Published On: Čet, tra 19th, 2012

Da su prhvatili naš plan o tri entiteta, rat bi završio ’93-e, a Bošnjaci bi kontrolirali više..

Thorvald_StoltenbergNove generacije u Bosni i Hercegovini će biti mudrije i verujem da će sva sporna pitanja biti rešena mirnim putem. Mnogo sam zabrinutiji zbog stanja na Kosovu, kazao je za Radio Slobodna Evropa Thorvald Stoltenberg, izaslanik Ujedinjenih nacija tijekom rata u BiH. On smatra da je mirovni plan iz 1993. bio povoljniji po Bošnjake od Dejtonskog sporazuma, ali su ga oni odbili na sugestiju SAD.

U intervjuu tijekom nedavne međunarodne konferencije o sigurnosti održane u Bratislavi, bivši norveški ministar inozemnih poslova i obrane govorio je za RSE o kritikama na svoj račun da je bio prosrpski orijentiran zato što, između ostalog, govori srpski jezik koji je naučio tijekom diplomatske službe u Beogradu 1960-ih godina.

RSE: Ovaj mjesec se obilježava 20 godina od početka rata u Bosni i Hercegovini. Gledano iz ove perspektive, da li mislite da je bilo moguće izbjeći oružane sukobe.

Stoltenberg: Nadao sam se da je to bilo moguće. U to vrijeme sam bio ministar vanjskih poslova Norveške, ali sam proveo dosta vremena na Balkanu, nastojeći da učinim nešto kao predstavnik male zemlje kako bi se spriječio rat. Mnogi su se angažirali u tom cilju, uključujući SAD, prije svega državni tajnik Baker, ali nitko od nas nije u tome uspio.

RSE: To znači da su domaći akteri najodgovorniji za sukobe, prije svega Srbi, što je potvrđeno i presdudama Haaškog suda za zločine poput opsada Sarajeva, Srebrenica.

Stoltenberg: Ja nisam sudac i nikada nisam želio da govorim o tome tko je najodgovorniji za rat. Nastojao sam biti nepristran, zbog čega sam često bio i kritiziran, jer su mnogi smatrali da treba da se opredijelim između tri glavna aktera u sukobima, odnosno podržim jednog od njih. Međutim, ja to nisam htio, jer sam smatrao da je moj glavni zadatak kao izaslanika Ujedinjenih nacija da doprinesem zaustavljanju rata. U tome, nažalost, nisam uspio. U stvari, u nekim situacijama bilo je uspjeha.

RSE: Tada niste željeli biti sudac, ali kako danas 0,20 godina od početka sukoba, gledate na uzroke rata, odnosno na najodgovornije za njegovo izbijanje.

Stoltenberg: Čak ni sada ne želim da to kažem, jer sam bio uključen u mnoge rasprave na međunarodnom i lokalnom nivou u vrijeme rata. Stoga ako bih vam danas o tome govorio, proveo bih narednih nekoliko mjeseci u novim debatama o zbivanjima u BiH tijekom 1990-ih. Smatram da bi to bilo uzaludno i nekonstruktivno.

RSE: Vi se služite južnoslavenskim jezicima, točnije sprskom varijantom. Zbog toga ste nerijetko bili optuživani da podržavate srpski stranu. Bilo je kritika na vaš račun i kasnije iu samoj Norveškoj.

Stoltenberg: Da, ta rasprava o mojoj ulozi i danas traje. Iz više razloga se tvrdi da sam bio prosrpski orijentiran. Jedan od njih je da kada sam govorio srpsko-hrvatski jezik, da sam previše koristio srpske varijantu, a premalo hrvatsku. Točnije, da je moj naglasak previše sprski. Zbog toga sam nastavio koristiti engleski, tako da mi znanje srpsko-hrvatskog jezika nije mnogo pomoglo u pregovorima.

Uloga Amerikanaca

RSE: Mnogi smatraju da, iako su domaći akteri, prije svega Srbi, najodgovorniji za rat – i međunarodna zajednica snosi odgovornost zbog svoje neodlučnosti spriječiti sukobe. To se prije svega odnosi na Europljane koji su blokirali nastojanje SAD da se ranije vojno intervenira protiv snaga bosanskih Srba, a što je učinjeno tek pred kraj rata.

Stoltenberg: Da ponovim. Ne želim biti sudac. Hoću samo da vam kažem da sam od prvog dana rata znao da ako želite biti u potpunosti prihvaćeni, odnosno da izbjegnete kritike, trebalo je biti protiv Srba, podržavate Bošnjake i gledate kroz prste Hrvatima. Ako ste i tada podržavali, ako to i sada činite, jednu ili drugu stranu ovisno od konkretnog razvoja događaja na terenu – onda ste bili izloženi žestokim kritikama. Ja sam bio u toj kategoriji.

RSE: Međutim, da li je međunarodna zajednica sa svoje strane mogla učiniti više, ako ne u sprečavanju rata, a ono barem da se ranije okončati i tako smanjile patnje i žrtve.

