U IME OBITELJI: Odluka Ustavnog suda oko pobčaja je kontradiktorna i nejasna

Udruga U ime obitelji, kao jedan od supredlagatelja ocjene ustavnosti tzv. Zakona o pobačaju iz 1978.godine (Zakon o zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje o rađanju djece),  izražava svoje zadovoljstvo potvrdom Ustavnog suda da život svakog čovjeka započinje začećem (spajanjem jajne stanice majke i spermija oca) te da pobačaj nije niti ljudsko niti ustavno pravo žene. Istovremeno, nakon donesene Odluke Ustavnog suda na koju smo čekali 26 godina iskazujemo

UPOZORENJE

na nelogična, neživotna i nepravna promišljanja 12 ustavnih sudaca u ovom konkretnom predmetu, te nevaljani pokušaj kompromisa.

Odluka je kontradiktorna jer prvo izrijekom iskazuje da tzv. Zakon o pobačaju iz 1978. (prije 40 g.) jest u skladu s Ustavom RH iz 1990. g. i odbija prijedloge za ocjenu ustavnosti, a zatim daje nalog da se u roku od dvije godine napravi novi zakon koji bi regulirao tu materiju.

Tzv. Zakon o pobačaju bazira se na Ustavu SRH iz 1974. g. koji je poznavao „pravo na slobodno odlučivanju o rađanju djece“ (čl. 272.), a Ustav RH iz 1990. ne poznaje to pravo, već ima sasvim suprotno  –  čl. 21 – „Svako ljudsko biće ima pravo na život“.

Ustavni sud u svojem obrazloženju tvrdi da je Zakon „formalno neusklađen s Ustavom“ (t. 35.), da je osporeni zakonodavni model „zastario“ te je nužno njegovo „osuvremenjivanje“ (t. 49.1.), a, opet, Ustavni sud ne ukida taj Zakon.

Nadalje, nije pojašnjeno, već izbjegnuto od strane Ustavnog suda što znači „svako ljudsko biće“ u hrvatskoj ustavnoj normi čl. 21. „Svako ljudsko biće ima pravo na život“. Dodatno, ako nije bitno kod ovog odlučivanja kada počinje život (Etičko povjerenstvo „Petrove“ bolnice 2009. g. jednoglasno iskazuje da život počinje začećem), zašto je Ustavni sud o toj činjenici života tražio da se izjasni medicinska struka? Sada navodi da pitanje kad počinje život nije u nadležnosti Ustavnog suda. Svakako jest, ako je bitno za razjašnjenje odredbe Ustava i život svakog „ljudskog bića“ u Republici Hrvatskoj. Za pravo na život je dovoljno odrediti kad počinje život i ništa drugo nije potrebno dokazivati.

U Odluci, isto tako, kao glavna argumentacija od Ustavnog suda RH faktično se koristi „plagijat“ Odluke Ustavnog suda Slovačke iz 2007. Odluka slovačkog Ustavnog suda je, uz ostalo, neusporediva iz jednostavnog razloga što odredbe Ustava Slovačke i Republike Hrvatske nisu iste.

Na istom tragu su usporedbe, nebitne za ovaj ustavnosudski postupak, kako je riješeno pitanje pobačaja u Slovačkoj, Irskoj, Portugalu itd., kad je jedino meritorno nacionalno zakonodavstvo, hrvatski Ustav i zakoni koji odražavaju ovo kulturološko područje. Moguće su usporedbe, ali samo ako ustav pojedine zemlje sadrži istu ili barem sličnu odredbu kao i Hrvatska (npr. Njemačka).

Smatramo da će i daljnje detaljnije analize ovakve prijeporne Odluke Ustavnog suda samo produbiti sumnju građana u učinkovitost cjelokupnog pravosuđa, a nije bilo potrebe za tolikim strahom od reakcija na odluku i pokušavati donositi kompromisno rješenje koje nije primjereno instituciji Ustavnog suda. Samo je trebalo odlučiti je li ovaj četrdesetogodišnji star Zakon, koji je proizašao iz jednopartijskog komunističkog sustava, u skladu s našim novim demokratskim  Ustavom Republike Hrvatske ili nije. Upuštati se u reguliranje odnosno kako je regulirano pitanje pobačaja drugdje pa to indirektno pokušati primijeniti u ovom predmetu, nije bila zadaća Ustavnog suda.

Dakako, U ime obitelji je suglasna s izjavom predsjednika Ustavnog suda, dr.sc. Šeparovićem, da ne postoji ljudsko pravo na pobačaj ni ustavno pravo u RH na pobačaj, jer je u tom dijelu istinito prikazano pravo i pravno stanje stvari. Zanimljivo je da, s druge strane, predsjednik Šeparović protuustavno tvrdi i najavljuje da Hrvatski sabor ne može donijeti zakon koji bi osigurao veću zaštitu ljudskog života ili zabranjivao prekid trudnoće na zahtjev. Nedopuštena su i obeshrabrivanja ustavnih sudaca građana da izađu na eventualni referendum o ovako važnom pitanju.

Ono što svakako pozitivnim gleda Udruga U ime obitelji, osim izdvojenog mišljenja jednog ustavnog suca, g. Miroslava Šumanovića, jest da je dan nalog predstavnicima vlasti u našoj zemlji da izrade novi zakon za koji vjerujemo da će, nakon šire društvene rasprave, iznaći najbolja zakonodavna rješenja za žene, majke, očeve i nerođenu djecu.