I 22 godine nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma institucija Visokoga predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini i dalje je faktor u političkom životu u ovoj balkanskoj zemlji.
Uloga Visokog predstavnika danas je minorna, no u prvim godinama nakon potpisivanja Okvirnog sporazuma za mir koji je ustavno definirao poslijeratnu BiH situacija je bila posve drugačija.
Visoki predstavnici tada su imali, ali i koristili gotovo neograničena ovlaštenja u postavljanju i smjenjivanju lokalnih političara ili donošenju zakona.
Jedan od visokih predstavnika koji je koristio takozvana bonska ovlaštenja bio je i Austrijanac Wolfgang Petritsch. On će bosanskoj javnosti ostati u sjećanju kao visoki predstavnik tijekom čijeg mandata se ostvario povrat predratne imovine kao i većina manjinskih povrataka u BiH.
Na dužnosti visokoga predstavnika bio je od 1999. do 2002. godine kada ga zamjenjuje Britanac Paddy Ashdown.
Aktivnosti Wolfganga Petritča sada su predmet istraživanja znanstvenog projekta “autokracijom do demokracije.
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu od 1999. do 2002. “koji će se u narednoj godini provoditi na Katedri za europske studije na Sveučilištu u Beču.
“Izučavat ćemo Petritscheve aktivnosti na temelju korespondencije s domaćim i međunarodnim akterima, medijskim izvještajima u domaćoj i stranoj štampi, ali i njegovih osobnih dokumenata i zapisa”, kaže nam Silvia Nadjivan, politologinja zadužena za ovaj program.
BiH u začaranom krugu
Prezentacija projekta “autokracijom do demokracije” bila je povod panel-diskusiji u bečkom Forumu za međunarodni dijalog Bruno Krajski na kojoj su sudjelovali neki od vodećih povjesničara i stručnjaka za jugoistočnu Europu s njemačkog govornog područja.
Analizirajući dosadašnji učinak visokog predstavnika i međunarodnog intervencionizma u BiH, Mari-Žanin Čalić, profesorica povijesti jugoistočne Europe na prestižnom munchenskom sveučilištu Ludwig-Maximilian, izrazila je sumnju prema čitavoj stvari: “Visoki predstavnik u BiH vremenom je postao dio problema u ovoj zemlji”, istaknula je renomirana njemačka povjesničarka.
“Povijest nas uči da je balkanskim narodima išlo bolje onda kada su sami iznalazili rješenja za svoje probleme”, istaknula je Čalić te dodala da se Daytonski sporazum, ma kakav on bio, može uspješno primijeniti ukoliko postoji politička volja za to. Međunarodni intervencionizam stvorio je u BiH, međutim, kolektivno odsustvo odgovornosti, kritizira ova povjesničarka te dodaje da je upravo Međunarodna intervencionizam od zemalja na prostoru bivše Jugoslavije stvorio države koje nisu sposobne same prežive.
Dayton pun proturječnosti
Za razliku od nje, Florijan Biber, šef Centra za jugoistočnu Europu na Sveučilištu u Grazu, ne dovodi u pitanje svrsishodnost međunarodnih intervencija, ali istodobno ukazuje na pogreške koje su učinjene u BiH.
“Prerano raspisivanje izbora 1996. godine pokazalo je da su na njima trijumfirale one političke snage koje su i vodile rat jer su upravo te snage i raspolagale najboljom infrastrukturom za mobilizaciju birača. Ovo je bila pouka za sva ostala krizna žarišta “, ističe Biber te navodi za primjer Kosovo gdje je okončanje sukoba u prvim godinama pratio snažniji oblik međunarodnog protektorata, a tek onda izbori koji su dali bolje rezultate.
Biber također kritizira i proturječnosti u Daytonskom sporazumu: na jednoj strani ekskluzivne etničke teritorije kojima je nagrađeno etničko čišćenje, as druge strane zahtjev međunarodne zajednice za održivim povratkom manjina. “Iako se etnički princip organizacije BiH u vrijeme potpisivanja Daytonskog sporazuma nije mogao ignorirati, ova zemlja postala je mjesto na kojem etnička reprezentacija igra preveliku ulogu u svakom segmentu života”, kritizira luksemburški politolog. Zaključuje da su Daytonski sporazum, a samim tim i Visoki predstavnik, u BiH pokušali stvoriti demokratsko društvo koje počiva na konsenzusu kojeg, međutim, među predstavnicima triju naroda u BiH i dalje nema.
Ništa bez EU
Iako se odmah nakon potpisivanja Daytona vjerovalo da će misija Visokog predstavnika trajati kratko, njegov ured u Sarajevu postoji i danas.
“Bosna i Hercegovina danas je zemlja u dubokoj političkoj i socijalnoj krizi”, konstatira Vedran Džihić s austrijskog instituta za međunarodnu politiku i jedan od vodećih stručnjaka za Balkan u Austriji. Džihić apelira na Europsku uniju i međunarodnu zajednicu da pronađu novi pristup za BiH.
“Europske integracije danas su gotovo mrtvo slovo na papiru. Velika većina stanovništva u EU je protiv daljnjeg proširenja Unije “, kaže Džihić te dodaje da se i pored toga mora naći način da se ponovo ojačaju liberalne vrijednosti u ovoj regiji.
“Trenutno na zapadnom Balkanu jačaju autoritarni režimi poput onoga Aleksandra Vučića u Srbiji”, upozorava Džihić i ističe da su promjene moguće te navodi primjer Makedonije gdje je autoritarni premijer Gruevski morao odstupiti otvoriti put za vladu Zorana Zaeva.
Pozitivne promjene u BiH moguće su, međutim, samo ukoliko se EU ponovno konsolidira i revitalizira vrijednosti na kojima počiva. “Bez konsolidacije središnje osovine EU MAČKON-Merkel nije moguća ni konsolidacija europske periferije”, poručuje ovaj politolog.