Nenad Nešić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, obećao je da će, naravno, zaposliti sve stranačke pristaše iz Višegrada, pod uvjetom da naprave dobar rezultat na izborima. U prijevodu, ako pobijedite – imam stolac za svakoga. U tekstu portala Transparentno.ba, Nešić, lider DNS-a i povremeni ministar, uhvaćen je na snimci kako na predizbornom skupu održanom u Višegradu 16. rujna trguje radnim mjestima u institucijama BiH kao na stočnoj pijaci, sve pod motom “vi meni pobjedu, ja vama posao”.
Skup u Domu kulture, koji je, usput budi rečeno, bio sve samo ne kulturni, razotkrio je Nešića kako poziva građane da donesu „dobar rezultat“ i poručuje načelniku da ga “uvijek podsjeća” na obećanja pred okupljenim narodom. Naravno, Nešić je, pun velikodušnosti, ponudio svoju pomoć s pozicije ministra sigurnosti, jer zašto ne iskoristiti funkciju za osobni politički probitak?
„Imate moju podršku“, poručio je, kao da je sigurnosni sektor BiH njegov privatni igralište. Nema veze jeste li iz SNSD-a ili DNS-a, jer, kao što reče ministar, „ne pravi on razliku“. Ne, naravno da ne, sve dok viču iz Višegrada. Jer zašto bi sigurnosne agencije bile profesionalne kada mogu biti alat za predizborne pogodbe?
Transparency International u BiH odmah je zgrabio ovaj slučaj i prijavio ga Središnjem izbornom povjerenstvu BiH, kao očiti primjer kršenja Izbornog zakona. Obećavanje zapošljavanja za glasove? Pa to se kod nas zove politika!
Da cijela stvar bude bolja, Milorad Dodik je na nedavnom predizbornom skupu također zablistao, upozorivši građane da im „šanse za život“ padaju ako glasaju protiv kirurga koji ih treba operirati. Jer, naravno, što je izborno tijelo bez malo straha za vlastiti život? „Prirodno je da se boje ljudi“, veli Dodik, jer u Republici Srpskoj, bojati se je dio svakodnevnice, baš kao što je i glasanje postalo pitanje opstanka – doslovno.
Transparency International je do sada SIP-u uputio 96 prijava zbog kršenja Izbornog zakona. I dok su kazne najčešće izricane zbog preuranjene kampanje, svi ozbiljniji slučajevi političkog predizbornog inženjeringa – poput ovog – ostaju uglavnom nesankcionirani. Na kraju krajeva, zašto bismo očekivali pravdu kad imamo političku mašineriju koja se ne libi koristiti javne resurse za privatne, stranačke ciljeve?
Ali ne brinite, TIBiH i dalje apelira na građane da pomoću aplikacije Reflektor prijavljuju zloupotrebe. Jer što je bolje u zemlji gdje politički sustav funkcionira po principu „veza i poznanstava“ nego prijaviti zloupotrebu aplikacijom?