Da je ljevica u BiH zaista samo jedan od oblika bošnjačke politike nije tajna. Ipak, slučaj koji je ovih dana potresao javnost potvrdio je to po tko zna koji put.
Enver Zornić je 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno sa svojim kolegama iz Armije BiH sudjelovao u ubojstvu šestero Hrvata i Srba, a potom dao spaliti leševe dvjema žrtvama, a osim toga, bavio se krađom, pljačkom i drugim kaznenim djelima.
U zatvoru je proveo ukupno dva mjeseca i dvadeset dana što je u četvrtak potvrdio njegov odvjetnik Kadrija Kolić gostujući na regionalnoj N1 televiziji. Kolić kaže da je protiv njegovog štićenika montiran proces te da je njemu rečeno “da šuti”…
Bilo je to u siječnju 1993., a točno 26 godina kasnije, SDP BiH istog je čovjeka nagradio mjestom direktora u Kantonalnom javnom komunalnom poduzeću Toplane Sarajevo. Zornića je “amenovala” vlada ovog kantona, a predložio ga je SDP BiH, inače, nominalno lijeva i navodno građanski orijentirana stranka.
Cijelu priču otkrio je sarajevski portal Žurnal.
“Direktor – Enver Zornić, dipl. ecc, rođen 29. 02. 1964. godine”, piše na službenoj web stranici KJKP Toplane.
Isti podaci navedeni su i u presudi Okružnog vojnog suda u Sarajevu datiranoj 3. kolovoza 1993. godine kojom je ‘optuženi Enver Zornić osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina i dva mjeseca’ zbog toga što je, sa svojim pomagačima, ‘počinio kriminalno djelo ubojstva iz člana 36 stavak 2 točka 6 Krivičnog zakona Republike BiH”, navodi se u Žurnalovom tekstu.
Ova ubojstva počinili su Zornić i njegovi kolege u razmaku od nekoliko dana.
Brutalan masakr
Enver Džanko i Izet Tinjak su otišli i u stan Josipa Gogala, tada direktora Republičke uprave za prihode i proračun. Gogalo je bio i istaknuti član HDZ-a BiH te jedan od rijetkih Hrvata u tadašnjem političkom životu Sarajeva. Njegova supruga Zorica Gogala tada je s djecom bila u Sloveniji, a kasnije su o njegovom ubojstvu izvijestili i mediji poput Oslobođenja, slovenskog Dela, HINE i drugi.
To se događalo u vrijeme mirovnih pregovora u Ženevi i Tuđman je tada napustio sastanak s Alijom Izetbegovićem kazavši kako je u Sarajevu ubijen hrvatski vitez.
“Prema pričanju očevidaca uhićen je i odveden u prostorije vojne policije koje su bile u podrumu naše zgrade, kada se vraćao s posla i kada je reagirao na uhićenje našeg susjeda Jovana Popovića. Nakon toga su ga prvo odveli u stan kojeg su pretresli, a vrjednije predmete odnijeli”, kazala je Žurnalu Zorica Gogala, umirovljena sutkinja Suda BiH i Vrhovnog suda FBiH te supruga pokojnog Josipa.
Josip je prethodno mučen, a onda je odveden u kuću u Varaždinskoj ulici. Tamo su mu pucali u glavu.
Iako je osuđen, ono što je Zornić činio u Sarajevu tih godina diskreditira ga kao čovjeka koji bi mogao obavljati neku od javnih funkcija, ali to očito ne smeta prvacima SDP-a BiH koji su ovim kadroviranjem pokazali kako im Hrvati i Srbi znače onoliko koliko su 1993. značili Zorniću.
Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava kazala je za Direktno kako je riječ o bahatom potezu SDP-a.
“Postavljanje čovjeka na mjesto direktora javnog poduzeća, koji je osuđen za teška ubojstva tijekom rata je u najmanju ruku politički nepromišljeno i bahato. Kao da nitko nije bio svjestan, koju to poruku šalje, a možda i jesu bili svjesni, ali ih nije bilo briga”, navodi Letić.
