ŠTO SU NEW YORK TIMES I WASHINGTON POST PISALI O MEHMEDOVIĆU: “Taj čovjek je prijetnja miru i uvezan je sa saudijskim islamizmom”

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i nakon njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Unatoč tome, uvijek je bilo više pitanja nego pouzdanih odgovora.

Kako su stigli i s čijim blagoslovom?

Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo?

U pisanju o njima naročito su se isticali američki mediji a njihovim tekstovima najviše se spominjalo ime Alije Izetbegovića, Huseina Živalja, Hasana Čengića, Bakira Alispahića ali i Šemsudina Mehmedovića.

Nakon pljačke trgovine oružjem u Zenici, nadležni su brzo, ali na čudan način, reagirali. Policija je građanima tajno dijelila oružje. Iz jedine trgovine oružjem u Zenici razbojnici su odnijeli oružje u vrijednosti od oko 9.000 maraka.

Nekoliko dana kasnije, 21. studenog 1996. godine, šefovi policije iznijeli su i podijelili civilima oružje u vrijednosti od oko 500.000 maraka. Oružje je stiglo kao iranska  isporuka u BIH

Šemsudin Mehmedović, ministar unutarnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona i načelnik Centra službi sigurnosti, kasnije je tvrdio da je podjela oružja građanima “izvršena za vrijeme neposredne ratne opasnosti, (1996. godina!) uz usmeni pristanak nadređenih, iz razloga sadržanih u strogo povjerljivoj procjeni političke i sigurnosne situacije.” od 11. studenog 1996.

Iako je sadržaj ove tajne, povjerljive procjene ostao nepoznat, Mehmedović je javno tvrdio da je dijelio oružje upravo zbog procjene mogućih sukoba sa stranim islamskim dobrovoljcima.

Zapravo, Mehmedović je bio poznat kao zaštitnik ovih stranaca.

Uoči pljačke u trgovini oružja u Zenici već je imao dovoljno brige oko optužbi da  upravo on štiti strane borce koji su i nakon završetka rata ostali na ovim prostorima.

Krajem lipnja i početkom srpnja 1996. načelnik zeničke policije Mehmedović bio je jedan od razloga snažnog pritiska američke vlade i CIA-e na predsjednika Izetbegovića.

Nikada nije želio objasniti kako je postao policajac kao inženjer strojarstva 1991. godine, uoči početka rata u BiH.

Sredinom lipnja 1996., nakon što je postao šef policije u regiji, New York Times (NYT) izvijestio je sljedeće:

“Diplomati, dužnosnici NATO-a i UN-a koji Mehmedovića poznaju izražavaju duboku zabrinutost da njegovo stranačko krilo namjerava povećati svoju moć. kršeći prava etničkih Srba i Hrvata. U ratom razorenoj zemlji, u kojoj Hrvati i Srbi tvrde da nemaju povjerenja u većinsku muslimansku vladu, Mehmedović je prijetnja miru. Kao visoki policijski dužnosnik, optužen je za pomaganje islamskim fundamentalističkim borcima, slamanje umjerenih muslimanskih političkih snaga i raspirivanje mržnje između Muslimana i Hrvata”, objavio je NYT.

Na optužbe da “diplomati s pristupom američkim obavještajnim izvještajima kažu da je Mehmedović pomagao stranim islamskim borcima nakon što je Daytonski sporazum zahtijevao od njih da napuste zemlju”, Mehmedović je kazao da je  za NYT rekao da im “ni na koji način nije pomogao”.

Međutim, rekao je sljedeću rečenicu:

„Ujedinit ću se s đavolom da pomognem svojoj zemlji. Amerika i Britanija nisu učinile ništa za nas. Samo su gledali našu patnju na televiziji”, rekao je Mehmedović za NYT.

Postao je poznat kao SDA policajac strojarske struke o kojem je napisan tekst i na naslovnici Washington Posta. 

“Islamski borci djeluju kao svojevrsna paravojna straža Izetbegovićeve muslimanske i sve radikalnije nacionalističke Stranke demokratske akcije. Izvori dodaju da su ti borci posebno bliski Šemsudinu Mehmedoviću, šefu bosanske policije u regiji i utjecajnom tvrdolinijašu u Izetbegovićevoj stranci.

Šemsudin Mehmedović je podigao i zaštitio te ljude kao dio plana za stvaranje pričuvnog sustava za terorizaciju potencijalnih političkih protivnika, zlostavljanje Srba i Hrvata i vršenje pritiska na Muslimane koji možda ne podržavaju  Izetbegovića, kažu lokalni dužnosnici”, objavio je  Washington Post  i to na naslovnoj! stranici.

Kao specifičan slučaj na kojem se temelji ova tvrdnja navodi se otmica djevojke u Tetovu kod Zenice.

“Bilo je očito da su navodni otmičari prijatelji regionalnog načelnika policije Šemsudina Mehmedovića. “Unatoč optužbama za otmicu i pokušaj ubojstva, pušteni su i ostali na slobodi”, napisao je Pomfret.

Bilo je to ispunjenje proročanstva Josipa Pojavnika, predsjednika mjesnog ogranka Hrvatske demokratske zajednice u Zenici.

“Oni su samo privremeni problem za Hrvate, ali dugoročno će biti problem za Bošnjake”, rekao je Pojavnik.

Godinu dana ranije, Bošnjaci i Hrvati su se žalili općinskim vlastima na probleme s mudžahedinima u Podbrežju i njegovim naseljima Tetovo, Gradišće i Banlozi.

 “Nezadovoljni načinom odijevanja naših supruga, kćeri i sestara, pojedini pripadnici jedinice ‘El mudžahedin’ svoje nezadovoljstvo iskazuju na krajnje bezobrazan i nekorektan način. Tako se dešava da naše građane udari jaje, flaša ili neki drugi predmet iz automobila kojim upravljaju pripadnici odreda ‘El mudžahedin’. Bilo je i fizičkih zlostavljanja (šamaranja)”, napisali su Bošnjaci, upozoravajući nadležne .

Davne 1993. godine strani islamski misionari započeli su veliku borbu za utjecaj na imame i vjernike u Bosni, pokušavajući promijeniti dotadašnje shvaćanje islama.

Službena Islamska zajednica opisala je opoziciju u svojim redovima kao sljedbenike selefizma i saudijskog šeika Salmana al-Awdaha.

Tako se u njihovim dopisima Travnik opisuje “kao jedan od centara selefijskog djelovanja zbog prisutnosti mudžahedina na području srednje Bosne”.

Islamska pedagoška akademija u Zenici je također opisana od strane Islamske zajednice kao selefijska institucija.

Istovremeno se tvrdilo da službena Islamska zajednica u BIH nikada nije objavila niti jednu selefijsku knjigu, i da je najprihvatljivije djelo za tradicionaliste unutar Islamske zajednice dr. Yusuf al Qaradawi.

Naravno, dr. Qaradawi je više nego kontroverzan:

Objašnjavajući hadis o osvajanju Istanbula i Rima, Qaradawi je u svojim fetvama i javnim istupima više puta najavio treće osvajanje Europe:

“To znači da će se Islam vratiti u Europu kao pobjednik i osvajač, nakon što je dva puta bio protjeran, jednom na jugu iz Andaluzije i drugi put na istoku, kada je nekoliko puta pokucao na vrata Atene. Ovoga puta osvajanje neće biti mačem, već učenjem i ideologijom”, rekao je Qaradawi.