Kada je onomad pok. Dr.Franjo Tudjman, nazvao onu tužnu i patetičnu opziciju, koja je uključivala i moje najdraže, “stokom sitnog zuba”, sve “progresivno” u državi i šire, se diglo na zadnje noge da ga odere, uključujući i mene. Dr. Tudjman nije bio ni lake ruke, ni spora jezika, što mu je kao državniku, pored rata i svih nedaća uzrokovanih agresijom, donosilo i dodatne probleme koji ga i preko groba prate besmisleno i nepotrebno. Ono što su svi tada previdili je činjenica da je i takvim grubim i ponekad verbalno bezobraznim nastupom, u odnosu na svoje nasljednike, ipak bio veliki državnik. Njegovi nasljednici, uprkos nekim sitnim i historijski nebitnim dosegnućima, potrali su i sjenu svakog državništva na tom mjestu. Hrvatskoj nije trebao samo Predsjednik, trebala joj je osoba da vrati državništvo ondje gdje mu je mjesto i da se distancira, jasno i nedvosmisleno, od “stoke sitnog zuba” nove generacije, koja je usput dovela državu na ekonomsko i moralno dno.
_______piše: Goran Raguž l poskok.info
Gdja Kolinda Grabar Kitarović je pobijedila na izborima, doslovce uprkos svima i sa rijetkim pobjedničkim legitimitetom, koji se najmanje ogleda u onih nekoliko glasova razlike. Ne pretendiram da ovim tekstom dam ozbiljniju analizu profila njenih glasača, no svakako je zanimljivo, osobito prvi krug. Po uzorku znanaca i prijatelja, golema većina tzv. liberala je glasovala za nju, vjerojatno radi jednog vrlo važnog psihološkog razloga, naime način na koji je “stoka sitnog zuba” druge generacije krenula na nju, bio je odvratan i preko uobičajenih balkanskih mjera, još neiščupanih iz hrvatskih političkih navika. Da se razumijemo, SVAKA osoba koje udje u političku arenu, mora biti svjesna i skidanja glaze rukavica za mud fight, pa bilo to i dama, sve dok je osobni integritet, obitelj ili pol zaštićen od mačo barbarizma. Ništa ju nije omašilo i dobila je nenadanu podršku od ljudi kojima je dosta takvih nekažnjenih bezobrazluka. Dobila je izbore i izazvala pomenutu “stoku” da se diže na zadnje noge, u panici od mogućih promijena. A tu su bili vrlo pronicivi, gdja KGK donosi promijene i to ne samo neki povjetarac, dolazi oluja.
Prva od promijena je nastup Predsjednice Republike Hrvatske. Jednostavno, Hrvatska je dobila svoga Kennedija. Iskreno, vjerujem da gdja KGK zna pričati viceve, no ne vjerujem da ćemo od nje čuti i jedan i kada ne bude viśe predsjednica. Žena jednostavno nije “stoka sitnoga zuba” i zna da to ne priliči Meni kojeg zastupa. Niti vama koji ste stigli (ne)glasovati za nju. Nije takodje na užas mnogih tip, kojem je uobičajen izričaj tipa … da, možda, ne… Ne, ona uvijek zna što želi reći i osobito kako se to kaže. “Stoci sitnog zuba” sijedi kosa od užasa! Prvi put od smrti pok. Dr.Tudjmana, sreli su osobu koja se ne brine što će ONI misliti o tome. Osobito naš dragi i svima omiljeni Premijer, čuven po odgoju, toleranciji, pameti i uspjesima.
Na žalost, uza samu grubost takvog izričaja, nema više u riječniku običnog gradjanina Republike Hrvatske (ovo Republike naglašavam radi ljubitelja latinskog g.Milanovića,a koje dolazi od Res Publicum) boljeg opisa o čemu se danas radi. Zašto je i pisan ovaj cijeli tekst.
