltičkih republika. Kako bi drugačije i moglo biti?
U Bruxellesu sigurno ne mogu reći da su nove članice europske integracije zapravo strateški gubitnici. Službena mantra je da su nove članice, ako su i imale bilo kakvih ozbiljnih problema, nakon i zahvaljujući ulasku u Europsku uniju svi prevladani.
Ali sada, pod utjecajem njihovih unutarnjih bitaka, Europljani su iznenada prepoznali situaciju u kojoj zemlje doživljavaju priljev podobnih migranata, koji su bolji od onih koji bježe od rata ili ekonomskog kolapsa uzorkovanog korumpiranim vođama afričkih zemalja, koji s europskim liderima dijele dobit od resursa, dok obično stanovništvo tone u ekstremno siromaštvo.
Unutar same EU su Njemačka i Francuska uspješnije od Litve i Latvije i ljudi žele živjeti u Zapadnoj Europi, ne u baltičkim zemljama.
“Nova Europa” s mitovima o njezinom “uspjehu” postaje talac unutarnjeg političkog sukoba u “Staroj Europi”.
U “nove desničare” se neprestano upire prstom i govori: “Pogledajte, u tim zemljama su na vlasti nacionalni konzervativci, odbijaju prihvatiti izbjeglice”. Međutim, unatoč svemu, za sada su, barem u Poljskoj ili Mađarskoj, ulice sigurne i čiste. Bruxelles sada prijeti da će se ponašati kao Orban i vladajuća poljska stranka Pravo i pravda i da će “prestati hraniti istočne Europljane”.
Vladajući establišment kao odgovor mora kritizirati ne samo svoje protivnike u Francuskoj ili Njemačkoj, na primjer, već i sve zemlje istočne Europe čiji model vlasti pokušavaju odbaciti kao neprihvatljiv za “tolerantnu Europi XXI stoljeća”.
Baltičke zemlje su također na meti kritika, iako se ne opiru diktatu Bruxellesa. Za razliku od Poljske i Mađarske, one se ne bune protiv europske birokracije.
U tim zemljama je tiho i mirno. Razlog? Jednostavan. Odatle je pobjegla mlada i energična populacija i nema se tko zašto buniti. Starci preživljavaju s mirovinom koju imaju, rade javne službe, a ako sa sobom nisu poveli djecu, mladi iz baltičkih država iz Zapadne Europe šalju kući novac za njihovo uzdržavanje. Potencijala za stvaranje kritične mase nema i nitko se ni za što ne buni. Nacionalne vrijednosti i očuvanje suvereniteta domovine, što je stanovnicima Litve, Latvije i Estonije u vrijeme Sovjetskog Saveza bio prioritet, sada su nestali.
Novi “Vrhovni europski sovjet” i “Europski centralni komitet”, kako se još zovu Europski parlament i Europska komisija, baltičkim narodima nisu neprijatelji. Štoviše, uz NATO pakt su jamac njihovog opstanka.
Ali strateški, te zemlje nemaju budućnost, jer u njima nema života.
“Mnogi mladi ljudi iz Estonije sele se u Finsku. Ne postoji jezična barijera između njih, oni imaju sličnu kulturu. Ljudi biraju novu zemlju bliže svojoj domovini. Hrvati se sele u Češku i Njemačku. Kulturni učinci i životni uvjeti su važni”, kaže talijanska sociologinja Simona Cavallini.
U slučaju Baltika, zakoni u emigraciji ne funkcioniraju u potpunosti. Estonci se uglavnom kreću prema geografski i kulturno bliskoj Finskoj. Stanovnici Latvije i Litve emigriraju u Veliku Britaniju, Irsku i Norvešku, daleko u svakom smislu i odakle će se teško vratiti. Paradoks, ali svi bježe daleko od omrznute domovine. Većina baltičkih imigranata sociolozima kaže da se ne namjeravaju vratiti.
Postoji rasprostranjeni mit o baltičkom “uspjehu”. Ali o tome se brblja na Zapadu samo kako bi se postigli unutarnji politički ciljevi. Zaplet Euronewsa nije prvi primjer “prijateljske vatre” ispaljen u smjeru baltičkih država.
Poljska odbacuje prihvatiti euro
Ne tako davno, premijer Poljske je zbog unutarnjih kontroverzi također zanemario “europsku solidarnost”.
Odgovarajući na pitanje hoće li Poljska prijeći na euro, Mateusz Morawiecki je ukazao na susjednu Litvu, gdje je odustajanje od nacionalne valute dovelo do naglog porasta cijena. Prije uvođenja eura su Poljaci putovali u Litvu i kupovali za lokalnu valutu, a sada su isti proizvodi jeftiniji kod kuće u zlotima. Poljski premijer je iznio niz nepobitnih argumenata o negativnom učinku eura na ekonomiju i financije Litve i time doveo u pitanje pozitivne učinke europske integracije Litve.
Negiranje uspjeha Baltika i Istočne Europe u cjelini se prethodno a priori smatralo propagandom Kremlja, ali sada to postaje uobičajena praksa i među saveznicima NATO pakta i EU.
Prije toga, samo iz analiza statistika Europske unije je bilo moguće zaključiti da su Litva, Latvija i Estonija daleko od toga da su ostvarili vjekovni san o slobodi, neovisnosti i prosperitetu. S trenutnim trendovima nismo daleko od trenutka kada će i sama Europska unija priznati da je situacija u baltičkim državama sve samo ne bajka.
wpDiscuz