Borkum. Otok je to zečeva, često viđenih kako slobodno trčkaraju zelenim površinama, što je pomalo neuobičajen prizor. Ima ih nemali broj, kažu čak pomalo zabrinuto stanovnici tog otoka, pokazujući na rupe u kojima se skrivaju. Otok je to i tuljana, koje možete vidjeti, ako ste sretnik, u ranim jutarnjim satima nasukane na dugačke pješčane plaže. I otok je to zelene energije, koji teži samoodrživosti i elektroenergetskoj neovisnosti.
Uvjerili smo se u to sami, u nedavnom posjetu u organizaciji Europske komisije, provodeći vrijeme s entuzijastima koji pokreću i vode inovativne projekte, kojima žele otočnu zajednicu pretvoriti u samoodrživu. Istina, prilično su ekološki osviješteni na Borkumu, što se vidi već i po tome što kante za smeće treba tražiti povećalom – nema ih previše – ali nema ni smeća. No, osim toga i osim novca EU koji im pomaže u nastojanjima da postanu generalno zeleniji, na putu prema samoodrživosti dobar poguranac dali su im susjedi. Nizozemska obala se vidi s Borkuma i Nizozemci su na svojoj obali, uz vjeroelektrane, 2012. godine odučili sagraditi i elektranu na ugljen. Vožnjom trajektom, uzgred rečeno, na LNG pogon, od njemačkog grada Emdena do otoka Borkuma dim te elektrane dobro se vidi. Nijemci su projektom samoodrživosti zato iskazali svojevrstan protest i rekli – mi želimo biti zeleni i neovisni o kopnu.
Borkum, sićušan, pitoreskni otok u Sjevernom moru, jedan je od najvećih istočnofrizijskih otoka koji pripadaju Njemačkoj, oko kojeg nećete vidjeti jedrilice i jahte, nego velike teretnjake i trajekte. No, turizam ga budi i popunjava brojne šarolike platnene kućice na plaži, koje štite od konstantnog vjetra. Sa samo pet tisuća stanovnika na 30-ak četvornih kilometara, ali gotovo 100 hotela, Borkum oživi ljeti, na maksimalnih 25 Celzijevih stupnjeva, pa se najviše njemački umirovljenici sjate na odmor i podebljaju brojku na 25 tisuća ljudi koja u špici sezone obitava na otoku. I vjetar im evidentno ne smeta. Štoviše, sam otok se njime dobro koristi.
Na Borkumu su dvije vjetroelektrane snage 1,8 MW i postavljeno je 7750 solarnih panela (1,4 MW), a električna energija proizvedena iz vjetroelektrana i solarnog parka ulazi u pametnu mrežu za distribuciju, koja je opremljena raznim tehnologijama skladištenja razvijenim u sklopu projekt pohrane i opskrbe energijom NETfficient. Naravno, nije Borkum sam financirao inovacije. Pomogla su sredstva EU. NETfficient je težak 11,4 milijuna eura, od čega je devet milijuna eura financirano u okviru programa EU Horizon 2020 za istraživanje i inovacije, a uključuje 13 partnera iz sedam europskih zemalja, među kojima su istraživačke ustanove, velike, male i srednje tvrtke te gradska vijeća.
– Projekt je počeo 2015. i ove godine je prvi put puštena struja u mrežu. Trenutačno 50 posto proizvodnje električne energije dolazi iz obnovljivih izvora, i to gotovo 70 posto iz vjetra, a ostatak iz sunca. No, cilj je da Borkum postane samoodrživ do 2020. i odmakne se od potrebe za električnom energijom proizvedenom iz fosilnih goriva – istaknuo je Olaf Look, jedan od ključnih ljudi zaduženih za provođenje i nadzor projekta na njemačkom otoku, govoreći o samom projektu i rješenjima koja razvijaju kako bi došli do postavljenih ciljeva.
Znanstvenici, naime, u okviru tog projekta razvijaju i ispituju niz pametnih tehnologija za pohranu različitih vrsta energije iz obnovljivih izvora energije. Među njima su prenamijenjene baterije iz električnih vozila, superkondenzatori, litij-ionske baterije, vodikovi gorivi članci i hibridni sustav za pohranu energije. U tri mjeseca, kaže Look, prosječno se izgubi samo jedan posto uskladištene energije u baterijama.
