TRAČANI I BOSANCI TRAČAJU : Balkanske etničke zavrzlame

Istraživanje i čeprkanje po starim papirima i novim teorijama uvijek donese nešto zanimljivo. Nakon višestruke zablude I. Pašića, koji je tvrdio da su Besi i njihovi rodijaci Basanisi trački preci Bosanaca, krenuli smo u daljnju potragu po brdima i dolinama šumovite Trakije. Besi su bili najjače tračko pleme i nije netragom nestalo s povijesne pozornice. Spominje ih povjesničar Apijan, negdje na istočnim granicama provincije Dalmacije. Ako su negdje selili, obično s istoka na zapad, zar nije logično da su iz Trakije, današnje Bugarske krenuli u Meziju, sadašnju Srbiju? I na tom tragu bijasmo sretne ruke. Tridesetak km istočno od Vranja u općini Surdulica nalazi se planina zanimljiva imena. Diže se 1923 metra nad morem, često je pod snijegom, a inače je u sklopu planinskoga masiva Rodopa, koji se prostire na većem dijelu Bugarske. Zove se BESNA KOBILA.
 
Radoslav Dodig l poskok.info
Neobično ime za jednu planinu? Istina, postoje brdski prijevoji čija imena spadaju u tu skupinu – to su Kobilovače i Kobiljače, od kojih je jedna iznad Mostara. Srpski lingvist akademik Aleksandar Loma, u najnovijem “Etimološkom rečniku srpskog jezika”, piše da su vjerojatno doseljeni Slaveni najveći planinski vrh u jugoistočnoj Srbiji prozvali u čast Besa – Besna Kobila. Usto, Loma tvrdi da na Bese podsjećaju takođet toponimi Besac i Zabes u Crnoj Gori, koji se spominju u starim poveljama. Inače Surdulica (ime od vlaškoga surdul, gluh), blizu bugarske granice, ima etnički šaroliko stanovništvo, među njima Vlahe i Rome. U selu Jelašnici, u mahali Široko Polje, gdje je 140 romskih domova, ima 128 magaraca. Stoga Romi ponosno tvrde: “Ako na Balkanu najviše mercedesa ima u selu Vojnići (Ljubuški), najviše kenjaca u Jevropi ima u Jelašnici (Surdulica)”. A između Besa, Vlaha i Roma ima neka tajna veza.
Nije na odmet spomenuti teoriju njemačkoga jezikoslovca Gottfrieda Schramma, koji piše u svojoj knjizi (Anfänge des albanischen Christentums, Freibourg, 1999.) da su se Besi održali sa svojim imenom i jezikom do kraja kasne antike. Bizantski carevi Leon I, Justin II i Tiberije I isticali su svoje tračko podrijetlo. No kada se učvrstilo Bugarsko Carstvo Besi su u 9. st. krenuli iz Bugarske prema Albaniji. Prema Schrammu pokršteni Besi najvećim dijelom preci su današnjih Albanaca. Možda su ovo smjele i maštovite pretpostavke? No svakako stoje na solidnim temeljima, jer iznose ih lingvisti od formata. Za razliku od njih jedan bosanski amater iz sela Rakitnice kod Rogatice umislio je u jezičnom žaru da su Besi za svoju postojbinu odabrali Bosnu. Nije se sjetio glavnoga argumenta: Tračane i Bosance jedino povezuje tračanje.