Published On: Uto, srp. 10th, 2018

Svijet se divi crnom dresu Hrvatske, a neke kod nas podsjeća na ustaše. Odakle tolika zloba?

Od užasa šovinizma tek nešto manje užasan je auto-šovinizam, potreba da se obezvrijedi sve što ima dodirne točke s hrvatskim nacionalnim identitetom – piše Julijana Adamović u osvrtu na ljutite reakcije pojedinaca na crni dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji nekima izaziva asocijacije vezane za Drugi svjetski rat, dok su ugledni dizajneri i svjetski mediji puni hvale za njegov izgled

Imate tu nesreću da ste nedovoljno prosvijećeno biće, pa vas ponekad, osim sasvim intimnih euforija, zahvati i po koja kolektivna? Vjerojatno je tome razlog činjenica da ste plitki i isprazni, da ste duhovno zakinuti nacionalist koji se ponosi i identificira s tuđim uspjesima, jer vlastitih nemate. Moguće i zato što ste odmah po pobjedi Hrvatske nad Nigerijom zaboravili Todorića i Agrokor, a nakon Islanda vam promakla i situacija oko 2. mirovinskog stupa. Jer, da ste manje ludovali oko nogometa, možda bi to s mirovinama na vrijeme uočili i svojim nenavijanjem i odbojnošću prema takvom atavizmu – spriječili. Ali, niste. Udarilo vas u glavu tuđe perje. I zato ćete ostati bez mirovina, a Kolinda će vam opet biti predsjednica.

____________piše: Julijana Adamović I Tportal.hr

Ipak, ponekad poželite da ljudi koji su superiorni u odnosu na vas, kojima se gadi nogometno navijanje, budu mrvu humaniji i tolerantniji? Da vas ne vrijeđaju toliko. Nazivaju tupanima i ovcama. Vas i Islanđane što na stadionu ‘huču’ kao jedan, a za vrijeme utakmice im potrošnja vode opadne za 80%. Ili Brazilce, Argentince, Japance s onim svojim nacionalističkim zastavama. J**ale ih zastave, i njih i partijanere na splitskoj Ultri, što tako šire svijetom nacionalne netrpeljivosti.

Svašta sam ovih dana čula i pročitala, a neke su stvarno na granici ludila. U ime tolerancije i bolje Hrvatske razvlačile su se tuđe osobne priče. Predsjednica se nazivala ‘lakom ženom’ zamjeralo se nogometašima položaj ruke dok se intonira himna, pa čak i činjenica da u našoj reprezentaciji nema crnaca. To je, naime, dokaz da smo duboko ksenofobna i rasistička zemlja, iako istraživanja o rasizmu i ksenofobiji u EU, kažu nešto drugo. Ne znam kako bi došli do talentiranih igrača drugačije boje kože, osim da prisilimo ljude na život u Hrvatskoj, s našim plaćama i mizernim socijalnim pomoćima.

Kome smeta crni dres i zašto?

Kad smo već kod ‘crnaca’, u moru dociranja, moralizatorskih osvrta i izjava na temu reprezentacije, natjecanja i navijača, jedno se svojom kreativnošću i entuzijazmom ipak izdvojilo:

‘Ne navijam za ljude u crnoj boji. Kraj priče.’

Eto, nisam ni znala tko je i kada priču o strašnim crnim dresovima zakotrljao, a ono već kraj!

Ne, to je tek početak. Iz principijelnih razloga ovaj će navijač morati mnoge domaće i svjetske klubove staviti na crnu listu. Na primjer Hajduk, za čiji je treći dres (u crnoj boji) nogometni portal Squawka napisao da je ‘navijački orijentirano remek djelo’ te ga uvrstio među pet najljepših dresova koje smo u protekloj sezoni gledali na travnjacima diljem svijeta.

Diljem svijeta – ponavljam.

Po objavi novog vizualnog rješenja, u Hrvatskoj su navijači uglavnom prigovarali da reprezentacija u tim dresovima neće biti prepoznatljiva, jer se za ‘nas’ veže crveno-bijela verzija. No, iz ove perspektive, gledajući šarenilo na terenu, Hrvatska je u svojim gostujućim crno-plavim opravama sasvim dovoljno uočljiva.

Crno je u svijetu sporta trenutačno ‘in’, u čemu ništa loše ne vidi ni FIFA. Teško da bi se u tom smjeru mogla odapeti strjelica s optužbom za fašizam ili veličanje ustaštva.

Treba li Hrvatima zabraniti crnu boju?

‘Osim izvrsnosti u nogometu, Hrvatska ima jednu od vizualno najatraktivnijih momčadi današnjice’ – mišljenja je Pete Hopner, kreativni dizajner brenda Nike, ‘krivca’ za vizualni identitet reprezentacije. I to ne bilo kakav. Dizajner dresa koji je u svijetu prepoznat i rado nošen, ne samo od Hrvata. Koji košta papreno, više nego brazilski, engleski ili dres momčadi za koju je autor citata navijao, sve dok je nogometaši ‘u crnom’ nisu poslali doma. Sad navodno navija za Belgiju, ali avaj. Par sezona prije, i njihov je gostujući dres bio crne boje.

Što  još o ‘kontroverznom’ dresu Hrvatske reprezentacije kaže struka?

‘Nisam nogometni fan, ali sam kao dizajner oduševljena bojom dresa’, objavila je na društvenim mrežama naša poznata dizajnerica Andrijana Subotić Pjajčik, vlasnica brenda Etna Maar.

‘Izgledaju elegantno, moćno’, ‘Najljepši dresovi ikad’, ‘Crno plavi must have, na popisu za kupnju’, ‘ Meni do sad najljepši ‘drugi’ dres, ljepši mi je i od prvog zato sto mi nekako izgleda nosiv, nije mi kao dres’, bili su samo neki od komentara žena i muškaraca.

Rekla bih, tko ustaše traži, ustaše će naći i tamo gdje ih nema. U majici, staklima na tramvaju, Ultri.

Rekla bih da je od užasa šovinizma, tek nešto manje užasan auto-šovinizam. Potreba da se obezvrijedi sve što ima dodirne točke s hrvatskim nacionalnim identitetom, kao da je kužan. Vidjeti zlo, gdje drugi vide lijepo.

Je li u pitanju nacionalizam – taj atavistički ponos na ‘nas’ u odnosu na ‘njih’, ili jednostavno lijepa priča koja obraduje svakog dobronamjernog građanina ove zemlje koja živi od turizma, podatak da je po izboru prestižnog GQ, najpoznatijeg muškog lifestyle magazina koji izlazi diljem svijeta u 16 licenciranih izdanja (samo u Americi u mjesečnoj nakladi od 800 tisuća primjeraka), dres hrvatske reprezentacije zauzeo drugo mjesto uz obrazloženje:

‘Uočljiva hrvatska oprava inspirirana šahovskom pločom je nešto što bi komotno mogli nositi na terenu i van njega, što je čini rijetko lijepom opravom u svijetu nogometa. Od ljudi koji su nam dali kravatu, nismo očekivali ništa manje. Šah mat.

Stvarno, šah mat!

Što drugo reći. Izdržite još malo. Uskoro će kraj. Neka pobijede najbolji, pa makar to bili i ‘mi’.

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer