Published On: Čet, tra 19th, 2012

Kako kreatura Starog Lijana osvaja vlast javnim novcem

 

lijan stariPoštovani,

šaljemo vam naše saopštenje za medije i jedan članak . Ovi materijali pokušavaju da informiraju našu javnost o korupciji u aranžmanu ministra Lijanovića . Naš tzv javni servis ne će da plasira ovakve informacije o radu federalnih ministara i Vlade a to neće i printani mediji , kao što je Oslobođenje. Znajući da vaš portal nema podanički odnos prema federalnoj Vladi, nadamo se da ćete ove materijale objaviti.
S poštovanjem, za Udruženje polj. KS Sead Jeleč

 
KAKO „BOLJITAK” OSVAJA VLAST JAVNIM PARAMA

 

Dok se dvije najveće platformaške stranke prepucavaju oko kontrole policije i ratnog i poratnog profiterstva, jedan ministar iz manje ali zato „jedine multietničke stranke u BiH” J. Lijanović, kao licencirani privatni menađer, potpuno slobodno „menađerira” sa desetinama miliona sredstava poreskih obveznika namijenjenih za podršku federalnoj poljoprivrdi. Tolerantnost i snishodljivost njegovih jačih partnera u vlasti – SDP i SDA prema metodama njegovog „raspolaganja” sa sredstvima poreskih obveznika koja se još uvijek neopravdano zovu sredstva podrške poljoprivredi i ruralnom razvoju, može se objasniti samo željom platformaša da sačuvaju vlast po svaku cijenu, za što im je potreban Boljitak ma kakav bio i činjenicom da je koruptivno ponašanje vlasti uobičajeni standard .

 

Testiravši uspješno „spremnost” policije, tužilaštva i sudova da reagiraju na carinske malverzacije koje su donijele njegovoj firmi milione KM , na način osvajanja biračkog tijela kupovinom glasova uglavnombošnjačkog lumpen proletarijata, te na prisvajanje nekoliko miliona KM svojoj firmi iz proračuna ZHK –a dok mu je stranka tamo bila na vlasti , J. Lijanović, nakon dolaska na ministarsku poziciju, beskrupulozno rekonstruira naslijeđenu agrarnu politiku usmjeravajući podsticajna sredstva za „prioritete” koji nemaju puno veze sa zakonom koji regulira tu materiju. Usput je uspješno testirao (ili ucijenio) i svoga premijera g. Nikšića čiji je inače dopremijer i koji zna da mu je koalicija sa Jerkom i njegovim Boljitkom – uslov opstanka i njega i njegovog SDP-a na vlasti. Naravno, ako tu koaliciju ne razbuca probuđeni Ž. Komšić u svome kockarskompohodu „do samog kraja”.

 

Lijanovići već desetak godina strpljivo grade i teoretsku platformu da bi dokazali da vlast trebaju obnašati samo oni koji su se dokazali kao uspješni menađeri u biznisu. Jer, kako će neka nadobudna fukara , koja nije zaklala ni pile akamoli desetine hiljada brava, upravljati uspješno sa jednom firmom koja se zove entitet ili država. Ne osporavajući im menađerske kvalitete, postoji osnovna sumnja da će te kvalitete upotrijebiti ne za dobrobit države i naroda nego svoje korporacije. To se najbolje vidi iz primjera jednog Berluskonija koji je jedan od najbogatijih Italijana i koji je radio više u korist svojih firmi nego države Italije. Italijanska demokratija mu je samo kolateralna šteta. Ohrabreni izostankom reakcija institucija vlasti (parlamentarni odbori za poljoprivredu, zakonodavno pravne komisije federalnog parlamenta, federalna Vlada, financijska policija, tužilaštva CIK i dr.), Lijanovići mogu kupovati birače i tako osvajati vlast i javnim sredstvima zaogrnuvši ih u formu podrške poljoprivredi kroz tzv „jednokratnu pomoć” svojim biračima, ili podršku „od njive pa do stola”, kako to ovih dana objašnjava resorni ministar svome premijeru i kolegama ministrima.. Pod tom formulom javne pare će dobivati razni konzumi i merkatori da bi stavili domaće proizvode na svoje police!. Za neupućene, uključujući tu i domaće parlamentarce i premijera sa ministarskom svitom kojima perfidni Jerko ispira mozak navračajući vodu trgovcima i prerađivačima strane supstance (meso, žito itd), danas je osnovni zahtjev EU farmera ne povećanje cijena hrane i subvencija za poljoprivredu, nego preraspodjela kolača od onih sa kraja proizvodnog lanca (ili, modernije, lanca vrijednosti) tj. prerađivača i trgovaca na one na početku lanca tj . primarnu proizvodnju. A što se tiče podrške obradi njiva, nju je ministar reducirao na simboličnih 2,5% federalnih oranica.

