”Već dugi niz godina posjećujem Bosnu i Hercegovinu, a sada sam u Sarajevu”, kaže na početku razgovora za Fenu mlada talijanska novinarka Linda Caglioni koja iz naše zemlje piše za različite talijanske medije.
Izvještavala je iz Grčke, s otoka Lesbosa, a prošlog ljeta boravila je na otoku Rabu gdje je radila na priči o fašističkom koncentracijskom logoru, priču koja je, kako kaže, malo poznata u Italiji.
Italija ne zna…
”U budućnosti, ako budem imala priliku, voljela bih provesti neko vrijeme u drugim balkanskim zemljama. Moji tekstovi o Bosni uglavnom se objavljuju u novinama Il Fatto Quotidiano. Za L’Espresso i za Rainews24 pisala sam zajedno s kolegicom Martom Fiorin priču o Udruženju ‘Zaboravljena djeca rata’, odnosno priču o djeci koja su rodile žrtve silovanja tokom rata u BiH”, opisuje svoj angažman frilensera.
Na pitanje koliko je u Italiji u tamošnjim medijima prisutna Bosna i Hercegovina, nakon što je, kao i za većinu svjetskih medija po završetku rata u BiH, opao interes za izvještavanje, Caglioni kaže kako se Italiji ne zna puno o tome šta se dešava na Balkanu.
”Mediji ne daju dovoljno prostora pričama s ovih prostora. U Italiji, kao i u mnogim drugim zapadnim zemljama, vizija Balkana je vrlo stereotipna i svedena na pojednostavljenja koja mogu biti veoma opasna. Kroz svoje članke pokušavam podvući važnost koju ove zemlje imaju za međunarodnu ravnotežu. Pišem i o temama vezanim za rat ali i problem migracija”, pojašnjava Caglioni.
Život mladih
Prvi put je bila u BiH 2013. godine kada je radila na jednom volonterskom projektu s djecom Bosanske Krupe.
”Iako izgleda da postoje mnoge razlike između Sarajeva i ostatka zemlje, mišljenja sam da su ljudi u Bosni vrlo gostoljubivi i uvijek spremni pomoći”, kaže.
Trenutno je u fokusu njenog novinarskog angažmana život mladih u Sarajevu i BiH, obrazovanje kroz tzv. dvije škole pod jednim krovom, te o kolektivnim centrima u BiH.
Kaže kako je ponekad teško doći do izvora informacija, posebno ako se radi o ‘drugoj strani medalje’.
”Završila sam tečaj bosanskog jezika u Milanu i pohađala privatne sate. Sada pokušavam prevoditi članke i pjesme kako bih obogatila svoj vokabular, ali to je veoma težak jezik i još uvijek sam na osnovnom nivou, nažalost, skromno”, kaže 32-godišnja Linda Caglioni.