(EPH)
Jasno mi je zašto su optužili strica Jerka, mogu shvatiti i da terete moga oca Slavu, koji će sigurno dokazati svoju nevinost, ali nikako ne mogu prihvatiti i razumjeti zašto je optužen i moj djed Stipe, stari Lijan. Pa on već 20 godina nema nikakve veze s biznisom, živi mirno i povučeno kao umirovljenik, govori nasljednik imperija hercegovačkih mesnih veletrgovaca Lijanovića, Stipe Ivanković Lijanović (35).
Tužiteljstvo BiH pohvalilo se podizanjem najopsežnije optužnice iz područja gospodarskog kriminala u svojoj povijesti, zbog poreznih utaja i prijevara teških 6,9 milijuna eura, protiv Stipe Ivankovića Lijanovića (82) i trojice njegovih sinova, Jerka (46), Slave (58) i Joze (53), vlasnika tvrtke Lijanović iz Širokog Brijega. Optuženi su da su kao povezana skupina od 2007. do 2012. osnivali nova poduzeća s minimalnim osnivačkim ulogom, prenoseći na njih opremu i poslovanje, dok su dugove koje su gomilali ostavljali neplaćenima.
“Pravosudni progon”
Stipe Ivanković Lijanović, unuk pokretača obiteljskog biznisa, već je pomalo navikao na policijski i pravosudni, kako piše Jutarnji list, ”progon članova svoje najuže obitelji” jer je ovo jedna u nizu optužnica i istraga koje su podignute ili se protiv njih vode od 2003. On nikad nije bio obuhvaćen niti jednom istragom, niti se u njima spominjao u bilo kakvom kontekstu.
Ostao je amnestiran od obiteljskih problema i zato što već 16 godina živi u Zagrebu, sa suprugom Sanjom (46) i sinom Stipom (8), a njegove hrvatske tvrtke Stipex, Agro Lijanović i Mesna industrija Lijanović, kojima je sjedište u Vrbovcu i koje se bave veletrgovinom mesa, djeluju potpuno samostalno i neovisno u odnosu na obiteljsku tvrtku Lijanović iz Širokog Brijega, koja također ima status optuženika u najnovijoj optužnici Tužiteljstva BiH.
Stipe Lijanović i u Zagrebu je nastavio živjeti stilom Lijanovića – vila, najnoviji i najbolji model Mercedesa, život na visokoj nozi, veletrgovina mesnim proizvodima – ali sve je to, kako kaže, zaradio sam, bez financijske pomoći obitelji.
Partner iz Turske
– Moje tvrtke u Hrvatskoj u 2015. imale su rast od 40 posto u odnosu na godinu prije. Osim veleprodaje, imamo tri prodajna mjesta na zagrebačkim tržnicama Dolac, Utrine i Jarun, na kojima su cijene od 30 do 70 posto više od onih u supermarketima. Garantiramo kvalitetu i svježinu, naši kupci znaju da je to meso ujutro klanih životinja, a popodne je u mesnici, dok se u supermarketima prodaje meso staro nekoliko dana – govori Stipe Lijanović, kojega po Slavoniji, gdje njegove hrvatske tvrtke otkupljuju najviše stoke, od milja nazivaju ”kraljem pršuta”.
Suprotno uvriježenoj percepciji da nasljednik velike hercegovačke dinastije živi na visokoj nozi na račun imućne obitelji, istina je, objašnjava, potpuno drugačija. Zapravo, on njima pomaže. Njegova je hrvatska tvrtka u suradnji s partnerom iz Turske prije više od godinu dana ponovno pokrenula proizvodnju u posrnuloj obiteljskoj tvrtki te danas u Širokom Brijegu opet radi 80-ak radnika, što je sitnica u odnosu na 1600, koliko ih je tamo radilo u zlatno doba Lijanovića.
Zatim je sredinom 2015. napisao i izdao knjigu pod naslovom “Kako je Boljitak uništio moje Lijanoviće”. U njoj, između ostaloga, tvrdi kako je njegova oca i stričeve na ulazak u politiku nagovorio visoki američki političar, kako je za sve financijske probleme odgovoran stric Jerko koji je do prije godinu dana bio potpredsjednik Vlade Federacije BiH, kako je on za financiranje njihove stranke Radom za boljitak iz tvrtke Lijanović izvukao oko 50 milijuna eura, kako je obiteljski imperij trebao vrijediti pola milijarde eura, a da zbog strica Jerka sada ne vrijedi ništa.
