Postoji nekoliko tema koje bošnjački mediji naširoko zaobilaze. Kao i njihovi istočni i zapadni, o istoku ovisni sponzori.
Jedna je dolazak mudžahedina u BIH daleko prije bilo kojeg rata u BIH. Nedopustivo je naime u halal mediju postaviti pitanje otkud ih već krajem 1990 i početkom 1991 ako je Zapad išao na to da u BIH neće i ne smije biti rata. Otkud im terenci na ZG tablicama u Travniku i tko ih je doveo u Zagreb i naredio tamšnjem Proljetnom Vrani da ih ima udomiti privremeno, dok im se ne nađe angažman na terenu.
Nećete vidjeti niti dokumentarni prilog o tome kako su prelazili granicu od Kladuše pa naviše i tko ih je upućivao iz Bosne u Sisak.
Nikada u Bosni nećete vidjeti niti jedan prilog o tomešta ima SDA Sarajevo izdavati ratna naređenja za muslimansku postrojbu u Hrvatskoj te iste godine 1991. Ako SDA nije u ratu. I ako to nije njen rat jelte.
Nema ni tužbi na Haaškom Talibanatu na tu temu. Ta to su Arapi, a Arape je dovela Amerika. Ne diraj. Nema ni tužbi protiv Carle Del Ponte i Louise Arbour, Haag se statutom zaštitio da one imaju imunitet i ne možeš ih tužiti za povredu dužnosti odnosno za preskakanje Augustina i Mladenki.
Toliko civila u Sisku preklano, sve listom srpski vratovi oderani muslimanskom rukom, daleko prije rata u BIH i daleko prije svatova, kad tamo “Rat u Bosni počeli su Srbi”. Nešto slično postoji i u Hrvata. Kada kažeš Republika Srpska, to samo o genocidu priča a Sijekovac, kao da ne postoji. Ni datuma mu ne znaju. A daleko prije svih pokolj načiniše “nevini” HOS-ovci i to sve listom starčad srpsku poklaše.
Postoje još razne teme kojih se “probosanstvo” (ljudi koji El Mudžahid nazivaju slavnom postrojbom) stidi no mi ćemo se ovaj put fokusirati na dvije koje se tiču pravne tematike.
Jedna se zove predsjednički veto, predsjednička ovlast koju ima punopravni i legitimni i legalni član Predsjedništva. I koju Komšić stoga nema. Jer je nelegalan ne samo nelegitiman. On je tog duboko svjestan. On izbjegava tu riječ a kod Stankovića se na temu veta posve pogubio. Zašto? Zato što u Ustavu jasno piše da mu tu ovlast daje istključivo hrvatski narod, pa se njegova sto puta ponovljena laž da on predstavlja sve građane BIH na tu činjenicu topi kao kula od karata. On ne predstavlja sve građane BIH, isključivo je zadužen za Hrvate i po obvezama koje je preuzeo dužan je štititi da se nekom odlukom članova Predsjedništva BIH slučajno ne povrijedi hrvatski nacionalni interes. On potom ističe veto , ruši odluku dvojice kolega i po potvrdu svog veta odlazi u hrvatski klub Doma naroda FBIH. A tamo bi doživio fijasko. Hrvatski klub Doma naroda ne bi mu ni odgovorio na apelaciju čime bi njegov mandat morao završiti. Zato Komšić ne podnosi veto. Zato prema statistici rada Predsjedništva BIH hrvatski nacionalni interes nikada nije bio napadnut dok je Komšić bio član predsjedništva. Koje li bizarnosti. Više puta su nacionalni veto isticali Srbin i Bošnjak nego Hrvat u Predsjedništvu. Iz čega zaključujemo da su Hrvati najzadovoljniji procesima u BIH. Ili se to možda tako čini? Možda je zadovoljan tek samo Komšić?
Ponavljamo ovu rečenicu za Schmidta, ako u njemu postoji još zrno ljudskosti i ako doista, kako neki tvrde nije tu poslan kao habsburški mason nego kao prijatelj i ovog naroda i ove zemlje: Član Predsjedništva kojem bi nadređeni narodni i nacionalni parlament ovlašte prema Ustavu za izglasavanej punovažnosti istaknutog veta, dakle jedini vlasnik predsjedničkog prava na tu ovlast, ukoliko bi dakle taj palament Komšiću ili bilo kome drugom, trajno do kraja mandata uskratio tu ovlast, morao bi po slovu prava , isti dan Komšić, pa i bilo tko drugi, ili dati ostavku ili biti smijenjen od strane Ustavnog suda BIH.
To je tema koja je strogo zabranjena u halal medijima. Nikada nitko se nije bavio pitanjem kako je ustavopisac dopustio da se član Predsjedništva bira u jednom krugu.
Temu veta Komšić zaobilazi gotovo rigoroznije nego onih 75% Bosne i Hercegovine na kojem ne živi njegova glasačka hegemonija.
Druga tema je ova kojoj ćemo se danas posvetiti.