Ne da mi se cipelariti politički upokojenog g.Sanadera, niti sa njim sve počinje. Počelo je skoro stravičnim greškama privatiziranja Hrvatske koje je dobilo postfeudalno značenje. Ovo “skoro” naglašavam jer je postalo uobičajeno sve natovariti na njega ili Kutlu. Posljedice i danas trpimo. Neprijatelji pok. Dr. Tudjmnana vole citirati onu njegovu naivnu o 200 bogatih obitelji kao motoru razvoja države, usput pod tepihom krijući da danas ekonomski njome vlada samo petnaestak. Na način kojeg se ne bi “postidio” Franjo Tahi. Samo što danas ne jaše konja već ga voze u helikopteru ili kakvoj custom Cesni. Pa da vidimo kako i to stoji. Hrvatskom su u 15 godina vladale 4 socijalističko etatističke vlade, 1 pok.Račana, 1,5 Sanaderova, 0,5 gdje Kosor i 1 Milanovićeva. Sve 4 podrijetlom od Kumrovačke dajdžestirane verzije Johna Maynarda Keynesa! Zašto je etatizam važan gore pomenutim političkim elitama Republike Hrvatske?!
PA SAMO TAKO JE MOGUĆA UNUTARNJA PLJAČKA DRUŠTVA I NJEGOVIH ZADNJIH RESURSA. Nije pravopisna greška, nema onog uskličnika zaprepaštenja, jer je sve toliko providno predvidivo, da čovjeka spopada mučnina, a ne zaprepaštenje.
Kako je to moguće, a osobito sada kada sve postaje i tako providno?
Prvo, ustavno uredjenje zemlje. Državna uprava. Sve županije, sve sa elitom svojih stranaka i vojskom uhljupa su glavna kočnica, ne samo razvoja države, već prije svega njenog opstanka, osobito u vremenu ovakve ekonomske krize, kada smo na ekspresnom putu u Grčku. “Stoka sitnog zuba” je nesposobna za promijene državnog aparata jer je OVISNA o svojoj “vojsci” kojoj valja sve osigurati da bi i dalje bila vojska, a ne skup Pretorijanaca koji mjesecima nisu dobili denarius i već mjerkaju cara.
Drugo, telekomunikacijski sektor. Ako Deutche telecom kupi, a hoće BHT, kao vlasnici mnogo toga u regionu, izvjesno je da HT ide u prodaju, što će izazvati novi zemljotres u majci Domovini, a ne bi me iznenadilo da se pojavi koji kupac utiho podržan od “stoke sitnog zuba” sa nekog Karipskog Fonda u koji je novac došao iz Abu Dabija preko Filipina ili neka slična transakcija, kojom bi se zatrli tragovi kapitala i “stoka sitnog zuba” ostala u win – win situaciji.
Treće, a za Republiku Hrvatsku najbolnije, energija, energija svih vrsta i veličina. Prvo, konstatacija, nikada ništa u povijesti ljudi na cijelom Balkanu a ne samo kod nas, nije pljačkano kao upravo ti resursi, od električne energije, do nafte i plina. “Srećom” nema više mnogo toga za rasprodaju, pa je upravo u tijeku zadnje šibanje nogama ispod stola, dok se nad njim još nekako i sa grčem, smješkaju. Iskreno, negdje dolazećih dana, očekujem i otvoreni pokolj za tim stolom oko nečega prevažnog za njihov politički opstanak. Osnovno, na bušotinama i vlastitoj proizvodnji energenata, posrednici, tj. trgovci i udruženi im političari, NE ZARADJUJU. Proizvodnja se uvijek zna do u kubik, do u barel, do u kilowatt. I nepoznat mi je danas političar u ovih nekoliko država spreman da se odrekne čeka za usluge od trgovaca za stranku i za samog sebe. Od proizvodnje, profitiraju samo proizvodjači, transporteri, država i gradjani, općim povećanjem standarda i nižim cijenama energenata, od kućanstava do proizvodnje. Samo ne “stoka sitnog zuba”.
