ŠIROKOBRIJEŽANIN NA ČELU SAVJETA Hrvati se bore za opstanak u BiH, a u svijetu za identitet

Grbešić je pripadnik druge generacije hrvatskih iseljenika u Kanadi. Njegovi roditelji su, otac 1965., a majka 1973. godine, napustili rodni Široki Brijeg i otišli u Kanadu. Ovaj ugledni odvjetnik u jednom od najjačih kanadskih društava živi u Torontu, najvećem kanadskom gradu i glavnom gradu provincije Ontario. S njim smo razgovarali, u večernjim satima, pred Novu godinu, a temperatura je u Torontu dosezala – 8 Celzijevih stupnjeva, u odnosu na hercegovačkih 5 stupnjeva.

Teme su bile hrvatski narod, njegovo vodstvo, korijeni iz Širokog Brijega i Hercegovine, te znakovita želja za 2018. godinu: Neka se hrvatski narod probudi!

Večernji list BiH: Gospodine Grbešić, za početak čestitke na izboru za predsjednika Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Koliko vam znači ovo imenovanje?

– Kao ponosan Hrvat, čast mi je biti imenovan u ovom drugom sazivu Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH. Kad su mi roditelji napustili rodnu grudu 60-ih i 70-ih godina, samo su mogli sanjati da ćemo jednog dana imati Hrvatsku državu, a kamoli zamisliti da će njihov sin, koji je rođen u Kanadi, biti imenovan članom Savjeta Vlade RH. Što se tiče izbora za predsjednika, čestitke, dobre želje i poruke podrške stižu sa svih strana svijeta. Koliko god mi značajno bilo ukazano povjerenje ostalih članova Savjeta Vlade, više će mi značiti kad ostvarimo konkretne rezultate.

Večernji list BiH: Ugledni ste odvjetnik, a u životopisu smo vam pročitali da se u tvrtki bavite financijskim transakcijama velikih korporacija. Koliko je to težak i složen posao?

– Tako je. Ja sam odvjetnik i javni bilježnik i partner odvjetničke tvrtke Stikeman Elliott LLP, jednog od vodećih i najsnažnijih kanadskih odvjetničkih društava za poslovno pravo, priznato međunarodno za sofisticiranost svoje prakse i poznato po svojim poznatim inozemnim i domaćim klijentima. Tvrtka je često vodeća tvrtka na domaćim i međunarodnim tržištima kapitala i u spajanju i preuzimanju (M&A) i korporativno-komercijalnom radu, među ostalim. U svom poslu bavim se nekim od većih i složenijih korporativnih i financijskih transakcija u Kanadi i svijetu i imam priliku predstavljati neke od vodećih poslovnih ljudi na svijetu. Okruženje je intenzivno; očekivanja su visoka; radni dani su dugi (12+ sati dnevno, a ako smo u pregovorima, i dulje); rokovi su strogi; poslovna putovanja su brojna; i nespavanje po cijelu noć radi posla nije neuobičajeno. Osim razvijanja snažne, utemeljene vještine i analitičke sposobnosti, najznačajnija korist mog radnog okruženja je međunarodno poslovno iskustvo koje sam stekao i uspješno umrežavanje s vrlo pametnim, talentiranim, iskusnim i moćnim ljudima diljem svijeta.

Večernji list BiH: Sada da dođemo do vaših korijena. Naime, druga ste generacija hrvatskih iseljenika u Kanadi. Vaši roditelji su rođeni u Širokom Brijegu. Koliko često posjećujete Hercegovinu i rodni Široki Brijeg?

– Moji su korijeni iz širokobriješkog sela Dobrkovići – iako mi se otac rodio u Risovcu (nedaleko spomenika Divi Grabovčevoj). Otac mi je napustio bivšu državu 1965. godine, nakon što je primio poziv da odsluži vojni rok. Prebjegao je u Austriju i onda je otišao dalje do Kanade, gdje je uglavnom radio po rudnicima i rafinerijama cijeli svoj život. Što se tiče majke, ona mu se pridružila 1974. i nakon što je rodila troje djece, uglavnom je se bavila našim odgojem i našom obitelji. Korijeni u Hercegovini su mi duboki, a uglavnom me uz moj Hrvatski narod vežu ljubav, obitelj (majka i otac su oboje sedma djeca iz većih obitelji – a većina obitelji još uvijek živi u Hercegovini) i uspomene iz djetinjstva. Prvi put sam posjetio Hercegovinu s osam godina (1983. godine) sa svojom majkom i sestrom. Nakon toga sam bio u posjetu s roditeljima, sestrom i bratom u 1990. godini, što je bio poseban doživljaj jer je prvi put da se otac službeno vratio u svoj rodni kraj. Kako sam tada zavolio Hercegovinu, volim je i dan-danas i mrvicu više jer razumijem tko sam i znam otkuda su mi korijeni. Neke od najdražih uspomena iz djetinjstva su vezane uz vrijeme provedeno s bakom i djedom i širom obitelji, nizanje duhana, nosanje u sepetu, mlaćenje žita, utakmice na Pecari, devetnice širokobriješkoj Gospi, i hodočašća u Međugorje (Kraljici Mira) i na Kedžari (Divi Grabovčevoj). Nakon sto se Hrvatska osamostalila, redovito dolazim u posjet Domovini, a ovih zadnjih godina po nekoliko puta na godinu u Hrvatsku, a u Hercegovinu barem jedanput godišnje, iako mi prigovaraju moji da sam prošlo ljeto izostavio posjet Hercegovini. Umjesto posjeta Hercegovini, odveo sam svoju djecu prvi put u Vukovar, da posjete grad herojstva naših branitelja, patnji i devastacija tijekom Domovinskog rata i o otpornosti grada Vukovara i našeg naroda. Kad krenem prema Širokom iz Međugorja i dođem iznad Turčinovića ili iz Splita na Dužice, pogled na Široki je poseban i srce “malo” jače kuca – a suza bude pri odlasku i kad je najveća suša u Hercegovini.

