Avdo Avdić, majstor spina i mag kreature bosanskohercegovačke političke stvarnosti, ponovno je uspio podignuti medijsku buru na pozornici međunarodne diplomacije.
Ovoga puta fokus je bio na nesretnom događaju u Madridu, gdje je ministar pravde BiH, Davor Bunoza, zatražio izbacivanje Komšićeve ambasadorice Vesne Andree Zaimović iz protokola, dok se navodno prema Avdićevom spinu španjolska ambasadorica, Maria Molina Álvarez Toledo, solidalizirala s njom i demonstrativno napustila sastanak. Nit se solidarizirala s protupravnom bosanskom ambasadoricom niti je bilo demonstrativnog napuštanja. Dokaz tome je da je na nedavnom prijemu u španjolskoj ambasadi u Sarajevu Bunoza bio ugledni gost, među prvim uzvanicima, tu su bili i zamjenik u MVP g. Josip Brkić te predsjednica FBIH gđa Lidija Bradara dok od bošnjačke elite gotovo nije bilo nikoga.
Priča, kako ju Avdo prepričava, zvuči kao zavjera visokih diplomatskih krugova, gotovo na rubu teorije o špijunskom trileru. Međutim, kao i u mnogim drugim Avdićevim bajkama, stvarnost je daleko jednostavnija, a spin očit.
Spin o solidarnosti ili stvarnost političke odluke?
Dok Avdić ispreda priču o solidarnosti između ambasadorica, prava istina je mnogo prozaičnija: španjolski protokol jednostavno nije imao prostora za Komšićevu ambasadoricu jer su u igri bile puno ozbiljnije političke igre.
Ministar Bunoza, koji je jedini u ovoj priči u potpunosti u pravu, jednostavno je upozorio svoje domaćine na suštinsku neustavnost Komšićevog diplomatskog kadra.
Naravno, ni španjolski protokol nije mogao ignorirati takvu neugodnu činjenicu.
A što se tiče španjolske ambasadorice? Nema nikakve solidarnosti – naprosto, nije imalo smisla da sudjeluje u sastanku ako je već odlučeno da Komšićeva ambasadorica neće biti prisutna.
Diplomatska stvarnost i pravna osnova
Bunoza, pravni stručnjak i ministar s jasno definiranim ustavnim okvirima, ovdje ne djeluje iz hira ili nekakvih nižih političkih motiva.
Njegovo postupanje proizlazi iz obveze da osigura poštivanje ustavnih prava svih konstitutivnih naroda, a ne da se bavi političkim igrama kakve voli Avdić.
Komšićeva ambasadorica, postavljena iz kvote člana Predsjedništva koji nema stvarnu podršku Hrvata, jednostavno nije legitiman predstavnik onih koje bi trebala zastupati. I tu je srž problema. Ona ne može niti umije biti diplomatski support političaru protiv čijeg se izbora i imenovanja Komšić iz dana u dan bori. Ona je negacija svega onog što Bunoza jest – ustavnog patriotizma u BIH kojeg zagovara i predsjednik Čović.
Ministar Bunoza nije radio ništa drugo nego što bi svaki odgovoran dužnosnik trebao – ukazao je na nepravilnosti, pravno obrazložio svoj stav i sukladno tome djelovao.
Španjolska strana nije imala drugog izbora nego uvažiti njegove argumente i prilagoditi protokol. To što je Avdić ovu situaciju okrenuo u fikciju o “solidarnosti” je samo još jedan pokušaj da se stvarni problem političkog predstavništva Hrvata u BiH sakrije ispod tepiha.
Španjolska odluka: Nema mjesta za neustavna imenovanja
Pravi skandal nije u izbacivanju ambasadorice Zaimović iz protokola, već u samom imenovanju takvih kadrova.
Diplomacija se ne vodi na temelju političkih interesa jedne osobe ili stranke, već u skladu s legitimnom predstavničkom voljom naroda.
Komšić, čija je politička karijera izgrađena na glasovima bošnjačkih birača, nije i ne može biti pravi predstavnik Hrvata, niti je njegova ambasadorica pravi predstavnik BiH u Madridu.
Bunoza je u Madridu odigrao svoju ulogu besprijekorno, prema pravilima međunarodne diplomacije i unutar okvira Ustava BiH. Sve drugo su spekulacije i fantazije koje ne zaslužuju pažnju.
