Tko je bio Poncije Pilat? Ogolite kršćansku mitologiju i pojavljuje se živopisan portret Rimljanina od krvi i mesa: Suverenog vladara nad Kristovom zemljom koji je imao nezavidan zadatak održavanja reda u Carstvu. Deset godina je držao pod kontrolom hirovit narod, potiskujući pobune i gušeći nerede. Ali povijesni značaj Pilatove duge karijere zasjenio je jedan jedini događaj – suđenje i pogubljenje Isusa Krista.
U središtu Pilatova života priča je o Kristovom suđenju i pogubljenju. Rimski prefekt nije vidio pravi razlog zbog kojeg bi otjerao Krista u smrt, ali jednako tako imao je malo razloga da ugrozi mir braneći ga.
Ukratko vidio je da većina želi njegovu smrt pa joj se nije opirao, premda krivice za Krista nije našao, no kako je želio udovoljiti svjetini, dopustio je da se Krista ubije.
Kada je Valentin Inzko stigao u BiH i postao naš Poncije, prvo je pohitao u Međugorje. Među katolicima se hvalio kako je i sam katolik i pobožan. Ljudi su mu vjerovali.
A onda je osvanuo na nekom tulumu kod Jerke Lijanovića. Narod katolički isti dan ga je prozreo.
Kada je napravljena vlada Platforme, Inzko nije oprao ruke kao Pilat. Nije se puno mislio. Otvoreno je stao na stranu kršenja Ustava. Skupa s tadašnjim US ambasadorom Patrickom Moonom. Baš je to bio mudar potez. Udovoljiti želji majorizatorskog nacionalizma kako bi se ionako male, i ratom prepolovljene dodatno ponizilo. Slovenski nacionalist postao je u BIH tiranin preostalih katolika. Poncije. Imperator.
Danas je njegova uloga klasična pilatovska.
Izborni zakon , naime, koji su Hrvati sami oborili, slovom zakona, i putem institucija u BIH nije nešto što je nametnuo Bošnjak Hrvatu. SDA i SDP nemaju ništa s tim zakonom osim što im odgovara i smatraju da on vječno mora ostati tako faličan da se njime može ucjenjivati katolike.
No Izborni zakon nije donio Bošnjački institut. Niti Erdogan. Nego ured Pilatov.
Ako bi htio saprati sa svog lica ljagu da najobičniji plaćenik Inzko bi mogaa, ispraviti povijesni zločin koji je OHR uradio nad najprogonjenijim i najraseljenijim narodom u BIH.
On bi upravo morao biti taj koji će presjeći SDA i SDP odugovlačenje oko Izbornog zakona, i baš onako kako je Petritsch nametnuo probošnjački Izborni zakon, donijeti takav Izborni zakon koji će ispoštovati odluku Ustavnog suda. I koji će biti pravičan.
No on to neće uraditi. Jer on jest obični plaćenik. On jest najobičnije politička burzovna roba i kao takav će biti upamćen.Barem među većinom građana BIH i među njena 2 od tri naroda.
Kao čovjek koji će oprati ruke. Za ljubav svjetini. Većini. Šutit će o džihadistima. Pista će o Thompsonu.
I sve to za samo 25.000 Eura mjesečno.
U tom smislu postavlja se pitanje što HDZBIH zastupnici rade na sastanku s njim? Zašto ga poštuju? Tko ih je ovlastio da mu iskazuju poštovanje , smješkanje i rukovanje? Narod koji ih je birao dao im je mandat za hrvatski odgovor ne za rukovanje s Inzkom. Da su ga ignorirali na svim razinama, od općinske do državne, taj Lijanovićev mesar BH Ustava odavno bi bio povučen iz BIH.Što je u interesu hrvatskog naroda u BIH. No i većine građana u BIH. No nisu ga ignorirali. Zašto?
wpDiscuz