Od užasa šovinizma tek nešto manje užasan je auto-šovinizam, potreba da se obezvrijedi sve što ima dodirne točke s hrvatskim nacionalnim identitetom – piše Julijana Adamović u osvrtu na ljutite reakcije pojedinaca na crni dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji nekima izaziva asocijacije vezane za Drugi svjetski rat, dok su ugledni dizajneri i svjetski mediji puni hvale za njegov izgled
Imate tu nesreću da ste nedovoljno prosvijećeno biće, pa vas ponekad, osim sasvim intimnih euforija, zahvati i po koja kolektivna? Vjerojatno je tome razlog činjenica da ste plitki i isprazni, da ste duhovno zakinuti nacionalist koji se ponosi i identificira s tuđim uspjesima, jer vlastitih nemate. Moguće i zato što ste odmah po pobjedi Hrvatske nad Nigerijom zaboravili Todorića i Agrokor, a nakon Islanda vam promakla i situacija oko 2. mirovinskog stupa. Jer, da ste manje ludovali oko nogometa, možda bi to s mirovinama na vrijeme uočili i svojim nenavijanjem i odbojnošću prema takvom atavizmu – spriječili. Ali, niste. Udarilo vas u glavu tuđe perje. I zato ćete ostati bez mirovina, a Kolinda će vam opet biti predsjednica.
____________piše: Julijana Adamović I Tportal.hr
Ipak, ponekad poželite da ljudi koji su superiorni u odnosu na vas, kojima se gadi nogometno navijanje, budu mrvu humaniji i tolerantniji? Da vas ne vrijeđaju toliko. Nazivaju tupanima i ovcama. Vas i Islanđane što na stadionu ‘huču’ kao jedan, a za vrijeme utakmice im potrošnja vode opadne za 80%. Ili Brazilce, Argentince, Japance s onim svojim nacionalističkim zastavama. J**ale ih zastave, i njih i partijanere na splitskoj Ultri, što tako šire svijetom nacionalne netrpeljivosti.
Svašta sam ovih dana čula i pročitala, a neke su stvarno na granici ludila. U ime tolerancije i bolje Hrvatske razvlačile su se tuđe osobne priče. Predsjednica se nazivala ‘lakom ženom’ zamjeralo se nogometašima položaj ruke dok se intonira himna, pa čak i činjenica da u našoj reprezentaciji nema crnaca. To je, naime, dokaz da smo duboko ksenofobna i rasistička zemlja, iako istraživanja o rasizmu i ksenofobiji u EU, kažu nešto drugo. Ne znam kako bi došli do talentiranih igrača drugačije boje kože, osim da prisilimo ljude na život u Hrvatskoj, s našim plaćama i mizernim socijalnim pomoćima.