Dženita Elezović jedna je od ukupno dvije vozačice taxija u Mostaru koja se ovim poslom bavi pet godina, a počela je s radom kada se našla u teškoj životnoj situaciji.
Prije šest godina oboljela je od karcinoma, a uslijedila joj je teška životna borba, jer je imala operativne zahvate, išla na kemoterapije te na zračenje. „Mogu za sebe reći da sam veliki borac, jer sam ostala pozitivnog duha u tom teškom životnom razdoblju“, rekla je Elezović.
Dok je trajala borba za njezin život nikada se nije predala, mislila je da će raditi kada sve jednog dana prođe. Na ovaj životni poziv odlučila se zahvaljujući prijateljici Lejli koja joj je bila velika podrška u tom razdoblju.
„Na terapije sam često išla taxijem pa je pala odluka da se bavim ovim poslom. Rad mi jako pomogao da ostanem vedrog duha i da ne odustanem od borbe.“ Kada se počela baviti ovim poslom obitelj i prijatelji nisu bili iznenađeni njezinom odlukom, jer je borac i od nje se puno toga može očekivati.
U vrijeme koronavirusa vožnje izgledaju drugačije, obavezno je nošenje maski, u automobilima se nalaze dezinfekcijska sredstva, a svi klijenti sjedaju na zadnje sjedište, prozor se drži malo otvoren tijekom cijele vožnje te se nakon završetka vožnje automobil provjetri.
„Korona nikomu nije donijela ništa dobro, sve nas je unazadila jer je vožnji manje, potražnja za našim uslugama je umanjena ne samo zbog straha nego i zbog nedostatka novca“, objasnila je vozačica Dženita Elezović.
Trenutno radi dnevne smjene, a mišljenja je da se malo žena bavi ovim poslom jer se boje, misle da je ovo za ženu opasan posao te da su izložene raznim uvredama i opasnostima. Smatra kako je za nju opasniji posao bankarke ili ljekarke od posla vozačice taxija jer je radila i noćne smjene i u pet godina svoga rada nije se susrela s lošim iskustvima.
„Ovo naše društvo je opterećeno s mnogim predrasudama, ali kao što vidite ja sam jedna od tih žena koje uspješno prkose tom“, rekla je vozačica Elezović.
Komentari zbog toga što je ženska vozačica taxija bili su pozitivni i s jedne i s druge strane. Žene vole da se voze sa ženama jer su opuštenije, a vožnje su zanimljivije dok su muškarci ugodno iznenađeni jer ih žena vozi. Ženama poručuje da se trebaju izboriti same sa sobom jer im nitko nije zabranio da budu vozači, a svakoj ženi bi savjetovala da se bavi ovim poslom. Rad joj je puno pomogao u borbi sa zloćudnom bolesti te je zahvalna svojim kolegama i klijentima na podršci.
Zorica Ćavar