Nacije i države bez autentičnih mislioca i opinion makera su nacije u opasnosti. Kada intelektualni i kulturni pejzaž kontroliraju vanjski algoritmi i medijske mreže, autentične misli postaju rijetkost. Autentični mislioci i opinion makeri koji bi jedini trebali oblikovati domaće javno mnijenje, jedini koji jesu pozvani da propituju političke procese utišavaju se algoritamskim trolovima, zamjenjuju se algoritamskim preporukama i stranom propagandom koja nema empatiju za boljitak tog društva. Algoritmi su tu s ciljem i taj cilj u pravilu nije u korelaciji s boljitkom društva nad kojim se nameću.
Takve nacije potom postaju moderne digitalne kolonije. Njihova politička, ekonomska i kulturna politika nije rezultat unutarnjeg promišljanja i rasprave, već vanjskih utjecaja i manipulacija. Stanovništvo digitalne kolonije, umjesto da budu informirani i angažirani sudionici demokratskog procesa, postaju pasivni konzumenti informacija koje služe interesima vanjskih sila.
Svaka zemlja koja bez nadzora dopusti neometano djelovanje Facebook algoritama i širenje kolonijalnih TV mreža poput N1 TV zapravo se odriče svog suvereniteta. Proces stvaranja dezorijentiranog naroda na tom području počinje kontrolom informacija, a završava gubitkom političke autonomije i kulturnog identiteta. U takvom svijetu digitalne kolonije suverenitet i demokracija postaju prazne riječi.
Suverenitet u digitalnom dobu zahtijeva ne samo političku i ekonomsku nezavisnost, već i kontrolu nad informacijskim prostorom. Samo tada možemo govoriti o pravom suverenitetu i demokraciji.
Među modernim državama Europe to je shvatila izgleda samo Mađarska. UK to također zna no ona je dio Commomwelta, svijeta koji nadzire algoritme.
Hrvati su na dnu ljestvice digitalnog suvereniteta. Srbija prpošno tvrdi da se bori za svoju autonomiju, no i ona je potpuno porobljena. BIH je po definiciji kolonija pa je iluzorno i raspravljati je li ujedno i digitalna kolonija. Naravno da jeste.
Najbolji primjet digitalnog kolonijalizma koji provodi cenzuru nad istinom i ne dopušta raspravu, jeste slučaj američkog ambasadora u BIH koji je uhvaćen kako lobira za slobodu ratnom zločincu pritiscima na tužiteljstvo u Sarajevu, u BIH, u ovoj posljednjoj koloniji Europe. Iako raskrinkan, vijest o njemu algoritmi ne preuzimaju. A on nastavlja djelovati.
U eri algoritama, pravo pitanje nije koliko smo povezani, već tko kontrolira veze. Ako su to vanjske sile i algoritmi kojima nedostaje transparentnost i odgovornost, tada smo svi mi, bez obzira na granice, izdani.
Ivan Urkov l poskok.info