Daniela Serwera, kojeg sarajevski mediji nazivaju prijateljem Bosne i Bošnjaka i “uglednim profesorom” na američkom Univerzitetu Johns Hopkins putem video link govorio je sinoć za Face tv. Nakon izbora Joe Bidena za američkog predsjednika Serwer je uvjerio Bošnjake kako je sada samo pitanje vremena kada će entiteti i kantoni biti ukinuti, a uveden građanski koncept u BiH, drugim riječima kako će Bosna postati bošnjačka, s jednom vladom, jednim predsjednikom…
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
To uvjerenje osnaženo je činjenicom da je u prosincu prošle godine Serwer s Januszom Bugajskim, te bivšom američkom državna tajnicom (u vrijeme Clintonove administracije) Madeleine Albright ( koja je usput govoreći imala disonantan nastup u odnosu na spomenuti dvojac) govorio na saslušanju pred Odborom za vanjske poslove Zastupničkog doma američkog Kongresa. Serwer je tada u nekoliko rečenica izrekao sve o čemu Bošnjaci maštaju. I više od toga.
-Europa i SAD žele postdejtonsku Bosnu koja se može kvalificirati za članstvo u EU. Ta se Bosna neće temeljiti na etničkoj podjeli moći, već na većini građana koji biraju svoje predstavnike. Kantoni i entiteti, kao i etnički veto i ograničenja, morat će nestati. Amerikanci i Europljani trebali bi pozdraviti mogućnost novog građanskog ustava. Nitko izvan Bosne i Hercegovine ne može reformirati njen ustav. Potreban je narodni pokret. Sjedinjene Države, zajedno s Europljanima, moraju zaštititi taj narodni pokret od represije, dok izgladnjuju entitete financiranja i preusmjeravaju ga na centralnu vladu i općine – rekao je Serwer.
Bošnjačka javnost i politička elita, (sjetimo se oduševljenja Bisere Turković, Harisa Silajdžića, Reufa Bajrovića, doduše ovaj potonji ne spada u tu kategoriju)sve do prije nekoliko dana živjela je u uvjerenju kako će nova američka administracija, na čelu s Joe Bidenom “dobrim poznavatelje situacije u BiH” i “osvjedočenim prijateljem Bosne” “osobnim prijateljem rahmetli Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića”, pitanje je samo vremena, ove Serwerove riječi pretvoriti u djelo.
A onda je, 1. travnja, nije šala, u medijima objavljeno pismo kojeg je novi američki državni tajnik Antony Blinken uputio Predsjedništvu BiH. Ono je Serwera razotkrilo kao najobičnijeg prodavaču magle, sijača iluzija i ratnog huškača. U pismu šefa State departmenta nema ničega od Serwerovih “preporuka”. Niti ukidanja entiteta, niti ukidanja kantona, niti građanske BiH. Upravo suprotno, Blinken naglašava kako SAD ne podržavaju Dayton 2, niti radikalne promjene, već samo minimalno nužne ustavne reforme i reforme Izbornog zakona kako bi se implementirale presude Europskog suda za ljudska prava i “relevantne presude Ustavnog suda BiH”, te ojačala vladavina prava i ekonomske reforme. Iz Blinkenova pisma jasno je da je američki pristup usklađen s europskim i da korespondira s 14 prioriteta iz Mišljenja Europske komisije koje BiH treba ispuniti da bi postala kandidatkinja za članstvo u EU.
Serwer je Senadu Hadžifejzoviću sinoć kazao kako je razočaran Blinkenovim pismom, što samo pokazuje kako on nikada i nije imamo nikakav utjecaj ni na State department, a kamoli na Bijelu Kuću i novog američkog predsjednika Bidena. I da je lažno predstavljan kao netko tko, gotovo pa, sukreira američku vanjsku politiku.
No, “uglednog profesora”, koji djeluje prilično neugledno s frizurom Pantića iz srbijanske hit serije “Tesna koža”, novi američki pristup skiciran u pismu šefa američke diplomacije nije obeshrabrio. On je nastavio s huškačkim narativom i podrivanjem Daytonskog sporazuma i mira u BiH, pa bi veleposlanici Kvinte trebali razmisliti o tome da i njemu upute prijekor kao Komšiću jučer.
Potpuno zanemarujući činjenicu da u BiH žive tri naroda, nacije; Bošnjaci, Hrvati i Srbi, prema Daytonskom sporazumu, konstituenti države, Serwer u sinoćnjem intervju za Face tv koristi termin Bosanci, koji je zemljopisni pojam, bosanska vlada, koji je fikcija, pleonazam etnonacionalisti, to su u prijevodu što?- nacionalni nacionalisti, te poziva na građanske demonstracije kao bi se srušio Daytonski sporazum, čiji su Amerikanci tvorci i uvela “liberalna demokracija”, što je, po njemu, nužnost da “vlada u Sarajevu” preuzme europsku pravnu stečevinu i postane dijelom Europske unije.