Distancirati se od ljudi poput Zornića
Letić smatra i da ne može doći do pomirenja dok se društvo ne distancira od ljudi poput Zornića.
“Ovaj slučaj je tek jedan u nizu u kojima se u BIH nagrađuju i slave zločinci. Ovaj nepromišljeni potez nije ekskluzivitet SDP niti Sarajeva, ovo se događa diljem BiH, na svim stranama, malo se digne prašina, i nikom ništa, zločinci ostaju na funkcijama, žrtve se ne spominju. A što to znači za pomirenje? O kakvom pomirenju se uopće može govoriti kad se ovakve stvari događaju? Nema pomirenja dok se ne distanciramo od ljudi i politika, koji su bili spremni počiniti zločin ili učiniti baš ništa da ga spriječe. Ovo je slika države i društva, u cjelosti”, ocijenila je Letić.
Na Twitteru je reagirala i jedna od prvakinja SDP-a BiH Lana Prlić, koja je pozvala vodstvo SDP-a BiH na ostavke zbog ovog imenovanja.
“Smatram da ratni zločinci ne mogu i ne smiju obavljati javne pozicije. Reagirala sam i kada je bilo riječ i o članovima moje porodice. Zato smatram da imenovanje osuđenog ratnog zločinca u ime SDP-a u Kantonu Sarajevo je nedopustivo i sramotno”, napisala je, među ostalim, Prlić, inače kćer Jadranka Prlića, predsjednika vlade nekadašnje Herceg-Bosne te dodala kako ovakvi potezi ruše ugled SDP-u i svim članovima.
Zoran Krešić, novinar bh. izdanja Večernjeg lista kazao je za Direktno kako ovakve stvari nisu začuđujuće s obzirom na političku klimu koja je inače prisutna u Sarajevu.
“Informacija kako je osuđeni ratni zločinac, kojemu se sada tepa da je po presudi iz 1993. počinio zločin u ratu, a ne ratni zločin, ne treba nikoga iznenaditi. Zapravo, najveće bi iznenađenje bilo da je Hrvat direktor bilo koje institucije u Županiji ili gradu Sarajevu. Posljednji direktor Hrvat jedne javne institucije u Sarajevu je bio ravnatelj pogrebnog poduzeća, ali je nakon odlaska u mirovinu prije desetak godina na njegovo mjesto izabran Bošnjak”, kazao je Krešić.
Novinar Večernjeg lista ističe i kako uglavnom ne postoje razlike između lijevih i desnih bošnjačkih stranaka kad su ovakve stvari u pitanju.
“U sadašnjoj vladi Sarajevske županije koja je navodno sastavljena od građanskih stranaka nema također nijednog Hrvata. ‘Wanabe’ Hrvat je Damir Filipović kojega se pretragom na Googleu moža naći kako proučava Fatihu, odnosno molitvu muslimana.
Jedino u čemu se razlikuju lijeve bošnjačke stranke i vodeća SDA je u tome što je ipak SDP popustio pod pritiskom javnosti te će smijeniti Envera Zornića, koji je u ratu likvidirao šest Hrvata i Srba te njihova tijela spalio kako bi prikrio zločin”, ocijenio je Krešić.
Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) smatra ovo kadroviranje trivijalnim s obzirom na to da je aktualni član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović odlikovao ljude koji su sudjelovali u napadu na New York 11. rujna.
“Slučaj Zornić je važan samo u simbolično-paradigmatske svrhe, dok je za realan život krajnje trivijalan. Imamo drugog bošnjačkog člana Predsjedništva Šefika Džaferovića koji je raspoređivao mudžahedine i odlikovao ljude koji su sudjelovali u napadu na Blizance u New Yorku. Imamo ravnatelja Obavještajno sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića, Alijinog tjelohranitelja i koordinatora dolaska Mudžahedina, imamo Hamdiju Abdića Tigra, zastupnika, Sefera Halilovića, Sakiba Mahmuljina, Dževada Mlaću i cijeli niz ‘uglednika’ koji slobodno rade i djeluju kao javne političke osobe i nitko ih ne dira, niti poziva na odgovornost za njihova djela u ratu”, kaže Raguž.