Stoltenberg: Nadao sam se da će se SAD mnogo ranije uključiti u pregovore. No, kada su Europska unija i Ujedinjeni narodi kontaktirale predsjednika Clintona, odgovor je bio negativan, točnije da je to europsko pitanje i, stoga, Europljani moraju ga riješe. Ja sam respektovao taj stav. Smatrao sam da je to korektan pristup. Međutim, SAD se nisu u potpunosti povukle iz te regije, već su stajale sa strane i davale upute nekima od sudionika, što je, zapravo, veoma otežavalo postizanje dogovora. Na primjer, lord Owen, kao predstavnik EU, i ja, u ime Ujedinjenih naroda, uspjeli smo u jesen 1993. godine izdejstvujemo usmeni pristanak sve tri strane na mirovni sporazum. Međutim, predstavnici Bošnjaka su potom saopćili da ne mogu prihvatiti taj dokument, jer su ih tako savjetovale američke vlasti. Kao razlog je navedeno da bi veoma mala teritorija pripala Bošnjacima. Naime, prema sporazumu je bilo predviđeno da dobiju 33.3 procenta teritorije. Danas poslije Dejtona, u suštini kontroliraju između 26 i 28 posto zemlje. Sporazumom iz 1993. bilo je predviđeno stvaranje tri jedinice unutar BiH – bošnjačke, srpske i hrvatske.Kao rezultat Dejtona, u BiH su stvorene “dvije i pol jedinice”, jer su svi znali da Federacija BiH – između Bošnjaka i Hrvata – neće funkcionirati. Točno je da je prijedlog sporazuma iz 1993. polazio od stanja na terenu, ali to je bio i slučaj s Daytonskim. Dakle, zbog neusvajanja mirovnog plana 1993. godine rat je potrajao još dvije godine. Znam za sve kritike na račun Daytonskog sporazuma, ali sam ga podržavao, jer su njime konačno okončana stradanja ljudi.

Teško do dogovora Bošnjaka i Hrvata

RSE: Dakle, smatrate da je vaš prijedlog iz 1993. bio bolji od Daytonskog plana.

Stoltenberg: Za Bošnjake definitivno.

RSE: Ali Federacija BiH – mislim na bošnjačko hrvatsku – dobilla je 51 posto teritorija.

Stoltenberg: Da, ali ja sam rekao svojim prijateljima još 1993. da se može nametnuti Federacija između Bošnjaka i Hrvata, ali da ona ne može biti održiva. Kao što vidite, ona nije funkcionalna zbog stalnih problema.

RSE: Dakle, ako sam vas dobro shvatio, smatrate da su SAD spriječile usvajanje mirovnog plana iz 1993.

Stoltenberg: One to nisu skrivale. Predstavnici SAD su tada rekli da je prijedlog mirovnog sporazuma iz 1993. godine nemoralan. Ja sam im kazao da ako hoćete savršen mir, onda će rat dugo trajati. Daytonski sporazum nije perfektan, ali su Amerikanci uspjeli na taj način zaustaviti daljnja stradanja, što je prvi korak koji se mora učiniti da bi se usvojio sljedeći mirovni sporazum.

RSE: Taj prijedlog mirovnog plana iz 1993. je predviđao stvaranje tri entiteta. Pojedini lideri bosanskih Hrvata se i sada zalažu za to, čemu se odlučno protive ne samo Bošnjaci, već i međunarodna zajednica. Kakav je vaš stav?

Stoltenberg: Smatram da je razlika između prijedloga sporazuma iz 1993. i Daytona u tome što je rat trajao dvije godine duže. U tom razdoblju je ubijeno na tisuće ljudi, a na desetine tisuće ih je izbjeglo. Što se tiče sadašnjih zahtjeva Hrvata, ne bih komentirao jer odavno ne pratim neposredno stanje u BiH.

RSE: Kao što ste rekli, Daytonskim sporazumom je okončan rat. Međutim 0,17 godina kasnije, BiH je uvelike podijeljena po etničkim linijama i kao država je nefukncionalna. Kako naći izlaz iz ove situacije.

Stoltenberg: Ne mogu vam reći kako pronaći izlaz, ali je neupitno da odluku o životu u miru moraju donijeti sami ljudi u BiH, a ne bilo tko sa strane, uključujući i SAD. Međutim, situacija je problematična, jer Hrvati i Bošnjaci teško mogu dogovoriti oko spomenutog pitanja.

RSE: Međutim, i bosanski Srbi nastoje da se izbore za što samostalni poziciju, protiveći se nastojanjima da BiH postane zaista jedinstvena i funkcionalna država. Tako je Milorad Dodik nakon proglašenja neovisnosti Kosova u više navrata istaknuo da ne treba isključiti ni mogućnost da se bosanski Srbi na referendumu izjasne o odvajanju od BiH. Dakle, čini se da domaće snage nisu spremne da se same dogovore i da je potrebna dodatna inicijativa međunarodne zajednice.

Stoltenberg: Ja sam uvjeren da će sva ova pitanja biti riješena i to bez rata. Smatram da situacija u BiH nije najopasnija na Balkanu. Mnogo sam zabrinutiji zbog stanja na Kosovu.

RSE: Da li BiH može doista postane funkcionalna država?

Stoltenberg: Vjerujem u nove generacije koje dolaze. Smatram da će one biti mudrije.

RSE: Međutim, te nove generacije odrastaju u potpuno podijeljenim društvima po nacionalnoj osnovi. Prije rata je bilo dosta etnički mješovitih brakova. Sada je taj broj zanemariv. Također, Srbi i Bošnjaci uče prema paralelnim nastavnim programima, prema kojima su i jedni i drugi žrtve nedavnog rata. Dakle, dolaze nove generacije koje također odrastaju u nacionalističkoj atmosferi.

Stoltenberg: Moram vam reći da mi uopće nije problem da iznesem opširno argumente zašto će vremenom takva atmosfera splasnuti. Nadam se da će se sva sporna pitanja riješiti mirnim putem. Ja vjerujem onome čemu se nadam, i nadam se onome u to što vjerujem.

Slobodnaevropa.org / Radiosarajevo.ba l Poskok.info