Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. (Otkrivenje 3,15-16)
Neumoljivu optužbu laodicejskoj Crkvi, Krist počinje na karakterističan način na koji počinje svoja pisma, informacijom da On zna sve o duhovnoj potrebi onih kojima piše – a koja se u ovom slučaju odnosi na to da nisu ni vrući ni hladni.
Riječi koje koristi grčki izvornik u sebi imaju značenje ledeno hladnog i vrelog. Kršćani u Laodiceji su sebi dopustili da postanu mlaki, da njihova predanost zapadne u stanje mlitavosti i neodređenosti.
Profesor H. B. Sweat vjeruje da izraz mlak: “… predstavlja iluziju na izvore termalne vode Hieropolisa, vode koja se svojim tijekom hladila i postajala mlaka kada je stigla do Laodiceje.” Laodijejska Crkva je bila mlaka kao i ova voda koja, iako je neposredno pred gradom padala preko jednog vodopada, nikome nije pružala osvježenje.
Poruka Crkvi u Laodiceji je potpuna jasna: “… jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta” (Otk 3,16). Krist želi da njegov narod bude ili leden ili vatren, a ne nešto između toga. Zašto? Razlog nije teško otkriti.
Bolja je i hladna nezainteresiranost, čak otvoreno protivljenje, nego vrijeđanje Isusa time što ćemo govoriti da vjerujemo u njega, a živjeti na takva način da poričemo tko On jest.
Autor: Selwyn Hughes