Koliko znate zemalja u svijetu u kojima se član Predsjedništva ili Predsjednik bira u jednom krugu?
Čak ni Papa se ne bira u jednom krugu.
Predsjednik je jaka funkcija i obično se za ovlasti koje će uživati od istog traži da u ponovljenim krugovima glasanja namakne 50% plus jedan glas od izišlih birača.
No ustav BIH omogućio je da osobe koje teoretski osvoje 1% glasova mogu ući u Predsjedništvo i raspolagati jakim ovlastima. Kako je to moguće?
Pogledajte koliko su glasova imali pojedini bošnjački članovi Predsjedništva. Neki od njih osvojili bi tek 15% glasova bošnjačkog političkog tijela, daleko od natpolovične volje Bošnjaka, i automatizmom su bili gurnuti u Predsjedništvo.
Kako je to moguće?
Zar ustavopisac nije predvidio da će , naročito kod mnogobrojnijih naroda u BIH biti veća poplava kandidata i da nema političke niti pravne logike da neki narod predstavlja netko tko bude relativni pobjednik s 10 ili 15% glasova?
Zašto ustavopisac nije predvidio drugi krug izbora kako bi se riješio ove problematike?
Zato što je u ustav u sebe ugradio impeachment. Kontrolu legitimnosti pojedinog “pobjednika” u prvom krugu.
Dom naroda FBIH, nacionalni klub Hrvata ili Bošnjaka te Narodna Skupština RS mogu smijeniti svog člana Predsjedništva prema današnjem Ustavu. Pitajte to bilo kojeg pravnika, u biti ne njih, pitajte to bilo kojeg inženjera koji je pročitao Ustav BIH temeljito i do slova i bit će vam jasno o čemu pričamo.
BIH nema zakon o opozivu člana Predsjedništva budući da je jasno da postoji netko nadređen tom članu, posve ovlašten da ga u bilo kojem trenutku smijeni. Baš stoga jer isti nije biran u dva kruga i nema nikakvo izborno jamstvo da ima narodni legitimitet. Pa čak i kad naoko pobjedi natpolovičnom većinom ne znači da istu ima. Jer se može dogoditi da znatno veći broj birača da glas paralamentarnim zastupnicima a za člana Predsjedništva odbije glasati.
A taj netko. tko je ovlašten smijeniti hrvatskog člana Predsjedništva kojim bi bili nezadovoljni, koji bi se tijekom mandata npr, pokvario ili počeo teturati po Titovoj, ili ako bi primjetili da je u stolicu hrvtskog člana uguran bez glasova Hrvata, je u slučaju hrvatskog člana hrvatsku klub – Doma naroda FBIH, u slučaju bošnjačkog člana nadređen je bošnjački klub istog doma naroda dok je u slučaju srpskog to parlament Srpske.
Primjetite riječ narod u slučaju bošnjačkog i hrvatskog člana. FBIH je ravnopravna konsocijacija dva naroda i ignoriranjem ovog dijela Ustava, ugrađenog impeachmenta u njega, Schmidt direktno radi protiv Aneksa 10 i njegove implementacije. Ne štiti prava birača hrvatske nacionanosti nego pomaže teror i hegemoniju nad njima koju je u BIH nad njima započeo tko?
Prosječan Hrvat će reći Alija. Ali nije. Započeo ju je Petritsch, pozivajući se na suludu odluku Ustavnog suda BIH koji je dokinuo Ustav BIH i kazao da su se konstitutivni narodi krivo dogovodili kada su promijenili unutarnju strukturu BIH i da je Srpsku osnivao i hrvatski i bošnjački narod a Federaciju i srpski. Što naprosto nije istina. Bošnjaci i Hrvati borili su se protiv stvaranja Srpske a Srbi za stvaranje Srpske. Srbi su se borili za što manju i slabiju Federaciju a Hrvati i Bošnjaci za što veću.
Nama je žao što to Hrvati još ne shvaćaju a još nam je više žao što su 1994 kao guske u magli pristali na imperative iz Zagreba, okrenuli leđa stoljetnoj braći u ropstvu kalifata, onima s kojima smo skupa ustanke dizali i skupa s dojučerašnjim agresorima na Srednju Bosnu – ram uz rame s Al Qaedom udarili na Srbe.
Parlamenti su dakle ti koji svakome od tri člana predsjedništva daju najvažniju ovlast. Veto. I istu mu imaju pravo oduzeti. To je zabranjena tema Prostora Džihada i zabranjeno im se čak na ovakve tekstove osvrtati. Da se vlasti iz OHR-a možda ne dosjete koliko su u krivu i ne povuku svoje amandmane na ustav. Ionako neustavne.
Što to znači? To znači da ti isti parlamenti nikada nisu preuzeli svoju ovlast u svoje ruke i krenuli smjenjivati članove Predsjedništva koje bi smatrali nedostojnim predstavnicima svog naroda. Parlament RS-a nikada tako nije smijenio manjinskog Ivanića iako je mogao. A klub Hrvata nikada nije smijenio Komšića iako je mogao. Isto tako klub Bošnjaka nikada nije smijenio manjinskog predstavnika Bošnjaka u Predsjedništvu iako je takav bio nekoliko puta.