Kada bi Avdić barem jednom napisao što se zaista dogodilo, umjesto da izmišlja narative koji odgovaraju njegovoj političkoj agendi, možda bismo ga i mogli ozbiljno shvatiti. Ovako, ostaje mu samo da kroji priče, dok stvarnost i dalje neumoljivo stoji na strani pravde i ustavnog poretka – u ovom slučaju, na strani Davora Bunoze.
Kako je Martina Mlinarević postala simbol kršenja zakona i kako Bunoza može stati na kraj
Nastavljajući priču o političkim imenovanjima i pravnim reperkusijama koje iz njih proizlaze, slučaj Martine Mlinarević pokazuje svu trulež bosanskohercegovačke diplomatske scene. Imenovanje nekoga na visoko diplomatsko mjesto bez odgovarajuće diplome, uz podnošenje lažnog životopisa, ne samo da je moralno upitno, već je i pravno kažnjivo. Pitanje je samo: kada će Tužiteljstvo BiH reagirati?
Krivotvorina koja se gura pod tepih
Martina Mlinarević postala je ambasadorica bez diplome koja je uvjet za tu poziciju. Priča počinje s lažnim životopisom koji je dostavljen pravnim službama Predsjedništva BiH (kazneno djelo), u kojem je tvrdila da posjeduje visokoškolsku spremu (VSS), što je osnovni uvjet za diplomatsku funkciju. To je tvrdila na papiru, za medije je govorila drugačije da dobije naklonjenost javnosti. No u pravu i na sudovima carta canta. Međutim, umjesto da javno odgovara za krivotvorinu, bošnjački mediji su pokušali opravdati njeno imenovanje tezom da je ona “zaslužna građanka”. Jer važno je poniziti Hrvate makar i uz korupciju i protupravno.
Ako je to točno, zašto je onda Mlinarević primala plaću prema VSS rasporedu? Ako diploma nije bitna, kako onda njena pozicija nije definirana u skladu s nižim koeficijentima za zaslužne građane nižeg obrazovanja?
Njezin mandat već je davno istekao, ali ona i dalje prima visoku plaću, zahvaljujući manevrima bivše ministrice vanjskih poslova, Bisere Turković. Da bi stvar bila gora, Mlinarević nikada nije dostavila traženu diplomu, iako ju je Služba u Predsjedništvu više puta tražila nakon njenog odlaska u Prag. Komšić, svjestan skandala, nije se usudio ponovno je imenovati. Upozoren je da bi se mogao naći u kaznenom postupku. Jer jednom možda i nisi znao. Sada znaš. Umjesto da ispravi grešku i dotičnu povuče novim imenovanjem neke druge osobe, odlučio je ne poslati nikoga na njeno mjesto, ostavljajući diplomatsku poziciju u Pragu neimenovanom. Istovremeno je netko u MVP lobirao da se dotičnoj ne šalje poziv da se vrati u državu. Ona je to sve predstavila kao novo imenovanje iako je već dvije godine u protupravnoj poziciji kao i onaj tko joj odobrava plaću. Konaković. Koji bi se ni kriv ni dužan mogao naći optuženičkoj klupi radi Turković Biserka makinacija.
Kada će Tužiteljstvo BiH reagirati?
Pravo pitanje je: kada će Tužiteljstvo BiH podići optužnicu protiv Bisere Turković i Martine Mlinarević zbog prevarnih radnji protiv države BiH? Ako se državni novac protupravno koristi, netko ga mora vratiti. Hoće li to biti Martina, koja je lažno predstavljena kao diplomirana osoba, ili Bisera, koja joj je osigurala plaću i poziciju za koju nije kvalificirana?
Ovaj slučaj nije samo moralni krah bosanskohercegovačke politike, već i očigledno kršenje zakona. Svaki građanin koji je pokušao dobiti posao zna da se diplome provjeravaju, pa zašto bi to bilo drugačije na najvišim diplomatskim funkcijama? Kako je moguće da je osoba bez potrebne kvalifikacije uopće imenovana na ovakvu poziciju, a da nitko nije odgovarao?