 

Ironija je što su naše vlasti dovele ove trgovačke lance davši im bud zašto atraktivne lokacije da izgrade svoje dućane, unište hiljade malih trgovaca i da bez ograničenjenja krčme stranu robu. Sad narod treba da plača trgovačkom i uvoznom lobiju da bi stavio poneki naš proizvod na police. Sve u aranžmanu koalicije tzv socijal-demokratije i krupnog kapitala. Ministar Lijanović planira davati pare i prerađivačkim firmama kao što su njegova mesna industrija , mlinsko-pekarska industrija te mljekare u stranom vlasništvu kao što su Meglle i druge koje neće da proizvode skuplje proizvode kao što su sir i maslac jer im to rade njihove „majke” u Njemačkoj, Francuskoj i td. Zato od njih uvozimo oko sto i pedeset miliona KM sireva i drugih proizvoda, unatoč tome, kako ministar ubjeđuje svoje kolege iz Vlade i javnost, da smo „podsticajima isforsirali proizvodnju mlijeka” (!?). Kao što smo” isforsirali” i proizvodnju žita i voća itd. Pa nam mlinovi i pekare uvoze 90 % sirovine za hljeb i makarone.

 

Interesantno je kako se jedan mesar preko noći pretvori u agrarnog eksperta, što je dokaz da stručnost dolazi sa položajem. Još je interesantnija šutnja ukupne agronomske struke na čelu sa tzv agronomskom akademskom zajednicom i Agronomskom komorom. Šutnja tzv seljačkih udruženja i udruga ne iznenađuje- njihove lidere kupio je ministar narodnim parama i tako neutraliozirao ukupni federalni „nevladin” sektor iz poljoprivrede. Tako nam ulazak krupnog kapitala u vrhove zakonodavne i izvršne vlasti, u državi u kojoj nema ni p od one pravne, pokazuje svu svoju pogubnost. Postavlja se i vrlo ozbiljno pitanje zašto ne reagiraju druge političke stranke na činjenicu da se na protuzakonit način prisvaja biračko tijelo i širi opasni korporativni politički i drugi uticaj.

 

 

 

SARAJEVO, 08 04,2012 Sead Jeleč

 

 

 

 

 

 

 

UDRUŽENJE POLJOPRIVREDNIKA KANTONA SARAJEVO

 

Dat: 15.04.2012

 

SAOPŠTENE ZA MEDIJE

 

Udruženje poljoprivrednika Kantona Sarajevo osjeća svojom dužnošću upozoriti federalnu javnost na činjenicu da takozvani Savez udruženja poljoprivrednika Federacije BiH ne smatra potrebnim da reagira nakorupciju u aranžmanu federalnog ministra poljoprivrede i federalnog dopremijera J. Lijanovića pri dodijeli novčanih sredstava poreskih obveznika članovima svoje stranke o čemu su ovih dana izvjestili neki zastupnici u federalnom Parlamentu i nosioci izvršne vlasti u SBK- u. Tako se taj Savez, sa kojim inače, g.ministar „dogovara“ agrarnu politiku u F BiH, demaskirao kao saučesnik u malverzacijama sa resornim ministrom . To je još jedan dokaz da je ministar javnim sredstvima uspješno „izlobirao“ lidere toga Saveza, što ne iznenađuje ako se ima u vidu da je čelnik toga Saveza Avdo Muslimović član njegove Stranke i njen kandidat na prošlim izborima za Parlament SBK . U sličnom „nevladinom“ i „nestranačkom“ svojstvu su i još neki lideri toga Sveza sa kojima ministar prijateljski ćaska o boljitku općenito a posebno onom poljoprivrednom. Zahvaljujući takvim nevladinim liderima imamo situaciju da nam predstavnici vlasti – izvršne i zakonodavne jednog kantona informiraju javnost o malverzacijama sa javnim parama a „nevladin“ sektor svojom šutnjom daje podršku tim malverzacijama.. Na djelu je dakle pravo „partnerstvo“ između vlasti i NVO, ovaj put u zloupotrebi javnim parama.

 

Ni Federalna televizija, kao javni servis, ne nalazi za shodno da progovori ni riječi o ovome skandalu. Za nju nije vijest kad ministar zloupotrijebi svoja ovlaštenja , što i nije čudo u zemlji gdje je koruptivno ponašanje izvršne vlasti postalo standard, kao što je domaći „standard“ da psi grizu ljude. Naprotiv, ta nam javna televizija , isto većer kad je „pukla“ vijest o nepodopštinama pomenutog ministra, dovodi toga ministra i njegovog partijskog pulena u liku predsjednika seljačkog Saveza na razgovor sa voditeljem i urednikom g. Marićem koji ne nalazi za shodno da svoga ministarskog gosta barem stidjivo priupita o navodnoj pljački . Prisutni seljak je također šutio kao zaliven glede toga. Udruženje poljoprivrednika KS očekuje od FTV da najzad kritički progovori o radu federalne Vlade i njenih ministara, što je od životne važnosti za ovaj entitet i njegovo stanovništvo. Borba protiv korupcije i za stvaranje pravne države je prvi korak u tome. U međuvremenu ta javna televizija udarno vrijeme posvećuje crnoj hronici i iznošenju svojih stavova umjesto da objektivno informiše javnost. Ali, za nas to i nije neshvatljivo- ta javna kuća je također na platnom spisku Lijanovićevog ministarstva.

 

Sarajevo, 15.04.2012 Predsjednik Udruženje polj. KS

 

 

 

Kadrija Tahmaz