BEOGRAD – Patolog Zoran Stanković očekuje da će Naser Orić odgovarati za srpske žrtve, koje su ubijane na monstruozan način – klane i sakaćene, i otkriva da je dobio zahtjev da ponovno dostavi svoju dokumentaciju pravosuđu za neka mjesta i ljude, što će učiniti narednih dana.
Stanković, koji je radio obdukcije ubijenih Srba, ističe za Srnu da je došlo vrijeme da se o svemu progovori te da, na temelju svih dokaza i obdukcionih nalaza, bude podignuta kvalitetna optužnica, jer su Orić i njegova jedinica odgovorni za mnoge srpske žrtve na područjima općina Srebrenica i Zvornik.
“Uglavnom se govorilo o žrtvama Nasera Orića i jedinica koje su bile na tom prostoru pod njegovim rukovodstvom i njegovom komandom. To su godine 1992,1993. A 1994. kada je on bio na tom području”, pojašnjava Stanković, koji je trenutno šef Koordinacijskog tijela za jug Srbije.
Stanković je tih godina vršio obdukcije leševa srpskih žrtava iz sela Kamenica, Fakovići, Ratkovići, Skelani, Zalazje, Kravica i drugih mjesta uz Drinu, što je dokumentirano video-zapisima i fotografijama i predano Hagu i pravosuđu BiH i Republike Srpske.
Žrtve su ubijane na više načina, oštricama sječiva, nožem, tupim predmetima, projektilima, minsko-ksplozivnim sredstvima, a karakteristične ozljede su od zamaha oštrice, kao što su odsijecanje dijelova tijela, glave, ušiju, udova, prstiju …
Stanković pojašnjava da su Srbi ubijani na svirep način i podsjeća na primjer Miladina Aščerića, čije tijelo je pronađeno u Kamenici u jednoj jami, a bila mu je odsječena glava, koja je kasnije pronađena.
Patolog Stanković sjeća si slučaja svirepo ubijene žene koja s prezivala Kovačević, stare više od 70 godina, za koju se znalo da je nepokretna, a koja je pronađena u vojničkoj uniformi kod Skelana s više uboda u tijelu i na vratu, mada ni na koji način nije mogla biti vojnik.
Stanković podsjeća i na primjer žene koja se prezivala Ristić, koja je imala odsječene prste i veliku povredu od noža na vratu.
Posebno težak zločin izvršen je nad jedanaestogodišnjim dječakom koji se prezivao Stojanović, koji je monstruozno ubijen kada se vratio po svog psa. Izrezan mu je križ na trbuhu i ubijen je metkom u glavu.
Stanković navodi da su neka tijela srpskih žrtava bila oštećena vatrom i podsjeća na oca i dvojicu sinova Rankića, od kojih su prnađeni samo dijelovi kostura, bez mekog tkiva i dijelovi lubanje.
Poznat je i slučaj dvoje djece Dimitrijevića, od pet i sedam godina, koja su upucani na mostu kod Skelana, kada je jedno odmah umrlo, dok je drugo kasnije podleglo ranama.
Stanković je svoju dokumentaciju, video i foto zapise o obdukcijama, predao Haškom tribunalu u vrijeme kada se sudilo Oriću, ali je taj sud, iz nekog razloga, odustao od namjere da ga pozove da svjedoči, a Orić je čak slobodjene.
Patolog Zoran Stanković nije rekao tko mu je točno tražio dokumentaciju, navodeći da je srpsko tužiteljstvo zamoljeno prikupiti podatke da bi bili dostavljeni ponovo nadležnim organima, a on pretpostavlja da je riječ o, vjerovatno, organima BiH ili Republike Srpske.