Novinarski tim Balkanske istraživačke mreže (BIRN) proveo je u sedam država regije opsežno istraživanje u vezi s poslijeratnom stihijom podizanja spomenika na Balkanu, a generalni zaključak je da većina tih država nema ili ima jako ograničenu kontrolu nad izgradnjom spomenika u svojim državama.
Glavni i odgovorni urednik izdanja na engleskom jeziku Matthew Collin kazao je da na državnom nivou ne postoje gotovo nikakve informacije, posebno u slučaju BiH i Kosova, koji nemaju podataka o tome što se i koliko gradi i zbog čega se gradi.
„Regulativa je gotovo nepostojeća, a ovakav bum u izgradnji spomenika teško je pratiti. Ne može se pratiti koliko je, od sukoba devedesetih godina, uopće spomenika izgrađeno“ kaže on.
Izvještaj navodi da je, od završetka sukoba u zemljama bivše Jugoslavije, u sklopu rasprostranjene i uglavnom neregulirane kulture sjećanja, podignuto na stotine spomenika i kipova, ponekad produbljujući podjele koje su i dovele do rata, umjesto da promoviraju pomirenje.
Collin ističe da je očigledno da se spomenici grade u namjeri da se njima označava teritorija i moć te obilježava teritorija na određeni način. On kaže da se upravo zbog toga pojavljuju druge grupe ljudi koje imaju drugačije mišljenje.
„Za neke određeni spomenik predstavlja heroja ili herojski događaj, a za druge agresora ili agresorski događaj. Zato je neophodna strategija izgradnje spomenika koja će definirati što će koji spomenik predstavljati, odnosno na koji način se interpretira događaj“ kazao je on.
Precizirao je da od država, obuhvaćenih istraživanjem, jedino Crna Gora ima dokument takve vrste kojim je naglašeno „da se spomenici grade samo da obilježe važne događaje, osobe, borce za ljudska prava, civilne žrtve ratova, tragedije i pruže podršku humanim idejama.“
„I pored toga, tri puta u kratkom razdoblju bio je napadnut spomenik u centralnom parku u Podgorici koji je bio podignut žrtvama svih ratova“ kazao je Collin i naglasio da je namjera ovog izvještaja potaknuti na diskusiju o poslijeratnoj gradnji spomenika.
Elvira M. Jukić istraživala je spomenutu temu u BiH, točnije situaciju u vezi s tim u Mostaru, Prijedoru, Kozarcu, Banjoj Luci i Sarajevu.
Njeno istraživanje je dio regionalnog istraživanja, a generalna ocjena je da je malo spomenika bazirano na utvrđenom činjeničnom stanju, potkrijepljeno sudskim presudama.
Istraživanje u sedam država regije provedeno je u okviru BIRN-ovog projekta “Balkanska tranzicijska pravda”, a predstavljeno je u Historijskom muzeju BiH u Sarajevu.