Odlukom o trajnom oduzimanju prava veta pojedini član predsjedništva prestaje to biti.
Takav automatizmom postaje proglašen javno nesposobnim , deficitnim, za vršenje dane mu dužnosti. Ne mozes se naime zaklinjati da ćeš vetom štititi nacionalna prava svog naroda ako ti je upravo tvoj narod putem nadređenog ti parlamenta oduzeo pravo suradnje s njim.
U razvijenim demokracijama takav bi odmah podnio ostavku, u BIH bi ga morao smijeniti Ustavni sud BIH.
Ironija u cijeloj priči, možda i tragika, gotovo tjeskobna tragika jeste ta da hrvatski klub Doma naroda, nikad do sada nije izglasao odluku, Deklaraciju, kojom se trajno, uskraćuje ta predsjednička ovlast Komšiću, odnosno izglasava volja hrvatskog naroda prema kojoj Komšić nema pravo predsjedničkog veta.
Ova činjenica zapravo je šokantnija od činjenice da isti taj Komšić nikada veto i nije pokušao podići. Što je stvorilo jedan simulakrum tišine i općepolitičke gluposti. Toliko karakterističan za mlade slobodne nacije, dojučerašnje robove postosmanskih zemalja. Društva koja ne razuvmiju politiku niti pravo niti upravljanja državom. Društva koja smatraju da si u pravu onoliko koliko komplimenata dobiješ od Sattlera ili Murpheya. Društva predodređena da budu kolonije.
Upravo iz ove tragike političke zaostalosti proizilazi i bošnjačka nadmenost, taj gotovo neskriveni fašizam koji se ogleda u javnim pjesmuljcima i pozivima na obnovu novog klasnog društva begova i kmetova. Njihov osjećaj nadmoći ne proizilazi iz stvarne kvalitete, koja možda čak i postoji, nego opet iz postosmanskog kompleksa. Kako god se mi osjećamo dobro kad nam neki gornji daju komplimente tako se i oni osjećaju dobro, kada , baš kao nekakvi suvremeni begovi od tih istih “gornjih”, dakle stranaca , traže da im žešće, i žešće, udaraju po kmetstvu iliti po “dušmanima” suvremenom eufemizmu za BH kmeta.
U svakom slučaju čekamo dan kada će ovu polugu Srbi provesti u parlamentu Srpske i tako smijeniti srpskog člana Predsjedništva kojeg bi im u nekoj budućoj iteraciji nametnuli Bošnjaci. Od Hrvata izglasavanje ovakve Deklaracije nije za očekivati. Oni ne razumiju politiku niti procese.
Ako nekim čudom Hrvati to ipak urade, i donesu deklaraciju kojom oduzimaju Komšiću veto, a što trenutno jedino u HNS-u shvaća Božo Ljubić koliko nam se čini, Ustavni sud BIH, tj suci uposleni u njemu, bili bi dovedeni pred izbor da biraju između vlastitog pravničkog ugleda ili protekcije muslimanske hegemonije nad narodom kojem su OHR, Austrija i Njemačka zacrtale davno nestanak iz BIH. Još davne 1878. I to istom onom rečenicom koju su davno kazali onom našem ex biskupu iz Sarajeva – uzoritom laprdalu: Ili ćete se asimilirati ili nestati. Istu tu rečenicu kazali su i fratrima 1878. Oni su tako postali prvi Bošnjaci ovog dunjaluka. I jedini su se tako izjašnjavali na cijeloj kugli zemaljskoj. Makar danas to kriju.
Doista Ne postoji šansa, kada bi danas Cvijanovićeva ili jučer Dodik dobili informaciju da joj je ili da mu je natpolovična većina u Skupštini RS-a uskratila predsjedničko pravo veta, do kraja mandata, da Ustavni sud isti dan ne bi smijenio Cvijanovićevu ili jučer Dodika.
Samo se šuti, eto, kada se četvrti put zna da Komšić nema pravo veta, najvažniju predsjedničku ovlast ali i dalje obnaša funkciju.
Šuti se doduše jer šute i Hrvati u Domu naroda FBIH.
Oni i dalje , naravno, ne shvaćaju o čemu i pišemo.
No tko zna, možda je to i dobro. Možda bi tekst Deklaracije bio napisan tako nemušto, da bi bilo bolje da ga i nisu sastavljali.
Stoga je najbolje da izignorirate ovaj tekst.
Kojeg vraga se mi ovdje na Poskoku, uopće više i trudima.
Narod je na konkretnim stvarima, narod ore njive, narod je izvukao plugove i čuje se širom HercegBosne, te najslavnije, i najiznevjerenije zemlje Hrvata, rika prkosa, rika bikova. A mi debili o politici.
Idioti.
iurkov l poskok.info