“Među pobožnima sam susreo i one koji su samo pobožni. I oni mole. Idu u crkvu. Vole govoriti o duhovnim temama. Pogotovo vole govoriti o đavlu i zlu, opsjednućima, ozdravljenjima, itd. Uživaju braniti vjeru. Vrlo su aktivni. Sve je to super. No, problem nastaje kada se radi o konkretnom životu. Vrlo često imaju problem s drugima.
Nerijetko su opsjednuti misijom da drugoga obrate, drugome uvjerenje mijenjaju, njegove postupke osude. Teško drugoga prihvaćaju. Negativni su. Lako i brzo sablazne se nad tuđim grijehom. Strogi su”, napisao je fra Josip Vlašić u svojoj kolumni na stranicama Radija Mir iz Međugorja.
Kaže ako je netko pobožan, samim time ne znači da je on i duhovan. Objasnio je kako razlog tom ponašanju nije to što su ti ljudi pobožni, nego njihova pobožnost nije preobrazila njihov duh, kako kaže – još se nisu obratili.
Opisuje kako je obraćen čovjek onaj čije čovještvo prožima Duh Sveti, a život mu je pun ljubavi, radosti, mira, velikodušnosti, dobrote, blagosti, krotkosti, itd. A pobožan čovjek, iako svoj život može potrpati vjerskim aktivnostima, ne znači da će biti takav.
Pogubno je kada se pobožan čovjek zaustavi na pobožnim činima…
“Cilj duhovnog života nije da postanemo pobožni, nego da postanemo duhovni. A to nije lako. Biti pobožan je lako. I to se može relativno brzo postići. Najvažnija je disciplina. Još ako se u tu disciplinu upetlja strah od pakla i ako čovjek postane barem malčice samodopadan, vrlo brzo će se postići aktivan pobožan život”, piše nadalje fra Vlašić.
To je formalizam u koji, kako kaže svećenik, vrlo lako može upasti pobožan čovjek. Izvana sve savršeno izgleda, a iznutra baš i nije tako. Svećenik kaže, kako je nasuprot pobožnim formalistima, primijetio ljude koji ne prakticiraju redovite vjerske aktivnosti – a dobri su.
“Tako su dobri prema drugima da pomisliš na Boga kada s njima govoriš ili kada ti oni nešto čine. I pomisliš da Bog upravo tako postupa. Jesu li oni duhovni? Pobožni sigurno nisu! Duhovni? mislim da jesu”, napisao je i dodao da je pobožnost sredstvo, a duhovan život je cilj.
Pobožan čovjek je možda lijep za vidjeti, a duhovan čovjek je dobar za živjeti s njim. Draži su mi duhovni nego pobožni.
Otkrio je da ga je za cijelu kolumnu inspirirao jedan fratar kojeg prilično dobro poznaje. “Nije toliko loš tip. Možda jednog dana postane i duhovan. Htio bi on! Vjerujte mi!”
wpDiscuz