Politika je greška
– Politika je opet odradila svoje. Nismo očekivali da će optužnica biti potvrđena protiv moga oca Slave i strica Joze. Moj otac je već nekoliko godina izvan biznisa, njemu je teško gledati kako se uništava ono što je on stvorio svojim rukama. A izvan svake je pameti da je istragom obuhvaćen i moj djed, bolestan čovjek od 83 godine, koji ni u što nije bio upetljan, koji je već godinama kod kuće i bavi se jedino sam sa sobom. No, i dida Lijan svjestan je činjenice da se ulaskom u politiku napravila pogreška. Zato smo pretpostavljali da bi stric Jerko mogao biti optužen, jer je on involviran u politiku, a takve su stvari za očekivanje svagdje gdje politika ima svoje prste. Ali, čak i ako se pokaže da je stric Jerko kriv, ne znam zašto u to miješaju i druge članove obitelji. Stric Jerko je od 18. rujna u pritvoru u Tuzli zbog nekih drugih kaznenih djela za koja ga terete, u vezi s poticajima ministarstva poljoprivrede, ali ni to nema nikakve veze s obitelji. Sudski proces trajat će dugo, za strica Jerka ne znam, ali za djeda, oca i drugog strica, Jozu, garantiram da će biti oslobađajuća presuda. Tako je bilo i kada su Lijanovići optuženi 2003., pa su nakon tri godine oslobođeni. Pa i nakon što su uhapšeni 12. rujna 2014., točno mjesec dana prije izbora, a 42 dana poslije Ustavni sud presudio je da su pritvoreni protuustavno – govori Stipe Lijanović i objašnjava kako je tužba Hypo banke prema kojoj su ih Lijanovići navodno oštetili za 32 milijuna eura još u fazi istrage.
Atak na cijelu obitelj
– Osobno mislim da je stric Jerko napravio nekih propusta u politici, ali – ponavljam – to nema veze s obitelji. Sve ostalo, u okviru poslovanja obiteljskih tvrtki, rađeno je u skladu sa zakonima, transparentno, s ugovorima, uz zakupe, najmove… U optužnici stoji da su osnivali fiktivne tvrtke, a to nisu neke tvrtke s Bahama za koje ne znaš ni gdje su, ni čije su: one su legalno osnovane, imaju naziv, sjedište, direktora koji su odgovorni za poslovanje… Ako je u takvom zakonitom poslovanju i bilo nekih propusta, onda je tu kriva i država jer je dopustila da se tako radi. Optužuju ih za neke stvari počevši od 2007., a zašto država nije reagirala već 2008., sankcionirala ih i prislila ih da to već onda isprave. No, oni su to puštali, jer su očito i ljudi i institucije koji nadziru gospodarske subjekte mislili da to tako treba raditi – iznosi.
– Ovakva optužnica atak je na cijelu obitelj. Jedini mogući razlog da nije optužen samo stric Jerko nego i djed, otac i drugi stric vidim u mogućnosti da Tužiteljstvo ovako slučaj može prezentirati kao udruženi zločinački pothvat i najveći slučaj u gospodarskom kriminalu u povijesti BiH. A da je optužen samo stric Jerko, bio bi to još samo jedan u nizu slučajeva u gospodarskom kriminalu – tvrdi Stipe Lijanović i objašnjava kako je stranka Radom za boljitak, nakon uhićenja Lijanovića lani u rujnu, mjesec dana prije izbora, doživjela težak poraz i više ne sudjeluje u vlasti na nacionalnoj razini, a tek je ponegdje još prisutna na lokalnoj.