– Da biste uspješno skladištili energiju, morate to činiti tamo gdje se ona proizvodi. To možete u svom domu i onda je pohraniti u baterijama – pojašnjava Look način na koji funkcionira sustav te pritom naglašava da NETfficient koristi sinergiju između pohrane energije, pametne mreže i građana te, kako je već pojasnio, zapravo podrazumijeva lokalnu proizvodnju i distribuirane skladišne kapacitete.
Zato je u sklopu projekta jedinicama za proizvodnju sunčeve energije i sustavima za pohranu energije opremljeno 40 stambenih i pet javnih zgrada na otoku, uključujući akvarij. stoga projekt ima veliku dodanu vrijednost, kako se moglo čuti, jer obuhvaća sve: od proizvođača i lokalnih vlasti do krajnjih potrošača. Izravno su, dakle, uključeni i građani, koji osim potrošača postaju i proizvođači energije. Jedan od njih je umirovljeni inženjer Klaas Bakker, kojemu je u okviru projekta plaćena kompletna instalacija 14 solarnih panela na krovu i dvije baterije za skladištenje energije, koje ima u kući, u posebnoj prostoriji, nalik alatnici. Baterija za kućanstvo je, inače, veličine frižidera, a rad joj je gotovo nečujan. Investicija je to od oko 25 tisuća eura, s povratom od 12 godina. Bakker dio proizvedene energije koristi za sebe, kako nam je pojasnio kad nas je ugostio u svom domu, oko 20 posto potreba pokriva iz solara, dok višak daje u mrežu. Energiju ne smije prodavati, što je bio uvjet jer je dobio sve besplatno. Dakle, kroz razne tipove korištenja, kao što su domovi, zgrade ili javna rasvjeta, NETfficient razvija prototipove, pokazuje primjenu u stvarnom okruženju i identificira održive modele, koji su kasnije namijenjeni prijenosu u druge regije. Na Borkumu projekt završava ove godine, no otočani ne misle na tome stati.
– Planiramo slični projekt, ali veći, odnosno izdašniji jer je cilj da Borkum postane energetski samoodrživ otok – otkriva Look te spominje i druge projekte koji se provode s ciljem da do 2030. postanu otok bez emisija CO2.
Tako su jedan trajekt prenamijenili i sada koristi LNG kao pogonsko gorivo, što je bila prva konverzija jednog trajekta u Europi s dizela na LNG, a u planu je to napraviti s još jednim. Za sada imaju i jedan autobus na električni pogon, no planiraju još dva autobusa prebaciti na električni pogon, i to jedan za javni prijevoz, a jedan za turističko razgledavanje. Nakon toga misle elektrificirati i željeznicu – sve rade da postanu ‘climate friendly’ otok.
Borkum nije usamljen u svom naumu. Inovativni modeli poput njihovog mogu biti primjenjivi i drugdje u Europi pa, na kraju krajeva, u nekom obliku i u Hrvatskoj. Vjerojatno najsvjetliji promjer je škotski otok Eigg, neznatno manji od Kornata i vjerojatno jedan od najzelenijih otoka na svijetu. Otok s manje od 100 stanovnika nije si mogao priuštiti usluge velike elektroenergetske tvrtke pa je odlučeno da se odvoje od kopna i da svoju struju proizvode na otoku te trošiti učinkovitije. Zato je cilj bio zadržati potrošnju ispod 5 kW za domaćinstva i ispod 10 kW za poduzetnike jer je cijena električne energije je ipak nešto viša, nego ona na kopnu. Klimatski uvjeti nisu za svakoga, no za otok su pravi blagoslov, a bez samih udruženih stanovnika ne bi ni uspio postati toliko zelen. Ovisno o vremenskim uvjetima, do 90 posto električne energije dobiva iz obnovljivih izvora, imaju instalirane solarne panele, vjetroagregate i hidroelektrane, kojima pokrivaju skoro sve potrebe za energijom svojih stanovnika. No, ima perioda, obično u proljeće, kada vrijeme ne djeluje u njihovu korist pa je upotreba generatora neophodna, stoga imaju dva generatora od 70 kW, koja povećavaju snagu i napunjuju bateriju.