Večernji list BiH: Jeste li upoznati s problemima hrvatskog naroda u BiH i činjenicom da Hrvatima drugi narodi u zemlji, u kojoj su na papiru konstitutivni, biraju političke predstavnike?

– Dobro mi je poznat položaj hrvatskog naroda u BiH. Dok se Hrvati koji žive izvan RH i BiH bore za opstojnost hrvatskog identiteta, u BiH se radi o fizičkom opstanku hrvatskog naroda. Već je odavno prošlo vrijeme otkad su Hrvati u BiH trebali živjeti kao ravnopravan narod. Pitanje Hrvata u BiH mora biti jedan od prioriteta rada Savjeta Vlade jer su Hrvati jedan od konstitutivnih naroda u BiH.

Večernji list BiH: Otac ste četvero djece, jeste li ih učili hrvatski jezik? Kako ona reagiraju na Hrvatsku, na rodnu Hercegovinu?

– Moja supruga (koja je također pripadnica drugog naraštaja hrvatskih iseljenika u Kanadi) i ja djecu učimo hrvatski jezik i nastojimo odgojiti svoje četvero djece u istom hrvatskom ozračju i kršćanskom duhu u kojem smo mi odrasli. Nama je bilo jednostavnije nego što je našoj djeci učiti hrvatski jezik jer su naši roditelji, uglavnom, samo govorili hrvatski. Kao što smo i mi nekad, naša su djeca od mladih dana članovi hrvatskog folklornog društva, gdje uče plesati hrvatske plesove i kola i svirati tamburicu i hrvatskog nogometnog kluba gdje nose s ponosom svoje crvene i bijele kockice. Oni slušaju hrvatsku glazbu i navijaju za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, među ostalim našim sportskim kolektivima i pojedincima. Jedva čekaju ljeto da mogu otputovati u Domovinu. Moji roditelji su mene učili da sam Hrvat i koliko god sam ponosan na rodnu grudu svojih roditelja, osjećam Hrvatsku i BiH svojom Domovinom i želim da naša djeca također imaju taj osjećaj.

Večernji list BiH: Bili ste s premijerom Andrejem Plenkovićem, predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Kako su vas se dojmili hrvatski državnici?

– Predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković i Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović pokazali su da se u Zagrebu ponovno netko zanima za Hrvate izvan RH. U prosincu 2016. oni su nam se pridružili na sjednici Savjeta u Vukovaru i svojom prisutnošću nam poslali snažnu poruku da su možda pitanja koja su važna Hrvatima izvan RH, važna i vodstvu Hrvatske države. Slijedom dostavljenih prijedloga Savjeta sa sjednice u Vukovaru i očitovanja nadležnih tijela u raznim ministarstvima i institucijama u RH, u listopadu 2017., članovi Savjeta su primili prvi dopis od Predsjednika Vlade RH otkad je konstituiran prvi saziv Savjeta 2013. godine. U dopisu je potvrđeno da će Vlada posebnu pozornost posvetiti nekima od prijedloga Savjeta i da je jedan od strateških ciljeva programa Vlade 2016. – 2020. uključivanje Hrvata izvan RH u društveni i politički život zemlje uz potporu Savjeta. U prosincu 2017. predsjednik Vlade je prisustovao na sjednici Savjeta u Zagrebu, gdje je održao obraćanje članovima Savjeta i otvoreno razgovarao o pitanjima koja su njemu usmjerena. Predsjednica je sa svoje strane primila članove Savjeta na Pantovčaku. Važno je spomenuti da je u svom obraćanju članovima Savjeta predsjednica ustvrdila da su nakon završetka Domovinskog rata Hrvati izvan RH neopravdano stavljeni na rub političkog, gospodarskog i kulturnog interesa hrvatske države i da je ta pogrešna politika u velikoj mjeri naškodila hrvatskim državnim i nacionalnim interesima. Dodala je kako danas ima pomaka u odnosu prema Hrvatima izvan RH, ali da je to tek početak velikog posla s obzirom na brojnost tema koje traže “žurno političko i zakonodavno djelovanje”. Ovo su ključni koraci prema povratku povjerenja Hrvata izvan RH u naše političko vodstvo u Zagrebu.

Večernji list BiH: I iz Hrvatske i iz BiH koja je i država Hrvata, kao i ostalih dvaju konstitutivnih naroda, mlade obitelji odlaze. Evo, vi izvana, čiji su davno otišli, imate li neki recept pomoći ovom narodu?

– To je kompleksno pitanje koje ćemo kao Savjet razmatrati u nadolazećim mjesecima.

Večernji list BiH: Koje su vaše želje za novu, 2018. godinu?

– Da se hrvatski narod probudi! Dokazalo se u 90-ima da kada Hrvati stanu jedni uz druge, rade zajedno i krenu u istom smjeru, mogu ostvariti snove. Hrvatska država je stvorena – vrijeme je postaviti i ostvariti nove snove – posebno Domovinu kakvu su nam je naši preci sanjali. Vrijeme je da se to zajedništvo i ta suradnja obnove; da se nađe više pozitivnosti i strpljenja među našim narodom i da se u isto vrijeme ne dopusti više da budemo izmanipulirani; i da zajedno, u 2018. godini ostvarimo nekoliko značajnih poteza i rezultata koji će pridonijeti boljoj budućnosti za naše mlade u nadi da će moći graditi svoju, a ne tuđu zemlju.