Nažalost, ni ova godina nije bila po tome ništa bolja. Agencija za statistiku objavila je da su u prvih šest mjeseci razvedena 1.082 para, što predstavlja povećanje od 14,98 posto u odnosu na isti period prošle godine.
Najveći broj parova razvede se nakon pete godine braka, više od tisuću, no sve je više instant brakova, koji traju samo godinu, piše Dnevni avaz.
Alarmantne brojke su i za prošlu godinu, u kojoj je razveden 1.961 par, što predstavlja povećanje od 9,13 posto u odnosu na 2016. godinu, navodi se u podacima Agencije.
Po razvodima prednjače Tuzlanska županija, s 266 razvoda, zatim Unsko-sanska sa 196 te Županija Sarajevo sa 164 razvoda. Najmanje razvedenih brakova zabilježeno je u HBŽ-u, njih pet, dok je u ŽZH registriran 31 razvedeni brak. Među gradovima i općinama ističe se Mostar, gdje su se razvela 73 para, dok na primjer u Bosanskom Petrovcu, Kladnju, Varešu, Čitluku još vjeruju u brak. Tamo nije bilo razvoda, stoji u podacima Federalnoga zavoda za statistiku.
Veličanje braka kao osnovne društvene institucije je u redu. Obitelj jeste stup društva. No u plemenski organiziranim zajednicama razvod se često stigmatizira kao neprihvatljiva društvena sramota. Ljudi se počesto odlučuju živjeti u disfunkcionalnom braku, posljedično štete time i svojoj široj obitelji i djeci. Prije će pristati na to nego se razvesti. Tako da uporno statističko hvaljenje Hercegovine malim brojem razvoda u suštini nije nešto čime se treba hvaliti. Ne postoji propali brak. Neki brakovi traju neki ne. Kad završe ljudi idu dalje. Ostajanje u disfunkciji i međusobno maltretiranje je u suštini poraz ne pobjeda. Lijepa je crkvena dogma “u dobru i zlu, zdravlju i bolesti” no čuvanje braka, u kojem više nema ljubavi, nego stanuje samo zlo i mržnja, a sve kako bi se udovoljilo sredini, nije ništa nego komformizam.
Važno je ljude educirati da je brak ozbiljna stvar i da je takvu prihvate ako misle ulaziti u nju. No inzistirati na tome kako je razvod nedopustiv štetno je po društvo. Takvi brakovi više štete društvu nego što mu pomažu.