Gašenje stranke
– Prvi sam za zatvaranje stranke već sutra. Stranka Radom za boljitak nikome nije dobro sjela. Svi misle da su se Lijanovići okoristili kroz Boljitak, a istina je da obitelj samo ispašta. Mislim da sve ide prema tome da se stranka ugasi, ali o tome odlučuje samo stric Jerko, nitko drugi. Ta stranka i politika uzrok su većine problema moje obitelji, stranka je našu obiteljsku tvrtku stajala minimalno 50 milijuna eura, ali i puno više ako računate imidž, jer svi su se zbog politike okrenuli protiv nas, a tvrtka bi danas trebala imati najmanje 500 milijuna eura kapitala da bi se razvijala kao do početka dvijetisućitih. Mnogi političari i visoki strani dužnosnici sugerirali su kako bi za društvo BiH bilo dobro da dvojica braće Lijanović ostanu u biznisu, a da dvojica idu u politiku. Kao razlog su navodili da mi kao obitelj nismo nacionalno opterećeni, da uspješno poslujemo i surađujemo sa sva tri naroda u BiH te da Lijanovići mogu njihovu politiku provesti u djelo. To je bio projekt na dobrim osnovama i s dobrim namjerama koji je, kako se pokazalo, bio neuspješan. Jednako tako, tek za četiri godine vidjet ćemo hoće li projekt s Tihomirom Oreškovićem, do kojega je također došlo na dobrim osnovama i s dobrim namjerama, završiti uspjehom ili optužnicama. Stric Jerko ušao je u politiku 2002. i odmah su počeli problemi: porezna uprava blokira Lijanoviće, podiže se optužnica… Do 2006. stric Jerko imao je podršku braće i cijele obitelji, no odonda samostalno kroz politiku provodi isključivo svoje osobne ideje. Lijanovići su se još kako-tako znali nositi s tom politikom dok nisu došli na vlast, ali od 2011., kada je stric Jerko postao potpredsjednik vlade, Lijanovići su počeli tonuti nevjerovatnom brzinom. Da se razumijemo, Lijanoviće nitko nije uništio, obitelj se sama uništila ulaskom u politiku. Vjerujem da sve minuse koje je donijela politika možemo pokriti, ali da speremo ljagu s prezimena Lijanović, trebat će nam barem deset godina. No, da me pogrešno ne shvatite, ja se nikada neću odreći Jerka kao strica, a davno sam ga se odrekao kao političara i kao biznismena. Uvijek ću sjediti sa svojim stricem na obiteljskim okupljanjima za rođendane, Uskrse, Božiće, a kao političara i biznismena prekrižio sam ga 2009. godine. Da je obitelj prije šest godina stranku prepustila nekome drugome i nastavila je financirati s deset posto dobiti tvrtke Lijanović, uvjeren sam da danas ne bi bilo optužnice, a tvrtka bi normalno poslovala. Nikako ne može funkcionirati da se jedan čovjek istodobno bavi biznisom i politikom: dr. Nikica Gabrić trebao bi zahvaliti onome tko mu je savjetovao da se makne iz politike, a mislim da Agrokora u roku od pet godina ne bi bilo kada bi gospodin Todorić osnovao stranku. Naša poruka gospodarstvenicima je da pomažu politiku, ali da je nikada ne puštaju u svoje dvorište – govori Stipe Lijanović, koji ponosno, piše Jutarnji, podjeća kako je bio simpatizer i donator bivšeg predsjednika Stipe Mesića.
Najmlađi predstavnik hercegovačke dinastije Lijanović smatra da se najnovija optužnica protiv članova njegove najuže obitelji neće negativno odraziti na njegova nastojanja u posljednjih više od godinu dana da spasi posrnuli obiteljski imperij u Širokom Brijegu.
Povratak u trgovine
Dotakli smo dno i niže ne možemo, samo možemo ići prema gore. Nakon pritvaranja strica Jerka lani u rujnu, Lijanovići su praktički stavili ključ u bravu. Tada sam tvornicu iznajmio turskom partneru i sada u pogonu za tursko tržište radi 80-ak ljudi. Što se mesne industrije tiče, od ukupno 120 proizvoda, ponovno smo počeli proizvoditi njih deset od piletine i govedine, i to ne u svojim pogonima, nego po našoj recepturi u Mesnoj industriji Bajra. Tih deset proizvoda vratili smo na police trgovina u BiH, uz pomoć najvećeg trgovca u zemlji, tvrtke Bingo Senada Džambića. Cilj mi je u idućih godinu dana na police trgovina vratiti 30 udarnih proizvoda Lijanovića, a nadam se da ćemo za nekoliko godina zapošljavati barem 50 posto od nekadašnjih 1600 zaposlenika. Mi Lijanovići velika smo obitelj, ima nas više od 60 i nemoguće nas je uništiti – poručuje nasljednik posrnulog carstva Lijanović.
Dnevnik.ba
wpDiscuz