‘SDA koja izlazi iz ormara’
Raguž navodi i kako politika SDA i njoj srodnih stranaka u zadnje vrijeme “izlazi iz ormara”.
“S druge strane imamo zločinca Zornića, direktora Toplana Sarajevo o kojem se ‘trese’ danas BiH. Što nama znače Toplane u Sarajevu?! Meni su veći problem ovi ljudi iznad, a najveći problem što beskralježnjaci iz hrvatske politike s njima sjedaju i dogovaraju se bez obzira na njihovu prošlost i sadašnje namjere.
Međutim, zašto je bitna simbolika slučaja Zornić? On pokazuje kako, u posljednje vrijeme, bošnjačka politika sve više ‘izlazi iz ormara’ i pokazuje svoj pravi identitet i namjere. Prvo smo imali Deklaraciju SDA koja otvoreno govori kako se nije odustalo od ratnih ciljeva i kako će sve učiniti kako bi se ratni ciljevi Alije Izetbegovića ostvarili, a sada imamo i slučajeve ratnih zločinaca imenovanih na javne funkcije od strane SDP-a. Ovo potvrđuje dvije teze koje godinama govorim. Prva je ona kako ne postoji apsolutno nikakva razlika između tzv. desnih stranaka bošnjačkog političkog korpusa, poput SDA, i tzv. lijevih poput SDP-a, DF-a i sl. Razlika je samo o nijansama nacional-bošnjačkog radikalizma, što je slučaj Zornić dokazao u praksi. Dakle, SDP, samoprozvana patriotsko-građansko-bosansko-moralna vertikala imenuje čovjeka koji je spaljivao tijela Srba i Hrvata na čelo javne institucije. Druga teza je samo derivacija ove prve, a govori kako građansko u BiH znači islamsko-bošnjačko. Imamo, dakle, nominalno desnu SDA koja u Deklaraciji se zalaže ‘građansku BiH’ kroz ostvarivanje ratnih planova Alije Izetbegovića, zajedno sa nominalno lijevom SDP koja imenuje ratne zločince Armije BiH”, zaključio je Raguž.
Komentirajući ovaj slučaj za Direktno, Ružica Jukić iz Visokog sudskog tužiteljskog vijeća kaže kako je jasno da postoji proces rehabilitacije za bilo koga tko je služio kaznu.
“Pravno, tu nema ništa sporno ako je on svoju kaznu odslužio, ali možemo se s pravom zapitati što se ovim činom poručuje preostalim Hrvatima i Srbima u Sarajevu. Nije uredu da osoba koja je osuđena za ovakva ubojstva najnormalnije obnaša javne funkcije”, kaže nam Jukić dodajući kako bi svi trebali imati empatiju prema žrtvama zločina, ma kojem narodu oni pripadali i takvi zločinci se ne bi smjeli imenovati na javne funkcije, jer se šalje poruka da se isplati biti “naš” zločinac.
Možemo samo nagađati kako preostali Srbi i Hrvati danas žive u Sarajevu s obzirom na to da im je na ovaj način pokazano što vlast misli i o njima i o njihovim žrtvama u ratu.
Šest života u Sarajevu očito vrijede nepuna tri mjeseca, a epilog cijele priče oko direktorskog kadroviranja svodi se na to da Zornić više ne može biti direktor jer je smijenjen zbog medijskih pritisaka.
Šest ljudskih života, podsjetimo, vrijede pedesetak dana zatvora koliko je Zornić odležao, a s obzirom na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, za isti zločin ne može se biti osuđen dva puta.
Sve što danas treba znati o položaju hrvatskog i srpskog naroda u glavnom gradu BiH jest to da ako ubijete šest ljudi ne možete biti direktor javnog poduzeća. I možda ćete odležati par mjeseci.