Da sam na njegovu mjestu, otišao bih u Vukovar i Srebrenicu. Treba napraviti iskorak, pružiti ruku, ispričati se. Bilo bi vrlo korisno da se sastanu on i predsjednik Josipović
Boris Tadić ne izgleda kao političar koji je najprije izgubio predsjedničke izbore, a onda i priliku da sastavi novu Vladu Srbije. O politici govori jednakim, državničkim tonom kao dok je bio šef države. Razlika je jedino što smo ovoga puta razgovarali u sjedištu njegove Demokratske stranke, a u jesen 2010., kad sam radio prvi intevju s njime, razgovarali smo u Predsjedništvu Srbije.
Tadić se tek mora priviknuti na novu situaciju, pa i sam priznaje da se osjeća kao gost u sjedištu svoje stranke u koju je kao predsjednik Republike svraćao tek tri-četiri puta godišnje. U DS-u još nema ni svoj ured, kaže. Ali ima budno osiguranje kojem nije bila prihvatljiva ideja da Tadića fotografiramo na ulici, ispred zgrade DS-a. U jednom trenutku tijekom razgovora Tadiću su donijeli papirić s porukom i, pošto ga je pročitao, zamolio je za pauzu. Prekinuli smo intervju. Kad se vratio, rekao nam je da je upravo dobio informaciju kako je opet došlo do zastoja u razgovorima o sastavljanju nove Vlade Srbije. Tijekom razgovora jasno je pokazao da prati svaki korak političkih protivnika i da je spreman u svakom trenutku iskoristiti novu priliku ako mu se ukaže. A da je itekako spreman na to, pokazao je u Dubrovniku, na Croatia summitu prošloga vikenda, gdje je svojim postupkom zasjenio sve druge lidere i događaje.
Svojim dolaskom na Croatia summit u Dubrovnik mnoge ste iznenadili, pogotovo svojom gestom na kraju skupa kad ste se rukovali s kosovskim premijerom Thacijem. Postoje razna objašnjenja vašeg dolaska, uključujući i tvrdnje da vas je na dolazak nagovorila američka administracija. Što je prava istina?
– Prava je istina da je trebalo razbiti blokadu koja je trajala godinama. Zbog poštivanja državnog poretka i Ustava državni dužnosnici dosad nisu mogli sudjelovati na skupovima na kojima sudjeluju i dužnosnici tzv. države Kosovo. Ali to je stvaralo atmosferu u kojoj se problemi nisu mogli rješavati. Bez realnih susreta i razmjene mišljenja o situaciji na Kosovu nije se moglo ići dalje. Tehnički dijalog je postojao, počeli smo rješavati svakodnevne probleme ljudi na Kosovu, ali to nije dovoljno. Zato sam kao bivši državni dužnosnik Srbije odlučio doći u Dubrovnik, jer je Croatia summit važan regionalni skup, posebno važan za Hrvatsku jer je prikazuje kao zemlju koja pokreće procese i u kojoj se razbijaju neke blokade. Naš susret nema nikakav povijesni značaj, sada neće ništa promijeniti, ali može pomoći da se u budućnosti naprave neki puno značajniji koraci. To je bila svrha našeg rukovanja. Da ne bi bilo zabune, Thaci i ja smo se već susretali i razgovarali tijekom 2007. dok su trajali pregovori o Kosovu.
Je li istina da ste se i tajno sastajali?
– Ne, nismo se tajno sastajali. Ali naši raniji sastanci različito su tumačeni. Mene su optuživali da sam izdao srpske interese. Thacija sumnjiče da je sudjelovao u kriminalnim radnjama. No, ostavimo sad sve to po strani, taj proces protiv Thacija teče i neka sud odluči je li kriv ili nije. Ja sam uvijek spreman povlačiti nepredvidive političke poteze ako su oni korisni za društvo. Mene zanima korisna politika, a drugima prepuštam ove uobičajene političke poteze od kojih nitko nema koristi osim ljudi koji vuku takve poteze.
Politička javnost u Srbiji uglavnom je negativno reagirala na vaš odlazak u Dubrovnik. Vaš dojučerašnji suradnik i ujedno mandatar nove Vlade Ivica Dačić optužio vas je da ste tako dali legitimitet Thaciju za kojega, kako ste i sami rekli, postoje indicije da ima veze s kriminalom. Kako tumačite te kritike?
– To je dio političkog folklora. Dačić zaboravlja da je novi predsjednik Srbije Tomislav Nikolić u Bruxellesu najavio svoj skori sastanak s predsjednicom tzv. države Kosovo. Što će na to reći Dačić? Mislim da je ta ideja predsjednika Nikolića dobra i dajem mu podršku za taj susret. U tom kontekstu, moj susret s kosovskim premijerom Thacijem može samo olakšati taj novi korak na koji se sprema Nikolić. To ne znači da Srbija treba priznati nezavisnost Kosova, već u demokratskom dijalogu treba pronaći rješnje koje će uzimati u obzir interese obiju strana. I dalje vjerujem da se Kosovu ne treba pristupati po logici pobjednika i poraženoga.
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA