Talibani, odnosno “studenti” na paštunskom jeziku, pojavili su se početkom 1990. godine u sjevernom Pakistanu nakon povlačenja sovjetskih trupa iz Afganistana.
Prvi put su se istakli u graničnoj oblasti sjevernog Pakistana i jugoistočnog Afganistana 1994. godine.
Obećali su da će se boriti protiv korupcije i unaprijediti sigurnost a, u to vrijeme, mnogi Afganstanci su bili umorni od bahatosti i međusobnih sukoba mudžahedina tijekom građanskog rata, javlja BBC.
Smatra se da su se talibani prvi put pojavili u vjerskim školama, koje je uglavnom financirala Saudijska Arabija, propovijedajući tvrdu struju islama.
Oni su proveli vlastitu strogu verziju šerijata prava i uveli brutalna kažnjavanja.
Muškarci su tjerani da puštaju brade, a žene su morale nositi burku koja im pokriva čitavo tijelo.
Talibani su zabranili televiziju, glazbu i kino, a nisu odobravali ni obrazovanje djevojaka.
Iz jugozapadnog Afganistana talibani su brzo proširili svoj utjecaj.
U rujnu 1995. zauzeli su pokrajinu Herat, koja se graniči s Iranom, a točno godinu dana kasnije zauzeli su afganistanski glavni grad Kabul, svrgnuvši režim predsjednika Burhanudina Rabanija, jednog od utemeljivača afganistanskih mudžahedina, koji su se opirali sovjetskoj okupaciji.
Do 1998. talibani su imali kontrolu nad gotovo 90 posto Afganistana.
Optuživali su ih za različita kršenja ljudskih prava i kulturološka nedjela.
Jedan od ozloglašenih primjera dogodio se 2001. godine, kad su talibani počeli uništavanje poznatih skulptura Bude u Bamijanu u središnjem djelu Afganistana.
Pakistan je više puta poricao da podržava talibane, ali, kako navodi BBC, nema sumnje da su se mnogi Afganistanci koji su se u početku pridružili pokretu školovali u vjerskim školama u Pakistanu.
U jednom trenutku oni su postali prijetnja koja bi mogla destabilizirati Pakistan iz područja koja su kontrolirali na sjeverozapadu zemlje.
Jedan od najpoznatijih napada pakistanskih talibana dogodio se u listopadu 2012. godine, kada su pokušali ubiti pakistansku učenicu Malala Yousafzai na putu ka kući u gradu Mingori. Yousafzai, koja se oporavila od teškog ranjavanja, postala je aktivistkinja za prava žena, a 2014. je dobila Nobelovu nagradu za mir.
Velika vojna ofanziva dvije godine kasnije, nakon masakra u školi u Peševaru kada je ubijeno više od 140 osoba, uglavnom djece, smanjila je utjecaj talibana u Pakistanu, dodaje BBC.
Talibani su štitili vođu terorističke mreže Al Kaide Osamu bin Ladena i odbili ga izručiti, pa su mjesec dana nakon napada izvedenih 11. rujna, SAD pokrenule zračne napade na Afganistan.
Do prvog tjedna prosinca srušen je talibanski režim.
Mnogi visoki talibanski čelnici navodno su se sklonili u pakistanski grad Kuetu, odakle su vodili operacije.
Uprkos sve većem broju stranih vojnika, talibani su se postepeno vratili, a zatim proširili svoj utjecaj u Afganistanu, čineći ogromne dijelove te države nesigurnim, dok se nasilje u zemlji vratilo na razinu koja nije viđena od 2001.
Bilo je mnogo napada talibana na Kabul, a u rujnu 2012. izvršili su akciju na NATO kamp Bastion.
Nada u postizanje mira pregovorima pojavila se 2013. godine, kada su talibani objavili planove za otvaranje ureda u Kataru.
Međutim, nepovjerenje sa svih strana ostalo je veliko i nasilje se nastavilo.
U kolovozu 2015. talibani su priznali da su više od dvije godine prikrivali smrt svog vođe Mule Omara, koji je navodno umro zbog zdravstvenih problema u bolnici u Pakistanu.
U rujnu je grupa rekla da su unutarnje borbe okončane i okupila se oko novog vođe Mule Mansoura, koji je bio zamjenik Mule Omera.
U to vrijeme preuzeli su kontrolu nad glavnim gradom jedne pokrajine, prvi put nakon poraza 2001. godine, preuzimajući kontrolu nad strateški važnim gradom Kunduzom.
Mullah Mansour ubijen je u napadu američke bespilotne letjelice u svibnju 2016. a naslijedio ga je njegov zamjenik Maulvi Haibatullah Akhundzada, koji je i dalje na čelu talibana.
Nakon američko-talibanskog mirovnog sporazuma iz veljače 2020. godine činilo se da su talibani promijenili taktiku i sa složenih napada u gradovima i na vojna utvrđenja prešli na val ciljanih ubojstava.
Čini se da su mete – novinari, sudci, mirovne aktivistkinje, žene na pozicijama – sugerirale su da talibani nisu promijenili svoju ekstremističku ideologiju, nego samo svoju strategiju.
Smatra se da su sada brojčano jači nego u bilo kom trenutku otkad su svrgnuti 2001. godine, navodi BBC.
Prema nedavnim procjenama NATO, talibani imaju do 85.000 boraca.
Grupa možda zarađuje čak 1,5 milijarde dolara godišnje, što je ogroman porast u posljednjem desetljeću. Nešto od toga dolazi preko droge – Afganistan je najveći proizvođač opijuma na svijetu, a većina opijumskog maka – koji se koristi za heroin – uzgaja se u oblastima pod kontrolom Talibana, navodi BBC.
Talibani zarađuju novac i oporezujući ljude koji putuju preko njihove teritorije i preko poslova kao što su telekomunikacije, električna energija i minerali.
Strane zemlje, uključujući Pakistan i Iran, negiraju da ih financiraju, ali se, kako dodaje britanski javni servis, smatra se da to rade privatne osobe iz regije./HMS/