Željka Markić je, ispostavilo se na suđenju Milanu Bandiću u aferi štandovi, tražila – a ispada da je i dobila – to da joj Bandić za novce Grada Zagreba plaća plakate, štandove, što li sve ne za njenu pro-referendumsku ofenzivu. Čovjek koji ponavlja da ga je “majka odgojila pod božjom paskom”, da su ga “odgojili franjevci”, da svako jutro “izmoli boga” prije nego ode trčati kilometrima, snimljen je kako Željki Markić psuje “na pasja kola”, iznerviran njenim dodatnim zahtjevima oko onoga što joj je Bandić već sredio iz zagrebačke gradske blagajne.“Dobit će karu”, “… nek’ puši k…c…”, “… nek’ mu se skine s k…a…, tako je zborio Bandić, a svog vjernog Ivicu Lovrića u jednom je trenutku pohvalio da “Lovrića imaš kad nekome treba j…t majku”. U jednoj drugoj aferi, “Agram”, Bandić je snimljen ne baš kako prostači, ali to što je govorio zapravo je i gore. “Je l’ ima negdje prazna kompostana da tamo otpeljaju to tako, iskrenu i nikome ništa ne govore. Da to nitko ne zna, da se otpelja, istovari i šuti!”, snimljen je u praćenju afere u kojoj je, osim njega, 2014. uhićen i Petar Pripuz, vlasnik CIOS-a.
Na suđenju 2016. na jednoj od snimaka čuje se i kako Bandić obračunava sa suradnicima kad kažu da nisu mogli zaposliti nekoga na radno mjesto za koje nije kvalificiran. “Ne j… po tavanu! Vi i dragi Bog biste trebali čuvati Bandića, a vi ga želite uništiti.” Predsjednik Zagreba, odnosno wannabe gradonačelnik Hrvatske koji se svako toliko poziva na Boga, Gospu, majku, domovinu i slične svetinje, inače je i u javnosti poznat kao okorjeli ekspert za prostačko izražavanje u čistom folkloru.
2007. novinar Večernjeg lista Antonio Mandir iz prvog reda pri probnoj vožnji novog tramvaja čuo je Bandića da o aktivistima “Prava na grad” koji su prosvjedovali protiv rušenja Cvjetnog trga i Horvatinčićeve gradnje, govori ovako: “Tko je taj Celakoski da ruši ono što ja gradim? Što je on stvorio cijeloga života, nema ni kučeta ni mačeta. Ne mogu svi ti jadnici zajedno srušiti što ja mogu izgraditi. P… mu materina, što hoće taj Celakoski? Bog ih j… bolesne! (…) Trebala je biti još jedna prezentacija ovog projekta, ali nema više toga, mamu im j….”
Opet tadašnjem novinaru Večernjeg lista, Vojislavu Mazzoccu, točno godinu prije, demokratski je prijetio ovako: “Bilo je i većih muda od tvojih! Nikoga od onih koji su loše pisali o Bandiću više nema u novinama. Bolje bi ti bilo da počneš vjerovati u Boga jer će te kazniti. Mogao bi se poskliznuti i slomiti nogu.” A ostalo je upamćeno i da je tadašnjoj gradonačelnici Zagreba Vlasti Pavić pred svjedocima, pa i u Skupštini, brutalno i vulgarno psovao sve živo, pritom tako zapjenjen od bijesa da mu se od gnjeva zatvorilo lijevo oko.
Suđenje u kojem se na vidjelo iznosi Bandićeva prostačka priroda, stoga zapravo nije niti posebno iznenađenje niti otkriće. Ne, doduše, onakvo kako bi to bilo sa Zdravkom Mamićem, čovjekom oko kojega je na jednom od suđenja čak i psihijatrijski vještak pozvan da kaže, pa je i rekao, ima li tu materijala za stručno objašnjenje takve osobnosti. No, zato u nekim drugim slučajevima puštanje tajno snimljenih razgovora, posebno na sudu, daje jedinstven uvidu u pravu prirodu ljudi koji inače žive pod krinkom uglađenosti.
Primjerice diplomacija i primjerice tadašnji premijeri Slovenije i Hrvatske; Anton Rop i Ivo Sanader. Iz snimaka slovenske tajne službe SOVA tako smo doznali da su se i Janez Janša i Sanader i Rop dogovarali oko doziranja sukoba u Piranskom zaljevu/ Savudrijskoj vali, kakva je već bila politička situacija, recimo predizborna, s ove ili one strane granice.
Koliko si je ta škvadra doista bliska pokazuje anegdota iz svibnja 2004. kada je Rop, na Sanaderovu najavu da će proglasiti ekološku ribolovnu zonu, zavapio: “Nemoj, Ivo! Ne radi mi pizdarije!”
Na suđenjima na nižim razinama, i prostačenje je na nižim razinama. Vidjelo se to na primjeru Dijane Čuljak Šelebaj koja je u SMS porukama pisala “Kako bi se ti osjećao da pred tvojim očima Vladimir j…e L.”, “emisija je za k…c”, “zbog njenog drk…a”, “I još tebe zaj…a”, “pun k…c, “naguz…i” i sve tome slično, samo u ritmu rafalne učestalosti. U tom svjetlu ono Lovrenovo sa suđenja Zdravku Mamiću: “A kada vam svima sranje dođe do grla, onda ide Dejane izvuci nas…”, djeluje poput samostanskog jezičnog čistunstva.
O otkrivanju prave prirode ispod nečijeg naličja, puno se moglo zaključiti i kada je Nacional izašao sa snimkom na kojoj se čulo kako Zlatko Hasanbegović doista razmišlja, koliko je taj čovjek doista uglađeni akademski obrazovani građanin, a koliko sposoban na nasilje, te kako doista misli o nacionalnim svetinjama. U petak 24. lipnja 2016. u restoran Trnjanka na sastanak s Josipom Đakićem, Renatom Romićem i 10 ili 15 drugih, Hasanbegović je došao s Božom Vukušićem.Tema je bila da li da Haso preuzme HDZ kao predsjednik. Upadali su jedni drugima u glas, svađali se, dizali glas, prijetili, bilo je psovki i vulgarština. Netko je u jednom trenutku Hasanbegovića pitao što misli o Franji Tuđmanu, a ovaj ih je šokirao: “Bio je hrvatski predsjednik, a to što je bio general, ja bih ga prvi ubio.” Netko mu je spočitao da “podriva temelje hrvatske države”.
Na to je Hasanbegović odgovorio: “Ako je Franjo Tuđman iz 1945. temelj te države, nek’ crkne ta država!” “U neku ruku i jeste temelj države”, skrenuo mu je pažnju netko od okupljenih, a Hasanbegović je na to odgovorio: “Onda neka propadne!”