U skloništu u Abuju, glavnom gradu Nigerije, nalazi se više od 100 beba, od kojih je većina bolesna i neuhranjena. Djeca su spašenaiz najudaljenije regije Nigerije gdje se blizance smatra ‘demonima’.
Steven Olusola i njegova žena Chinwe utočište u sklopu Vine Heritage Home Foundation osnovali prije 13 godina kako bi spasili djecu blizance koje se po drevnoj tradiciji ubija odmah nakon poroda. Ova stravična tradicijanastavlja se i danas, daleko od očiju javnosti.
Zaštitnici blizanaca sasvim su slučajno čuli za ovu stravičnu tradiciju. Olusola je tako još 1996. godine načuo da će jedno dijete biti žrtvovanokako bi se udobrovoljili bogovi i osigurala plodna poljoprivredna sezona.
“Molimo sam ih da ju ne ubiju i da mi dozvole da ju uzmem. I tako smo počeli. Stizalo je sve više i više djece i shvatio sam da je moj dvosobni stan premalen za sve njih. U to smo vrijeme imali malu pomoć nekih pojedinaca. Briga o ovoj djeci preuzela je moj život pa sam dao otkaz na svom poslu na sveučilištu u Abuji”, naglašava Olusola.
Ubojstva beba, najčešće blizanaca, prakticira nekoliko zajednica Bassa Komo plemena. Oni vjeruju kako su blizanci ‘demoni koji im piju krv na spavanju’ i kako su ‘predodređeni da ubiju svoje roditelje’, piše Guardian.
Fondacija pokušava spriječiti ubojstva uz pomoć svojih doušnika koji im dojavljuju kada je netko dijete u opasnosti.
“Uz pomoć naših doušnika dobivamo informacije o rođenju blizanaca. Pronalazimo selo u kojem se to dogodilo i stižemo na pregovore s njihovim vođama. Pokušavamo ih uvjeriti da djecu ostave na životu i da predaju nama. Obećamo im da ćemo djecu vratiti u zajednicu kada oni budu spremni da ih prihvate”, naglašava Olusola.
Unatoč ovoj miroljubivoj strategiji spašavanja djece, većina njih ipak nažalost umire. “Nekada nam bude jasno da bez obzira na duge i mukotrpne pregovore neće pustiti dijete i tada znamo da mu nažalost nema pomoći”, dodaje.
Mnoga djeca koju uspiju spasiti zbog svog lošeg zdravstvenog stanja nažalost ne prežive dugački put do skloništa u kojem trenutačno živi 116 beba.
Legenda o moćnim bićima
Prekrasno selo Ubo Saidu u zajednici Bassa Komo živi daleko od očiju javnosti i bilo kakve civilizacije. Njegovi stanovnici legendu o ‘blizancima demonima’ prenose s koljena na koljeno.
“Blizanci po našim vjerovanjima nisu ljudi. Oni su opasnost za cijelu zajednicu jer su nam još davno naši preci govorili kako imaju strašne moći.Gledamo ih kao bogove među ljudima i odmah po njihovom rođenju cijelo selo je dobiva obavijest da je rođena prijetnja i zlo“, rekao je jedan od stanovnika ovog sela.
Većina obitelji koje žive u ovim dijelovima izgubila je nekoliko djece u obrednim ubojstvima koje provode vračevi.
“Kada se bebe rode, vrač ih hrani posebno pripremljenom tekućinom. Uvjerava ljude u zajednici kako je riječ o vodi i da je smrt beba zapravo prirodan, božji čin. Uloga vode, kako im govore je da duh djeteta ostane u obitelji. Daleko je to od istine budući da je riječ o jako otrovnom napitku. Posebno teško je ženama koje su prisiljene gledati svoju djecu kako umiru. I one same etiketirane su kao prljave zbog rađanja ‘zabranjenih bića’, naglašava.
U ovim dijelovima Nigerije vjeruje se kako su blizanci jako moćna bića i prijetnja svima, posebno vračevima.
“Vjeruje se da je njihova moć jača od vračeva i čarobnjaka koji inače vladaju našom zajednicom. Blizanci im predstavljaju prijetnju i zato ih ubijaju. Upotrebljavaju svoje misteriozne magične moći u njihovim ubojstvima. Čini vam se čudno, ali tako mi živimo. Iako kršćanske zajednice pokušavaju iskorijeniti ovo vjerovanje još uvijek se ubojstva provode”, rekao je jedan mlađi stanovnik sela.
“Mnogi stručnjaci ne vjeruju da se ova ubojstva događaju u Nigeriji jer sustravična i potpuno apsurdna. Teško je vjerovati u njih i teško je započeti pravu istragu i istraživanje”, rekla je Dioka Bridget s istraživačkog centra sveučilišta u Nigeriji.
Vlasti su ipak 2013. godine provele istragu koja je pokazala da ‘uz zajednice za koje se zna da provode takva ubojstva postoje i pojedinci čija vjerovanja i prakticiranja, a tiču se dobrobiti djece, ne prate civilizacijske standarde’.
Nakon istrage koja je potvrdila da se djeca i dalje ubijaju pokrenuta je kampanja koja je trebala razviti prijeko potreban dijalog s članovima plemena. Uključeni su bili tradicijski i vjerski vođe zajednica iz šest različitih dijelova s ciljem zaustavljanja ove stravične prakse. No zbog manjka sredstva kampanja je ubrzo prekinuta.
Josephine Alumanah, profesorica antropologije na nigerijskom sveučilištu smatra kako se promjena ipak ne može dogoditi preko noći. “Ne možete uvjeriti ljude da promjene sistem u koji vjeruju tisućama godinama u samo nekoliko tjedana”.