Student odgovorio Ćosiću: Vi ste najmračniji dio srpske prošlosti

Na pismo književnika Dobrice Ćosića, kojim on studente iz Srbije u dijaspori poziva da se vrate u zemlju i bore se za njen preporod, stigao je odgovor od studenta Univerziteta umjetnosti iz Beograda koji smatra Ćosića odgovornim za to što mladi “glavom bez obzira bježe iz Srbije”.
Ćosić je u pismu “odliv pameti” ocijenio kao, možda, najveći poraz Srbije i pozvao srpske studente u inozemstvu da se organiziraju u bratstvo za širenje povijesne istine o svom narodu “koga je demonizirao i ozločinio neprijatelj”.
“Sto pametnih i hrabrih, obrazovanih i poštenih Srba, ako se organiziraju i žrtvuju za opće dobro, mogu preporoditi i spasiti Srbiju. Vratite se u otadžbinu da se borite za preporod i spas Srbije”, navodi se u Ćosićevom pismu koje je pročitano na zimskoj skupštini Organizacija srpskih studenata u inozemstvu.
Student Univerziteta umjetnosti u Beogradu odgovorio je otvorenim pismom srbijanskom akademiku i jednom od kreatora krvavih ratova na Balkanu Dobrici Ćosiću.
Pismo je objavljeno na portalu Pescanik.net, a prenio ga je radio B92. U pismu stoji:
“Nepoštovani Dobrice Ćosiću,
Pročitao sam vaše pismo koje su mediji radosno objavili, a najistaknutiji u vašoj promociji bio je B92, što nalazim posebno dirljivim. Obraćate se studentima, doduše onima koji su već u inozemstvu, ali pretpostavljam da i ja, bijedni student iz Srbije, imam pravo na pismo vam odgovoriti. Utoliko prije što planiramiz ove zemlje otići, ne zbog ‘ljubavi prema profesiji’ kako vam se jadno pravdaju studenti okupljeni u fantomskoj Organizaciji srpskih studenata u inozemstvu, već upravo da pobjegnem od vas, vama sličnima i posljedica do kojih je vaša politika dovela i učinila život u ovoj državi nepodnošljivim.
U prvoj rečenici svog pisma kažete: “Pretpostavljam da vi očekujete od mene istinu o stanju srpskog naroda danas i viziju njegove budućnosti”. Ne. Takvo nešto ni u ludilu od vas ne očekujem, ali vi ipak vjerujete da je to istina. Iako vaša zaljubljena obraćanja sebi samom nisu novost, ovakve me rečenice uvek nasmiju. Ostatak pisma je ozbiljan, mračan i turoban, liči na svog pisca, a vi ste takav patetični dojam očigledno željeli ostaviti.
Zašto me ne zanima nijedna riječ koju ste u ovom pismu napisali, a koje vidim kao dio vaše nepotrebne borbe za promociju, vaše osvajanje javnog prostora koji vam se ionako desetljećima nudi? Prvo, dijela pisaca rasista ne čitam. Čovjeka koji, navešću samo jedan primer, kosovske Albance naziva političkim, socijalnim i moralnim talogom Balkana, poslije terora koji je nad njima sprovela država na čiju je politiku imao odlučujući utjecaj – ne treba pitati za sudbinu studenata, ne treba ga pitati ni za što, osim ukoliko se taj razgovor ne odvija u sudnici.
Drugo, pogubni utjecaj koji ste imali na stanje srpskog društva u kome sam imao nesreću roditi se, neki od nas nisu zaboravili. Iako ste se, u cilju rehabilitacije svoje biografije, u javnosti nedavno samoproglasili disidentom, što je – možda toga niste svjesni – izazvalo salve gorkog smjeha u publici, vi ste sudionik u zločinima koji je ova država činila prema drugima i prema vlastitim građanima. Vi ste dioo intelektualne vertikale koja je podupirala genocid i etnička čišćenja.
Vaša karijera je višedesetljetna, uvijek ste se isticali – od djelovanja u komunističkoj partiji Jugoslavije, preko pisanja manifesta srpskog nacionalizma – Memoranduma SANU, koji je bio ideološka osnova za ratove koje je vaše rukovodstvo vodilo na prostoru bivše Jugoslavije, potom na položaju Miloševićevog predsednika ratne SRJ, pa sve do današnjih dana, svojim utjecajem na sve izabrane lidere – od Đinđića, koji vam je uvijek bio sumnjiv, preko Koštunice, u koga ste polagali najveće nade, zatim Tadića, vašeg miljenika koji vas je, ako ćemo pošteno, najviše slušao, do Tomislava Nikolića, na kome biste imali još poraditi.
Vi, kako poetično u pismu studentima kažete, i vaša „duga senka“ ste odgovorni za stanje u kome se ovo društvo desetljećima davi. Vi ste, naime, odgovorni jer studenti i drugi mladi ljudi, često i s kompletnim obiteljima, bježe glavom bez obzira iz ove zemlje. Licemjerno je i perverzno da se baš vi javljate sa savjetima studentima, prekornim tonom, da ih učite pameti i pozivate da se vrate. Sebi ste dodelili pravo koje vam ne pripada, i ja vam to pravo ovim putem oduzimam. Vi to nećete ni osjetiti, iza vas stoje tisuće ljudi, mediji koji vas promoviraju, visoka politika, akademija. Jedini ispravan razlog za studentske prosvijede u Srbiji danas bila bi borba protiv vas i naslijeđa vaše politike. Nikakvi bolonjski bodovi, stanje u menzama ili visoke školarine, već laži i mržnja koju prema pripadnicima drugih naroda i dalje u svom djelovanju prosipate i otkrivanje istine o najstrašnijim zločinima koje je rukovodstvo čiji ste guru bili počinilo na teritoriji bivše Jugoslavije.
Vi ste, to priznajete, čovjek prošlosti. Ja dodajem, najmračnije prošlosti moderne srpske povijesti. Zvučat će vam čudno, ali ovim pismom sam u stvari htio da vas ohrabrim da se opustite i ne brinete za naslijeđe svoje politike. Ono je duboko ukorenjeno, posebno među mladima, o čemu govore sva istraživanja koja su prethodnih godina sprovodile brojne organizacije. Kada dođe i vaš čas, za vama će ostati stotine tisuća mladih koji skoro jednakom žestinom kao i vi mrze kosovske Albance. Isti broj nikada neće saznati odgovornost vlastite države za genocid u Srebrenici, za tisuću i šesto i jedno ubijeno sarajevsko dijete, ni za masovne grobnice u njihovoj lijepoj Srbiji u kojima su i dalje stotine neotkrivenih leševa kosovskih Albanaca. Neće saznati ni tko je odgovoran za poslednji ratni zločin, atentat na Đinđića.
To su rezultati vašeg višedesetljetnog delovanja, i trebate biti zadovoljni, postigli ste svoj cilj. Vaš zločin je savršen. Zar vam nije dosta, Ćosiću?”, navodi se na kraju odgovora.(R. I. / Dnevnik.ba)