Kada govori o građanskim prosvjedima, Serwer ne misli na mirna okupljanja, već nasilne rušilačke pohode. Pa sugerira kako ti prosvjedi trebaju biti organizirani poput onih kojima je srušen Milošević, ili onih u BiH iz 2014. kada su takozvani “plenumaši” palili zgrade županijskih vlada od Tuzle, preko Sarajeva, do Mostara, kada su zapalili i zgradu Predsjedništva BiH, Gradsku vijećnicu i zgradu HDZ-a u Mostaru.
Cilj je dakle srušiti etnonacionaliste, jer s njima neće biti ustavnih promjena, uvjerava Serwer. Pod promjenema “ugledni profesor” podrazumjeva uvođenje građanskog modela u BiH, kojeg on naziva “liberalno demokratskim”, što opet podrazumjeva ukidanje entiteta i kantona, odnosno županija, postojanje jednog predsjednika države, itd. Što Europska unija uopće ne traži od BiH, da bi postala članicom europske obitelji, kako to Serwer lažno tvrdi.
Tko iole poznaje Bosnu i Hercegovinu zna da su takvi građanski prosvjedi kakve zaziva Serwer mogući samo na prostoru na kojem je rušilačko-piromanski podhvat već izveden 2014., koji je rezultirao samo ogromnom materijalnom štetom na zapaljenim objektima, čiju su obnovu, na kraju, morali plaćati porezni obveznici. Nitko normalan, odnosno sam lud čovjek, može vjerovati kako bi se građani u Republici Srpskoj ili županijama s hrvatskom većinom priključili tim građanskim prosvjedima, kako bi rušili RS, ili županije, “oduzimali im novac i predavali centralnoj vladi u Sarajevu” i klicali jednom predsjedniku države i bosanskoj vladi u Sarajevu!
Teško je vjerovati da sveučilišni profesor poput Serwera ne razumije da je održanje višenacionalnih država u svijetu moguće samo primjenom konsocijacijskog modela, kakav je i Daytonski sporazum, odnosno ravnomjernom raspodjelom moći i ovlasti između različitih zajednica, nacionalnih ili vjerskih, bez obzira na njihovu brojnost, a da je način rušenja tih država upravo primjena unitarnog, ili modela vladavine većinskog naroda, kakvog zagovara Serwer. Pa, ipak, on problem ne vidi u narušavanju te ravnoteže, već u, kako kaže, etnonacionalistima na vlasti. One koje Serwer naziva etnonacionalistima, na vlast nisu došli pučem, već su izabrani na demokratskim izborima. On bi da “građani”, koji građani?, tu demokratski izabranu vlast ruše nasilnim putem, da bi na vlast došao tko? SDS u Republici Srpskoj koji bi rušio Republiku Srpsku i stvarao bosansku državu?
No, da ne duljimo. Jasno je, kako Serwer zagovara kaos i huška na građanski rat, primarno Bošnjake, potičući njihovo uvjerenje kako samo nasiljem mogu doći do građanske BiH. Nakon iskustava iz prve polovice 90-tih godina, desetaka tisuća ubijenih, protjeranih, silovanih, tisuća popaljenih domova, srušenih stambenih i poslovnih objekata, uništenog gospodarstva, većina u BiH onima koji zagovaraju nasilje ili rat odgovaraju: “dabogda mu u kući bio”. To kletvu trebalo bi bez sumnje uputiti i Serweru.
Na kraju ne možemo a da se ne upitamo: Može li “ugledni profesor” koji otvoreno zagovara nasilno rušenje Daytonskog mirovnog sporazuma i ustavnog poretka BiH, iz svog ugodnog doma u Washingtonu, biti prijatelj Bosne i Bošnjaka”?
Može li čovjek koji je jednom prilikom izjavio kako je protiv podjele BiH jer “ukoliko bi se BiH podijelila, bošnjačka mini-država predstavljala bi potencijalnu islamsko-terorističku prijetnju (!)”, biti prijatelj Bošnjaka?
A koliko je Serwer prijatelj Bošnjacima, pokazuje, čini se, sama bošnjačka javnost time da njegovi huškaški istupi, u zadnje vrijeme, u po nekom sarajevskom mediju, većina medija ignorira. Zbog njih bi Serwer po Kaznenom zakonu BiH mogao, možda i trebao, odgovarati, i to za širenje narodnosne mržnje i netrpeljivosti, te podrivanje ustavnog poretka BiH./HMS/
wpDiscuz
