“Šta ćeš ti tamo na onoj strani, nemaš ti tamo što tražiti”, rečenica je koja se konstantno ponavlja u predstavi “Maslinova grana” koju su mostarski glumci amateri sinoć izveli u Gimnaziji u Ljubuškom, a koja na snažan i ironičan način govori o životu u podijeljenim zajednicama, ali i diže snažan glas protiv svih podjela.
Radnja predstave, koju su za Ljubušake izveli članovi Mostarskog teatra mladih, vrti se oko dvojice “graničara”, koji čuvaju nevidljivu liniju te nikom ne daju preći na drugu stranu, tako da zaustavljaju stranog turista koji ide na koncert, djevojku koja se želi naći s momkom, curicu koja treba u školu, itd., a iako obrađuje ozbiljnu temu, predstava je vrlo duhovita, s brojnim komičnim situacijama i pregršt ubojitih i crnohumornih replika, tako da su mladi glumci u više navrata uspjeli izazvati smijeh kod ljubuške publike.
Prema riječima Seada Đulića, mostarskog redatelja i ravnatelja Mostarskog teatra mladih, ova predstava je nastala kroz razgovore s mladima u Mostaru, kroz saslušavanje njihovih problema, a upravo zato pojedini dijalozi djeluju vrlo autentično.
Gledatelji predstave teško mogu raspoznati koja je “koja strana”, u glavnom fokusu je podjela koja onemogućava normalan život ljudi, a zanimljiv detalj je kako je jedina osoba koja kroz čitavu predstavu neometano prolazi nevidljivu granicu zapravo krijumčar, koji se nekako ispod radara provlači s jedne strane pozornice na drugu.
“U najcrnje vrijeme, kad su bile podignute najveće brane, granice, zidovi, bodljikave žice, puščane cijevi, uvijek su pojedinci prelazili, meštri od biznisa, meštri koji trguju. Svi mi koji smo malo stariji znamo da su borbena djelovanja prestajala da bi se trgovina obavila i kad se obavi, kaže se; “može” i pucaju jedni i drugi…To je nažalost tako, zbog njih ponekad granice i postoje.. Mladi su ljudi to vidjeli i ukazali na to”, objasnio je Đulić, govoreći o ovoj predstavi, koja se kroz duhovite metafore dotiče i brojnih drugih svakodnevnih tema, od folk glazbe, preko ljubavi, pa čak i razmatranja koji su motivi onih koji “drže granice”. Zanimljiv je tako detalj na samom početku predstave, kada, ucijenjen gubitkom posla, jedan od aktera pristaje biti “graničar”.
Predstavu je ljubuška publika dobro primila, a nakon iste održane su radionice sa srednjoškolcima, kao i sađenje stabla masline koja simbolizira mir kojem je predstava i posvećena.
Ovo je postala svojevrsna tradicija, naime, predstava je, s današnjom izvedbom, odigrana 98 puta diljem BiH, Makedonije, Srbije i Bugarske, a nakon svake izvedbe posadi se drvo masline.
Poslušajte što su jučer za Radio Ljubuški rekli glumci, gledatelji i organizatori