Naftne prerađevine ponovno su poskupjele na pojedinim benzinskim postajama u BiH u prosjeku za četiri feninga, što je čak četvrto poskupljenje od početka godine.
S obzirom na trenutačnu situaciju na svjetskim tržištima, iransku krizu i druge probleme, još uvijek nema naznaka stabilizaciji cijena. Prema tome, vrlo skoro možemo očekivati novi rast cijena, a više se uopće ne čine ne tako davnima nemoguće prognoze kako će gorivo premašiti tri marke.
Kako to nije daleko od istine svjedoče i trenutačne cijene, prema kojima je litra super plusa već dosegla 2,55 maraka, bezolovnog benzina 95 2,45 maraka, dizela euro četiri – 2,48 maraka, dok je cijena dizela euro pet 2,49 maraka.
Ne treba mnogo naglašavati kako se radi o rekordnim cijenama u BiH, ali isto tako naglasiti kako je ipak u našoj zemlji najjeftinije gorivo u regiji.
Vlasnici benzinskih postaja svoja poskupljenja uvijek su pravdali situacijom na svjetskim tržištima, odnosno stalnim poskupljenjima. Isto tako, mnogi od njih priznaju kako sadašnje divljanje cijena nema nikakve veze s trgovinom, nego je sve to isključivo stvar geopolitičkih previranja u svijetu.
Osim toga, nemali broj domaćih, ali i inozemnih analitičara, kategorički tvrde kako ovakva situacija odgovara malom broju mešetara, koji zbog visokih cijena goriva zarađuju ogromne novce.
Sva relevantna svjetska istraživanja jasno navode kako nas ove godine očekuju rekordne cijene, a uz eskalaciju iranske krize cijena bi mogla ići na 150 pa čak i 200 dolara za barel. Ukoliko zaista cijena barela skoči na astronomskih 200 dolara za barel, prema izračunima stručnjaka, cijena litre goriva na našim postajama bila bi nešto manja od četiri marke.
Iz cijele ove priče ponovno najdeblji kraj izvlače obični građani, odnosno ionako nizak životni standard. Kada god rastu cijene goriva, osim tog udara, dolazi i do drugih poskupljenja jer u svakoj cijeni proizvoda u maloprodaji energenti sudjeluju s oko 30 posto.
S obzirom da je u BiH slobodno tržište i slobodno formiranje cijena, institucije vlasti ne mogu mnogo toga uraditi kako bi utjecale na eventualnu stabilizaciju. Ipak, država ima mehanizama pomoću kojih donekle može utjecati na naftaše i tome olakšati život građanima, ali ih gotovo nikada do sada nije koristila.
Primjerice, preko trošarina država od svake litre goriva sebi uzima oko 40 posto (BiH ima najmanje trošarine u regiji), pa bi se eventualnim smanjenjem tih nameta moglo djelovati na stabilizaciju cijena naftnih prerađevina u našoj zemlji.
Na koji način će se razvijati “naftna kriza”, ostaje za vidjeti, ali po svemu sudeći vrlo skoro će ogromna većina naših građana sve više ići pješice ili biciklom, a automobile paliti samo u krajnjoj potrebi.