Tko se kome i za što ispričao: Izjave koje su odjeknule i među Srbima i među Hrvatima

Iako je srpski predsjednik Aleksandar Vučić otišao iz Hrvatske, rasprave o tome je li se trebao ispričati zbog svoje uloge u agresiji na našu zemlju su se nastavile. Ulje na vatru dodao je šef Republike Srpske Milorad Dodik navodeći da bi se Hrvati trebali ispričati Srbima. U nedavnoj je prošlosti, zapravo, bilo više isprika na relaciji Srbija – Hrvatska, od kojih donosimo one koje su izrekli najviši dužnosnici, prenosi Tportal.hr

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kazala je da od Vučića ispriku nije ni očekivala, dok je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, iz koje se tijekom rata u BiH iselilo gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo, njih više od 200 tisuća, kazao da bi se zapravo Hrvati trebali ispričati Srbima.

Jedno od objašnjenja toga zašto predsjednica nije tražila ispriku od Vučića bilo je da se isprika ne traži već daje, kao i da je isprika između dvije zemlje već bilo.

Istina, bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i predsjednik nekadašnje Srbije i Crne Gore (SCG) Svetozar Marović u rujnu 2003. u Beogradu uputili su međusobne isprike u ime svih građana za svu štetu i sva zla koje su građani dviju zemalja činili jedni drugima. Tada su naglasili da krivnja za počinjene zločine mora biti individualna.

‘Želim se kao predsjednik ove državne zajednice u ime prošlosti, koju ne možemo zaboraviti ni ispraviti, ispričati za sva zla koja je bilo koji građanin Srbije i Crne Gore učinio bilo kome u Hrvatskoj’, rekao je tada Marović.

No prvi koji je uputio ispriku Hrvatskoj bio je crnogorski predsjednik Milo Đukanović još 2000. godine, kad se ispričao hrvatskom narodu zbog sudjelovanja Crnogoraca u agresiji na dubrovačko područje.

‘Ovu priliku želim iskoristiti da u svoje ime i u ime građana Crne Gore, posebno onih koji dijele moja moralna i šira politička uvjerenja, uputim iskreno žaljenje svim građanima Republike Hrvatske, posebno Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje im je nanio bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragičnim događajima’, rekao je tada Đukanović. Srpski mediji taj su potez dočekali na nož i oštro ga osudili.

U Hrvatskoj se s velikom pažnjom čekao posjet Vojislava Koštunice, prvog predsjednika Srbije u postmiloševićevskom dobu, koji je u studenome 2000. došao na Zagrebački samit. Hrvatska je očekivala da će Koštunica ponoviti Đukanovićev potez, međutim isprika je izostala. ‘Niti je Koštunica Brandt, niti je Srbija Njemačka’, izjavio je poslije tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

Ipak, puno značajnija i upečatljivija bila je isprika srpskog predsjednika Borisa Tadića, ponajprije jer je politički bio mnogo značajniji i moćniji od Marovića.

Boris Tadić  u Sarajevu se u ime srpskog naroda ispričao još 2004. godine, ali je Hrvatskoj isprika stigla tek 2007., i to isforsirano u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ Aleksandra Stankovića. Odgovarajući na upit o isprici Tadić je rekao da ‘svim građanima Hrvatske i svim pripadnicima hrvatskog naroda’ koje su unesrećili pripadnici srpskog naroda upućuje ispriku i preuzima za to odgovornost. Također se prilikom posjeta Vukovaru tri godine kasnije poklonio žrtvama i ispričao zbog pokolja na Ovčari.

Josipović, kojemu je Tadić došao u goste, tada se poklonio srpskim žrtvama zločina u Paulin Dvoru kod Osijeka, rekavši da sve žrtve tog zločina zaslužuju isprike jer ni za jedan zločin ne postoji opravdanje. Tadić danas poručuje da je politika isprika važna i da bi se Vučić trebao ispričati u osobno ime, a ne kao predsjednik Srbije.

Josipović se pak u travnju 2010. godine ispričao u Sarajevu zbog sudjelovanja Hrvatske u politici koja je 90-ih godina prošlog stoljeća pokušavala podijeliti Bosnu i Hercegovinu te je u tamošnjem parlamentu rekao da ‘duboko žali što je i Republika Hrvatska svojom politikom u 90-im godinama prošlog stoljeća pridonijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče’.

Zanimljivo je to da se Ivo Josipović i u izraelskom parlamentu Knessetu ispričao za zločine koje je hrvatski narod počinio prema Židovima u Drugom svjetskom ratu, iako su to već činili njegovi prethodnici. Isprika u kojoj je spomenuo ustašku zmiju koja je u Hrvatskoj još uvijek živa mnogima kod kuće nije najbolje sjela.

‘Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca naše nacija u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju’, kazao je Josipović tada kazavši da je zmija sad oslabljena, ali je još uvijek tu.