Na škotskim Orkneyskim otocima, poznatim po vjetrovitim, valnim i plimnim izvorima energije, zajednica, također, neprekidno teži održivosti, inovacijama i ulaže napore sa smanjenje štetnih emisija. Orkneyjeve potrebe za električnom energijom redovito se podmiruju iz lokalnih izvora obnovljivih izvora energije. Oni predvode u razvoju komercijalnih uređaja i tehnologija za iskorištavanje valova i plimnih resursa. Tome teži i Borkum – koristiti energiju plime i oseke. Orkneyjeva zajednica brzo je prihvatila industriju obnovljivih izvora, prepoznavši njegov ogroman gospodarski potencijal, uz sve veći broj lokalnih tvrtki koje žele diverzificirati svoje poslovanje i u njega uključiti i zeleni segment.
Zanimljiv je i grčki otok Tilos, primjerice, koji je dio Water Saving Challenge projekta, zajedničkog projekta EU zastupnika Tonina Picule i Kraljevskog instituta za tehnologiju iz Stockholma. Projekt okuplja otoke Lastovo i Vis, francuski Houat i Seine, grčki Itaka i Tilos te irski Cape Cleer i Inis Oirr, koji kreiraju jedinstven model održivog upravljanja vodnim resursima temeljen na inovativnim tehnologijama i politikama.
Dobar dio takvih projekata financirani su uz pomoć fondova EU, a na kraju krajeva, Plan ulaganja za Europu upravo ima za cilj mobilizirati privatne investicije i to u inovativnim projektima, kao što je NETfficient s početka priče. Europska politika prema otocima definitivno se mijenja i otoci dobivaju važno mjesto u europskoj energetskoj agendi. EU zastupnik Picula s tom je svrhom nedavno s predstavnicima EK obišao niz hrvatskih otoka, poput Krka, Paga i Unija. Na Unijama je predstavljen projekt energetski neovisnog otoka, što oni planiraju postati do 2030. godine. Primjerice, napravljene su zamjene obične rasvjete led rasvjetom, predstavljen je projekt koji se bazira na tri stupa: podizanje svijesti javnosti i potrošača kako racionalnije trošiti struju, ušteda upotrebom novih tehnologija i, konačno, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, sunca i vjetra.
– Krk je dosad najviše napravio. Još 2009. Krk je potpisao izjavu o politici energetske učinkovitosti i energetsku povelju UNDP-a te odluku o pristupanju sporazuma gradonačelnika. Donijeli su akcijski plan o otoku s nultom emisijom Co2, žele 0 posto otpada i ciljaju do 2030. postati energetski potpuno neovisni – ističe Picula.
Posjet Komisije je uslijedio odmah nakon formiranja Tajništva za otoke unutar Europske komisije – prvog radnog tijela namijenjenog isključivo otocima, do kojeg je došlo zahvaljujući amandmanu (vrijedan je dva milijuna eura), koji je Picula podnio s još dva zastupnika iz Međuskupine Europskog parlamenta, u kojem je on zadužen za otoke, s ciljem da pomogne otocima da proizvode električnu energiju i za to koriste lokalne izvore čiste energije u najvećoj mogućoj mjeri te tako postanu što autonomniji. U naredne dvije godine, kaže nam Picula, to novoformirano Tajništvo za otoke ima zadatak izravno pomoći otocima izraditi planove prijelaza na obnovljive izvore energije te pomoći u pronalasku financijskih sredstava. Kad smo kod toga, Komisija je najavila novi alat za tehničku pomoć otočanima, težak 10 milijuna eura, tzv. “Island facility”. Od tih 10 milijuna eura, sljedeće godine će se 70 posto sredstava dodjeljivati izravno europskim otočanima kroz male grantove u iznosu od 60 tisuća eura. Zelenu je orijentaciju Komisija kroz svoje programe sklona, dakle, snažno financijski poduprijeti, a na otocima je da to pokušaju iskoristiti. Kao što je to učinio Borkum. I kao što to mogu učiniti neki od hrvatskih otoka.
wpDiscuz