Bisera Turković bi se osim za slučaj Mlinarević mogla naći na optuženičkoj klupi i zbog Zorana Perkovića ako on kao sjajan manipulator i snalažljivac svali odgovornost na nju. Naime u doba njenog mandata Perković je premješten na pomoćničku funkciju u Zagreb. Odobreni su mu troškovi da uz obilatu plaću prima i dodatak od 600KM za troškove plaćanja najma stana.
Već smo ranije pisali da je ovaj čovjek ljek za bošnjačke nacionaliste i da se nikada nitko nije tako dobro zajebavao s njima kao on. Em što im je skako na žene po MVP em što je po Sarajevu uzurpirao tuđe stanove najnovija priča kaže da Zoran Perković u Zagrebu iznajmljuje stan sam sebi. Odnosno Bisera Turković odobrila je Zoranu Perkoviću punih 600 KM kako bi on sam sebi mogao plaćati troškove stanovanja u vlastitom stanu u naselju Špansko. Mi smo u posjedu uplatnica i režija koje Perković plaća na stan koji je u gruntovnici u Zagrebu upisan kao vlasništvo Zorana Perkovića. Perković je jedini visoki kadar HR Herceg Bosne kojem je uspjelo zaobići tužiteljstvo BIH i Haaške optužnice i ne samo to on je nakon rata potpuno ismijao bošnjačku elitu na način da im se uvukao pod kožu i od njih uzima silne novce. Da je sreće pa da smo taj kadar zadržali za sebe gdje bi nam kraj bio. Jer za igrati s Bošnjacima potrebno je u vlastitim redovima imati ovakve satirante, prevarante i makijaveliste.
Bunoza i Konaković na potezu
Tu dolaze Konaković i Bunoza, ministar pravde, i ministar vanjskih poslova kao ključne figura koje mogu pokrenuti izradu novog pravilnika koji će spriječiti sramoćenje BIH u diplomacijii, istragu i raščistiti ovaj kaos. Postoji temeljna pravna odgovornost da se ispitaju svi koji su sudjelovali u ovoj manipulaciji oko Mlinarević ali i oko slučaja Perković. Naime, u Ministarstvu pravde BiH postoji pododbor koji je dao mišljenje kako diploma nije nužan uvjet za imenovanje diplomata. To mišljenje je apsolutno pogrešno i protuzakonito i netko bi morao zbog tog odgovarati. Pravila jasno kažu da je visokoškolska sprema (VSS) osnovni uvjet, a dokazanost u javnom djelovanju predstavlja samo dodatni zahtjev – ne alternativu.
Ovdje se mora postaviti pitanje tko je donio pogrešno tumačenje pravilnika na zahtjev Turkovićeve. Je li netko izravno u Ministarstvu pravde, pod političkim pritiskom, pogrešno protumačio zakon kako bi se osigurao prolaz za Mlinarević? Na koji način MVP provjerava gdje osoba koja prima 600KM na ime troškova stanovanja uplaćuje taj novac. Kako znati ima li ta osoba riješeno stambeno pitanje u državi u koju odlazi, baš poput Perkovića.
Ili je ovo još jedan primjer političke manipulacije od strane Turković, koja je koristila svoj položaj za imenovanja koja krše sve pravne norme? Ako postoji netko tko može istražiti ovaj pravni apsurd i razjasniti tko je odgovoran za ovu manipulaciju, to su upravo Bunoza i Konaković.
Dok ne dobijemo odgovore na ova pitanja, jasno je da se Bosna i Hercegovina suočava s ozbiljnim pravnim i moralnim izazovima. Slučaj Martine Mlinarević postao je simbol ne samo kršenja zakona, nego i ignoriranja osnovnih moralnih i profesionalnih standarda a slučaj Perković je biser Biserne obmane države od strane Turković. Ovakvi skandali neće nestati sam od sebe, sigurno je da je u MVP BIH još ljudi s krivotvorenim životopisima i da Perković nije jedini koji uzima novac od države da bi plaćao stan sam sebi a država mora poduzeti konkretne pravne korake da osigura pravdu. Bunoza, sa svojom ulogom u Ministarstvu pravde, mogao bi biti ključna figura u čišćenju ove truleži no on mora dobiti zahtjev od Konakovića da krene u to pravno sređivanje. Konakovićev MVP koji je preuzeo od Turković Ministarstvo je sveg, i vaginalnih i varajućih poslova. Vrijeme je da postane ministarstvo vanjskih.
Ivan Urkov l poskok.info