A/ Bušenje plina u Jadranu i eventualna nafte
Nema što nije rečeno od “ekoloških” udruga, uglavnom naivnih i ekonomsko – politički nepismenih pojedinaca. U to ne spadaju službene ekološke stranke u Hrvatskoj koje su VRLO PISMENE i točno znaju u čijem dresu igraju. Ništa tu nije slučajno, osobito timing. Prije neku godinu i pol, Putin osobno u Triesteu potpisuje gomilu ugovora sa Talijanima o KUPOVINI Ruskog plina, za koji nedostaje par sitnica:
1. Prestanak svih pokušaja bušenja u Hrvatskom Jadranu i stvaranje monopola Gazproma na snabdijevanje Jugoistočne i Srednje Europe, bez obzira što Italija ima stotine bušotina na svojoj strani,
2. Blokiranje gradnje LNG terminala u Hrvatskoj da se izbjegne svaka konkurencija Rusiji ili ako se već ne može blokirati, graditi ga u prijateljskijem okruženju, npr. u već dogovorenij Italiji,
3. Osiguranje nekoliko mega potrošača tipa Petrokemije u Kutini, koji trebaju uvlačenjem u dugove biti tihim neprijateljskim preuzimanjem osigurati i “stoki sitnog zuba” nastavak održavanja na vlasti. Koja god frakcija to bude,
4. Osiguranje korišćenja SVIH transportnih kapaciteta Republike Hrvatske u funkciju trgovine, a ne transporta svojih kubika ili nedao Bog i mogućeg izvoza viškova. Jer svi znamo, teleportacija od već kupljene Madjarske je nemoguća.
B/ Blokada energetske neovisnosti Hrvatske ili makar raznovrsnosti njenih izvora
Svi gore navedeni razlozi imaju samo jedan cilj, stvaranje energetskog monopola nad Hrvatskom i njenim gradjanima, koji je orkestriran od istog kartela osnovanog još Rankovićevim “dnevnom zapoviješću” i poslanom u inozemstvo na “rad”. Djeluju i danas, samo u bitno povoljnijim uvijetima, bitno luksuznijeg života i osobno, bitno sigurnijeg. Arkani&co. su polikvidirani što u medjusobnim obračunima, što od država samih, a nasljednici su im obični krkani koji pojma nemaju gdje stvarne pare i vlast leže. Oni su i danas izvodjači istih radova i imaju samo jedan cilj, sebe. Alat im je, kao što čitalac pogadja, “stoka sitnog zuba”.
C/ Odlazak “privredne” delegacije u Moskvu
Odlazak u Moskvu nakon tek uvedenih sankcija joj, samo naivac ne može vidjeti povezanim sa onim mračno tvrdoglavim “Lex Perkovićem”. Nije tu u pitanju samo antieuropska politika zemljice na ekonomskim koljenima i tek ušle u nju pod najtežim znanim uvjetima, već prije svega KONTINUITET nečega što mi se gadi preko svake mjere. Ne gadi mi se toliko ni činjenica da je neposredno nakon odlaska u Moskvu supruga uglednog člana kluba “stoke sitnog zuba”, otvorila tvrtku za uvoz plina iz Rusije, koliko nešto bitnije drugo. Antiliberalizam sa Kumrovačke ekonomske akademije i njeni postulati svemoćne države, u kojoj samo klasa privilegiranih odlučuje npr. da li će NACIONALNI plinovod prevoziti NACIONALNU robu ili stranačku TRGOVINU. Sva vriska protiv “neoliberalizma” služi upravo tome, da se ne dao Bog netko drugi osim privilegiranih umiješa u bilo što. A kamoli običan gradjanin. Nisam mogao biti jasniji.
Tu je i početak. Zašto sam toliko gorljivo za gdju Predsjednicu Republike Hrvatske, Kolindu Grabar Kitarović? Pa zato što je vidim kao jedinu branu protiv “stoke sitnog zuba”, a ako oni to ne shvate, onda joj ostaje, uvijek, poziv svojim gradjanima da se malo prošetaju SVOJOM, a ne njihovom državom, držeći se za ruke bez obzira na svoja politička uvjerenja.
Pecorum vade…
wpDiscuz