BiH se uvozi hrana i voda u iznosu oko dvije milijarde maraka, a izvoz je četiri puta manji. Koristi se manje od polovine obradivih površina.
Što kažu oni koji hranu iz BiH izvoze u EU i svijet?
“Ovo što ja radim, to je nešto normalno i tako bi trebali svi raditi, da bi napredovali. Nego, ja radim, a drugi se čude. Kažu, ti nešto radiš. Pa što vi radite? Treba riskirati!” – priča za Deutsche Welle Mladen Lazić, vlasnik D.o.o “Mamex” iz Golog Brda pored Bijeljine.
Rođen je u Visokom gdje je, kaže, živio na trećem katu i nikada se nije bavio poljoprivredom. Rat ga je odveo u Europu, a potom doveo u Semberiju, odakle su mu korijeni. Sa suprugom Zoricom stvorio je poduzeće koje je od 2007. jedan od najvećih proizvođača, otkupljivača i izvoznika povrća iz BiH u zemlje EU. “U vrijeme kad svi kukaju, ja se ne mogu požaliti. Mi smo tako organizirani, a to sam naučio u inozemstvu i prenio sam to znanje u naše krajeve. Ne mogu se načuditi da neko ima 20 hektara zemlje i dođe na kraju godine, kaže, ja sam propao i traži pomoć od ministarstva poljoprivrede?!”
Do 2000. imali su 1.000 m2 zemljišta, a danas gazduju na pet hektara (50.000 m2), od čega je polovina pod plastenicima. Sa stalno zaposlenih petnaest radnika i još toliko u sezoni, poduzeće proizvodi povrće deset mjeseci u godini. Planiraju usavršavanje plasteničke proizvodnje, izgradnju hladnjače i proširenje poslovnog prostora. Cilj je prerada voća i povrća i, naravno, izvoz gotovih proizvoda.
U BiH u posljednje vrijeme raste strah od smanjenja izvoza poljoprivrednih proizvoda u Hrvatsku. A i mnogi izvoznici hrane iz BiH još uvijek nisu spremni za propise EU.Đorđe Slavinjak, vlasnik i direktor poduzeća “Spektar drink d.o.o.“, ne očekuje velike probleme. Počeo je 1996. sa proizvodnjom bezalkoholnih pića, a poduzeće danas zapošljava osamdeset radnika. Svoje proizvode izvoze na tri kontinenta.
“Razvijajući se korak po korak išli smo u branšu prerade voća i povrća, tako da smo sada najveći proizvođač marmelade i džemova sa prostora Bosne i Hercegovine, a vjerojatno i sa prostora bivše Jugoslavije. Proizvodimo godišnje oko 1.500 tona marmelade i džema, a od toga je 70% izvoz. Izvozimo na tržište EU, Engleske, Amerike, Australije i na prostor bivše Jugoslavije. Znači, ima nas svuda, na svim prostorima“, objašnjava Slavinjak.
Očekuje da Hrvatska neće primjenjivati necarinske metode zaštite domaćeg tržišta. Misli na nepotrebne analize koje bi stvarale dodatne troškove poslovnim partnerima. Smatra da bi izvoznicima pomogle domaće certificirane laboratorije čiji bi rezultati bili prihvaćeni van granica BiH. Prisjeća se negativnog iskustva iz Mađarske: “Tražili su provjeru EURO1 (porijeklo proizvoda, op.a.) koja je trajala šest mjeseci. Poslije te provjere, umjesto da puste robu, oni su tražili odmah sutradan naknadnu provjeru EURO1, koja je opet trajala nekoliko mjeseci. Moj poslovni partner je ‘pukao’ na tom poslu. Nije bilo profita nego veliki troškovi i odustao je od bilo kakve daljnje suradnje sa nama. To je naše iskustvo i nije sve tako sjajno.”
Prehrambena industrija “Sava Semberija” nastala je privatizacijom poduzeća za preradu voća i povrća osnovanog 1947. godine. Vlasnik Milorad Krstić poslovno iskustvo i kapital stekao je u Njemačkoj. Tokom protekle tri godine osigurao je sve potrebne standarde u proizvodnji hrane. Direktorica Jagoda Krsmanović kaže da nemaju barijera u svojim izvoznim poslovima. Njihove proizvode prati uredna dokumentacija i sve potrebne analize.
“Što se tiče EU, mi već izvozimo. Od samog početka krenuli smo sa izvozom za Njemačku. Ove godine smo, također, potpisali jedan veći ugovor i nemamo nikakvih problema što se tiče izvoza. Imamo sve potrebne standarde, ISO standard, HACCP, Halal certifikat i u proceduri je uvođenje ICC standarda za pojedine kupce Europske unije“, kaže direktorica Krsmanović. Ističe da poduzeće ima vlastitu laboratoriju, suvremene mašine i opremu, educirane radnike i redovnu provjeru ostvarenih standarda. Ali smatra i da uvijek može bolje: “Imamo dobru sirovinu na području Semberije, na području Bosne i Hercegovine i možemo dosta toga uraditi zajedno. I mi se trudimo raditi što bolje, da imamo što bolje rezultate, da su naši radnici zadovoljni, naši kupci, naši dobavljači. Znači, kad je svo to zadovoljstvo ostvareno, onda smo i mi zadovoljni kao rukovoditelji.”
wpDiscuz