Znate li onu staru izreku: ako te nema za stolom, vjerojatno si na meniju? To vam je otprilike ono što se ovih dana događa Europi. Dok su američki i ruski pregovarači sjedili u Rijadu i krojili novu sigurnosnu arhitekturu svijeta, u Parizu je Emmanuel Macron sjedio i razmišljao kako da spasi obraz.
Kad je vijest o pregovorima odjeknula, iz Bruxellesa i Berlina su se čuli iznenađeni povici. “Kako to da nas nitko ništa ne pita?” Pa nije valjda da misle kako Europa i dalje ima što za reći u ovoj priči?
Trump nije ni punih mjesec dana u Ovalnom uredu, a već je uspio napraviti ono što Biden nije mogao u tri godine – natjerati Ruse za pregovarački stol i pritom potpuno izbaciti Europu iz igre. Naravno, ne radi to iz čiste humanosti ili nekog filantropskog poriva. Trump želi skinuti Ukrajinu s američkog budžeta, prestati bacati milijarde dolara u crnu rupu Kijeva i posvetiti se pravom neprijatelju – Kini. I kako sada stvari stoje, to će mu i uspjeti.
A Ukrajina?
Ukrajina je imala priliku. Imala je tri godine da odigra pametno. Da izvuče maksimalnu korist iz Bidenovog kaotičnog upravljanja, da iznudi jače sigurnosne garancije, da osigura stabilnu budućnost. Umjesto toga, Zelenski i ekipa su se ponašali kao da će Amerika zauvijek financirati njihov rat. Sada ih više nitko ne pita što žele.
Moskva je na pregovorima jasno dala do znanja: nije dovoljno da Ukrajina ne uđe u NATO. Traže brisanje Bukureštanskog obećanja iz 2008. godine, onog istog kojeg su zapadne zemlje davno dale Kijevu i Gruziji. Europa, dakle, mora odustati od svojih ideja ekspanzije na istok. A ako to ne napravi, kako kaže Zaharova, atmosfera u Europi će “ostati otrovana”.
Drugim riječima – ako hoćete mir, odustanite od Ukrajine.
I dok Rusi i Amerikanci otvaraju nove kanale ekonomske suradnje, pregovaraju o ukidanju sankcija i o povratku američkih kompanija na rusko tržište, u Bruxellesu i Berlinu se panično traže novi načini kako opravdati svoj dosadašnji pristup. Macron je zato najavio hitni summit u Parizu – gdje će se okupiti svi oni koji nisu bili pozvani u Rijad, a sad žele popraviti štetu.
A što EU može ponuditi? Puno priče o demokratskim vrijednostima, nešto oružja i možda, ako im budžet dopusti, još koju milijardu eura pomoći Ukrajini koja ionako neće preokrenuti situaciju na terenu.
Taj nesretni stari kontinent još uvijek misli da igra glavnu ulogu, iako je već odavno sveden na sporednog statistu u svjetskoj areni.
Trump je odlučio: svijet se okreće prema Pacifiku, a Europa može nastaviti uvjeravati samu sebe da još uvijek nešto znači.
Do idućeg sastanka, na kojem će se opet pitati gdje su njihovi predstavnici. /POSKOK
wpDiscuz
